Menjanje standarda tokom 20. veka (u srpskom jeziku)

Da li brzina menjanja srpskog standarda "prati prati brzinu menjanja jezika"?

Na koje aspekte misliš?

Npr. vokabular se i ne propisuje kruto tj. ako reč nastaje pomoću rečničkog fonda srpskog jezika i prema pravilima tvorbe reči srpskog jezika onda nema potrebe da ta reč bude zavedena u normativnim rečnicima a da bi bila po normi.

Na sintaksu? Sintaksa je uglavnom opisna, a to znači da prati promene u jeziku, dakle ide iza njih. Katkad nekom padne na pamet da nešto zabrani (za poneti, za ne poverovati, za baciti) ali ga praksa najčešće zgazi. U stilistici najčešće nisu u pravu kada zabranjuju frazeme kao svo svrem ili celo vreme, zatim puno te volim i sl. jer imaju svoje opravdanje koje gospoda normativci nisu uspeli da dokuče.

Na pravopis? Tu je situacija bolja iako i tu ima anomalija, pa tako Klajn propisuje da se itekako piše i te kako, jer ne zna kako je reč nastala . nastala je od i-jošte-kako, i boje bi ju bilo pisati spojeno, da ne bi neko dete upitao u školi kojoj vrsti reči pripada rečca te u frazemu i te kako.

Što se ortoprozodije tiče, srpski jezik je nema. Prema tome, dozvoljena su oba načina akcentuacije složnica, a svi znamo za koji ćemo se način akcentuacije opredeliti ako želimo da budemo što brži i jasniji, a za koji ako želimo da budemo glasniji i jasniji kada se dovikujemo na daljinu (pošto su pri dovikivanju svi slogovi akcentovani, oda se pravi akcenat uvek stavlja na drugi slog).
 
Poslednja izmena:
Što se ortoprozodije tiče, srpski jezik je nema. Prema tome, dozvoljena su oba načina akcentuacije složnica, a svi znamo za koji ćemo se način akcentuacije opredeliti ako želimo da budemo što brži i jasniji, a za koji ako želimo da budemo glasniji i jasniji kada se dovikujemo na daljinu (pošto su pri dovikivanju svi slogovi akcentovani, oda se pravi akcenat uvek stavlja na drugi slog).

evo bas o akcentovanju
posto se na RTS-u zale na VatrOgasac, DokUment, telEvizija,
 
Ili recimo transkripcija stranih imena....
evo sa sajta Jezikofil: (meni je drago da postoji ovakav sajt ali....)

Можда је био потребан један Колумбо да би се открила Америка, али свакако не треба бити Колумбо да би се открио Правопис. Можемо га наћи у књижарама и библиотекама, а тамо у одељку о транскрипцији страних имена можемо да нађемо и поглавље о томе како се имена из италијанског језика преносе у српски.

И гле изненађења када ту откријемо да је Колумбо био италијанског порекла (мада смо то могли да откријемо још у основној школи) и да се његово име и презиме у српском језику адаптира као Кристифор (или Кристоф) Колумбо (итал. Cristoforo Colombo). Дакле, ни Кристофер, а ни Коломбо.

prvo njegovo ime nije transkribovano iz italijanskog- onda bi bio Kolombo a ne Kolumbo vec iz engl/ili latinskog


mislim ko je taj, rodio se majci , koji ce se napraviti pametan i odrediti da se " ne kaze Kolombo" iako je na italijanskom Kolombo???? Ako je vec uzeto zbog toga sto se njegovo ime pisalo na lat. Christophorus Columbus onda je trebalo ici do kraja- neka bude Kolumbus....

da ne pricam o Kristobal Kolon (njegovo ime na spanskom)



zasto toliko pretencioznosti od onih koji se bave jezikom?

oni verovatno ne znaju sta stoji iza tog imena i sutra ce se naci pametni i ispraviti nekog coveka kojem je ova Kolumbo transkripcija nelogicna....



meni je Kolombija- Kolombija a ne Kolumbija


sta mi izvodimo?

zasto se imena transkribuju tako bezvezno

i zasto ako vec udje u jezik nekim putem ne ispravimo gresku kad uvidimo da nije blisko originalu.....
 
Poslednja izmena:
Ili recimo transkripcija stranih imena....
evo sa sajta Jezikofil: (meni je drago da postoji ovakav sajt ali....)



prvo njegovo ime nije transkribovano iz italijanskog- onda bi bio Kolombo a ne Kolumbo vec iz engl/ili latinskog


mislim ko je taj, rodio se majci , koji ce se napraviti pametan i odrediti da se " ne kaze Kolombo" iako je na italijanskom Kolombo???? Ako je vec uzeto zbog toga sto se njegovo ime pisalo na lat. Christophorus Columbus onda je trebalo ici do kraja- neka bude Kolumbus....

da ne pricam o Kristobal Kolon (njegovo ime na spanskom)



zasto toliko pretencioznosti od onih koji se bave jezikom?

oni verovatno ne znaju sta stoji iza tog imena i sutra ce se naci pametni i ispraviti nekog coveka kojem je ova Kolumbo transkripcija nelogicna....



meni je Kolombija- Kolombija a ne Kolumbija


sta mi izvodimo?

zasto se imena transkribuju tako bezvezno

i zasto ako vec udje u jezik nekim putem ne ispravimo gresku kad uvidimo da nije blisko originalu.....

Neke reči su istorijski uslovljene. Onako kako su nekad došle do nas i primile se, tako i ostaju. Npr. Elvis Prisli, Rokfeler. Postoje argumenti za ispravljanje (da se poštuje pravilnost), a postoje i protiv (npr. ako je to ime mnogo puta zapisano na određen način u literaturi).
 
Napisat ću nekoliko riječi bez želje za šegačenjem, uz opasku da sam vrlo malo srp. knjiga tiskanih nakon 1990. čitao, a TV -osim ratnoga razdoblja- jedino u manjim odsječcima preko mreže, što nije reprezentativno. Dakle...

* zbog privatizacije, društvenih previranja, ali i karnevalizacije društva dolazi do opadanja norme, na koju se u SFRJ ionako nije prestrogo gledalo. No ovdje se s anarhijom u akcentuaciji došlo do neviđenih stvari, kojih se ne sjećam ni u sutonu Jugoslavije.

* snažna je borba ćiriličara i dvoazbučara. Rezulat neriješen, iako ćiriličari kukaju da gube. Nu, dokle je god većina osnovne i srednje škole na ćirilici, dotle nema smrti ćirilice (što god o tom veli Zbiljić). No nema ni dominacije. Ne znam, no čini se da je većina govornika srpskog prema tom ravnodušna.

* pojavio se dobar broj normativnih lingvističkih djela, a na nizu se radi. Toliko o stručnoj strani.

* također, tu je dosta srpske paralingvistike (srpski sav i svuda), no to ostaje više neka farsa

* ujecaj AV medija suvereno oblikuje jezik, a preko njih i narodnjačenje koje obilježavaju ne lokalizmi, nego anglo-amerikanizmi. Nješto poput izrugivanja Nušića i Sremca, ali na n-tu potenciju

* utjecaj književnosti, beletristike, je uvelike opao u odnosu na TV i duge medije, no to je bilo za očekivanje. Koliko znam, malo se čita.

* lektora, koliko znam, ni za lijek, a status pravilnoga standardnoga jezika nije praktički nikakav

* iako je dosta nepotrebnih "postmodernizama", na sreću je ispala većina socijalističkoga novogovora

* o stupnju pismenosti ne znam, o tom postoje samo senzacionalistički novinski naslovi

* nisam imao u ruci knjigu nekog modernoga srp. autora- bez obzira na područje- za koju bih rekao da teži jezičnoj čistoći. Ono što sam vidio (Lompar, Konstantinović (?), ..) pretovareno je grekolatinizmima.

Zaključno, nema volje za njegovanjem jezika, u glavnini je što je i bio, no i javni jezik (novine i TV), a i istaknutiji autori i prevoditelji- tu možda griješim- nisu razine onih do raspada SFRJ.
 
Poslednja izmena:
Napisat ću nekoliko riječi bez želje za šegačenjem, uz opasku da sam vrlo malo srp. knjiga tiskanih nakon 1990. čitao, a TV -osim ratnoga razdoblja- jedino u manjim odsječcima preko mreže, što nije reprezentativno. Dakle...

* zbog privatizacije, društvenih previranja, ali i karnevalizacije društva dolazi do opadanja norme, na koju se u SFRJ ionako nije prestrogo gledalo. No ovdje se s anarhijom u akcentuaciji došlo do neviđenih stvari, kojih se ne sjećam ni u sutonu Jugoslavije.

* snažna je borba ćiriličara i dvoazbučara. Rezulat neriješen, iako ćiriličari kukaju da gube. Nu, dokle je god većina osnovne i srednje škole na ćirilici, dotle nema smrti ćirilice (što god o tom veli Zbiljić). No nema ni dominacije. Ne znam, no čini se da je većina govornika srpskog prema tom ravnodušna.

* pojavio se dobar broj normativnih lingvističkih djela, a na nizu se radi. Toliko o stručnoj strani.

* također, tu je dosta srpske paralingvistike (srpski sav i svuda), no to ostaje više neka farsa

* ujecaj AV medija suvereno oblikuje jezik, a preko njih i narodnjačenje koje obilježavaju ne lokalizmi, nego anglo-amerikanizmi. Nješto poput izrugivanja Nušića i Sremca, ali na n-tu potenciju

* utjecaj književnosti, beletristike, je uvelike opao u odnosu na TV i duge medije, no to je bilo za očekivanje. Koliko znam, malo se čita.

* lektora, koliko znam, ni za lijek, a status pravilnoga standardnoga jezika nije praktički nikakav

* iako je dosta nepotrebnih "postmodernizama", na sreću je ispala većina socijalističkoga novogovora

* o stupnju pismenosti ne znam, o tom postoje samo senzacionalistički novinski naslovi

* nisam imao u ruci knjigu nekog modernoga srp. autora- bez obzira na područje- za koju bih rekao da teži jezičnoj čistoći. Ono što sam vidio (Lompar, Konstantinović (?), ..) pretovareno je grekolatinizmima.

Zaključno, nema volje za njegovanjem jezika, u glavnini je što je i bio, no i javni jezik (novine i TV), a i istaknutiji autori i prevoditelji- tu možda griješim- nisu razine onih do raspada SFRJ.

Српске телевизије углавном не гледаш, али свакако гледаш хрватске. Како ти звуче нагласци на тим јавним гласилима (хрватским)?
 
Loše, budući da se radi o neprestanoj purgerskoj kajkavizaciji u izgovoru.

Тачан одговор (и очекиван, наравно) јер је та ствар неспорна. Додао бих само да се поред те преовађујуће пургерштине јасно чује и драстична разлика кад се јави неки дописник из Далмације. Сложићеш се и са овим, наравно, јер је и то неспорно.
Државни апарат се здушно побринуо за сву силу лектора, има их „ко Кинеза” свугдје и свагдје, не може човјек објавити ништа по штампаним гласилима а да му изворни текст не унакараде којекаквим брљањима, „стилизацијама”, све као „усклађујући текст са хрватским стандардом”, а на телевизијама такав јад и чемер. То намеће кључно питање: Зашто је то тако?
 
"Hrvatski novinari" su dno dna. U doba Jasmine Nikić i Veselka Tenžere takvo smeće bi moglo jedino na iskrcavanje odpada.

pa dobro ovaj je bio na tribini sa Rankom Bugarskim:D ne verujem da je bas neko veliko smece...mada ko zna

- - - - - - - - - -

Тачан одговор (и очекиван, наравно) јер је та ствар неспорна. Додао бих само да се поред те преовађујуће пургерштине јасно чује и драстична разлика кад се јави неки дописник из Далмације.

a onda pogledas osjecku televiziju , lik kao da je iz Vojvodine sa blagom ijekavicom i hrvatskim vokabularom

a onda pogledas Podcast Velebit- jedan voditelj je Hercegovac oj ha oshine te onim akcentom k'o samar da ti opali
 
Тачан одговор (и очекиван, наравно) јер је та ствар неспорна. Додао бих само да се поред те преовађујуће пургерштине јасно чује и драстична разлика кад се јави неки дописник из Далмације. Сложићеш се и са овим, наравно, јер је и то неспорно.

Ovo je istina.

Државни апарат се здушно побринуо за сву силу лектора, има их „ко Кинеза” свугдје и свагдје, не може човјек објавити ништа по штампаним гласилима а да му изворни текст не унакараде којекаквим брљањима, „стилизацијама”, све као „усклађујући текст са хрватским стандардом”, а на телевизијама такав јад и чемер. То намеће кључно питање: Зашто је то тако?

Ovo je urbana legenda, ili točnije, odnosi se na razdoblje do 2000 kad je na vlasti bio lingvistički krug Stjepana Babića, koji je sam sebi pucao u nogu budući da se zdušno borio protiv lektora, a za pravo "autorskoga teksta". Onda je izdana i vrlo dobra, no slabo pregledna knjiga o čistoći jezika
govorimo-hrvatski-jezicni-savjeti-slika-95219005.jpg


Poslije je zahvaladala anarhija jer ne postoji državna jezična politika (ukidanje Vijeća za normu), a za izdavaštvo stoji:

a) neki izdavači imaju visoke jezične standarde (MH, ŠK, Demetra)

b) većina ostalih varira

c) nijedne novine, osim marginalnih, nemaju lektora

d) tako je s većinom radio i TV kuća, a to se najbolje vidi u nepostojanju školovanja spikera, te nepoštovanju jezične lekture glede riječi i rečenica (npr. rotor je zamijenio kružni tok, a koji je bio na putu da ga smijeni bolja riječ, raskružje).
 
Ovo je urbana legenda, ili točnije, odnosi se na razdoblje do 2000 kad je na vlasti bio lingvistički krug Stjepana Babića, koji je sam sebi pucao u nogu budući da se zdušno borio protiv lektora, a za pravo "autorskoga teksta". Onda je izdana i vrlo dobra, no slabo pregledna knjiga o čistoći jezika
Pogledajte prilog 534778

Poslije je zahvaladala anarhija jer ne postoji državna jezična politika (ukidanje Vijeća za normu), a za izdavaštvo stoji:

a) neki izdavači imaju visoke jezične standarde (MH, ŠK, Demetra)

b) većina ostalih varira

c) nijedne novine, osim marginalnih, nemaju lektora

d) tako je s većinom radio i TV kuća, a to se najbolje vidi u nepostojanju školovanja spikera, te nepoštovanju jezične lekture glede riječi i rečenica (npr. rotor je zamijenio kružni tok, a koji je bio na putu da ga smijeni bolja riječ, raskružje).

Чек, чек... Зауставимо се начас овдје (касније ћу наставити оно што сам првобитно хтио написати).
Хоћеш рећи да је данас лектура по хрватским новинама и часописима готово непостојећа? Ајмо конкретно, мислиш да би хрватске новине објавиле неки мој чланак (претпостављам да отприлике знаш како пишем, читали смо се по форуму подоста), а да га не „дотјерају” тј. „прилагоде”, „преведу” и сл, дакле да га објаве управо онако како сам га написао? При том занемари садржај написаног (замисли неку крајње непроблематичну тему), говорим само о језику (наравно, занемари и ћирилицу).
 
Чек, чек... Зауставимо се начас овдје (касније ћу наставити оно што сам првобитно хтио написати).
Хоћеш рећи да је данас лектура по хрватским новинама и часописима готово непостојећа? Ајмо конкретно, мислиш да би хрватске новине објавиле неки мој чланак (претпостављам да отприлике знаш како пишем, читали смо се по форуму подоста), а да га не „дотјерају” тј. „прилагоде”, „преведу” и сл, дакле да га објаве управо онако како сам га написао? При том занемари садржај написаног (замисли неку крајње непроблематичну тему), говорим само о језику (наравно, занемари и ћирилицу).

To nije uloga lektora.U SFRJ su se tekstovi na drugim južnoslavenskim jezicima, kao pravilo (uz iznimke) vodili na jeziku na kom su tiskane novine, u skladu s onodobnom normom. Tako su srpski političari bili objavljivani u zagrebačkom izdanju "Borbe" na hrvatskom.

Lektura je ozbiljan posao koji zahtijeva ispravljanje teksta na normirani domaći jezik. U slučaju jezične politike RH ne dolazi do korekcije tekstova prema uzusima jezičnih propisa,napose pravopisnih, leksičkih i sintaktičnih, te se time hrvatski jezik ne dotjeruje do propisane norme. Stoga poplava anglizama, gramatičkih besmislica (učini razliku- make a difference, što ne znači ništa) i sl. besmislice.
 
To nije uloga lektora.U SFRJ su se tekstovi na drugim južnoslavenskim jezicima, kao pravilo (uz iznimke) vodili na jeziku na kom su tiskane novine, u skladu s onodobnom normom. Tako su srpski političari bili objavljivani u zagrebačkom izdanju "Borbe" na hrvatskom.

Lektura je ozbiljan posao koji zahtijeva ispravljanje teksta na normirani domaći jezik. U slučaju jezične politike RH ne dolazi do korekcije tekstova prema uzusima jezičnih propisa,napose pravopisnih, leksičkih i sintaktičnih, te se time hrvatski jezik ne dotjeruje do propisane norme. Stoga poplava anglizama, gramatičkih besmislica (učini razliku- make a difference, što ne znači ništa) i sl. besmislice.

Знам шта је лектор, али знам и шта лектори раде по Хрватској. Но, ти рече да је то урбана легенда и да то више не раде. Зато сам те и питао за објављивање мог чланка у хрватској штампи без измјена. У мом чланку нећеш наћи граматичке бесмислице, нема ни поплаве англицизама, али нема ни онога што ти називаш „високим стилом”. То би могло неизмијењено у данашње хрватске новине?
 
Шта ти је сад ово? Препоручујеш ми ове књиге (имам их све, наравно) јер би ми текст усклађен с њима био објављен у хрватској штампи без икаквих измјена? :D

Preporučujem čitateljima prolaznicima.

- - - - - - - - - -

Знам шта је лектор, али знам и шта лектори раде по Хрватској. Но, ти рече да је то урбана легенда и да то више не раде. Зато сам те и питао за објављивање мог чланка у хрватској штампи без измјена. У мом чланку нећеш наћи граматичке бесмислице, нема ни поплаве англицизама, али нема ни онога што ти називаш „високим стилом”. То би могло неизмијењено у данашње хрватске новине?

Ne znam o čem pišeš. Bio bi preveden na hrvatski, kao što se hrvatski autori prevode u srpskoj štampi (doduše nedosljedno). Toga je bilo još u SFRJ (v. polemiku u "Borbi" o dubrovačkoj književnosti 1967.). To nema veze s visokim stilom ili osebujnim izražavanjem pojedinaca, vrlo pismenih, koji svjesno odstupaju od hrv. norme (npr. 1-2 interviewa Bulcsua). Lektori ne vode propisanu jezičnu politiku jer ista nije jasno definirana u dosta vidova, napose pravopisnom i leksičkom.
 

Back
Top