Menjanje ili Prihvatanje

BlackLeather

Iskusan
Banovan
Poruka
6.173
da li je generalno za čoveka bolje
da prihavata sebe ili da menja sebe dok ne bude valjao sebi
da li je uopšte pametno praviti bolne rezove i maltene pokušavati da budeš nešto što želiš a nisi
ili jednostavno prizanati sebi neke stvari i živeti s tim
 
da li je generalno za čoveka bolje
da prihavata sebe ili da menja sebe dok ne bude valjao sebi
da li je uopšte pametno praviti bolne rezove i maltene pokušavati da budeš nešto što želiš a nisi
ili jednostavno prizanati sebi neke stvari i živeti s tim
a sta da se prizna ako se ne pomera granica,mora da napreduje ceo zivot il iebes takav smor od ucaurenog zivotarenja
 
da li je generalno za čoveka bolje
da prihavata sebe ili da menja sebe dok ne bude valjao sebi
da li je uopšte pametno praviti bolne rezove i maltene pokušavati da budeš nešto što želiš a nisi
ili jednostavno prizanati sebi neke stvari i živeti s tim

Oba....moras prvo prihvatiti sebe takvog kakav si da bi mogao da bilo sta menjas.
 
Prihvatanje uz male nadogradnje, nesto kao postepena evolucija samog sebe, mada to se i desava spontano.
Nikad nisam bio ljubitelj drasticnih promena, "od sutra". Tesko je siliti sebe da budes nesto sto nisi, a jos teze ako ne zelis da budes to sto moras iz nekog razloga da postanes.

Drasticne promene jedino ako su destruktivne, lupam sada, lenj sam, nemam volje da trazim posao, imam 35 zivim od mame i tate, ni prstom da maknem, nista me ne zanima u zivotu i sl.
 
Ne verujem u promene mnogo nakon puberteta.

I ne govorim o fizičkim promenama.


Tuđ ukus u većini je slučajeva gorak, i skoro nikad nema veze s nama; već sa osobom čiji je.

Poštujem izuzetak, ali to je retkost.


Kad čovek oseti hitnju da se menja, u većini slučajeva to je potreba uzrokovana tuđom projekcijom. Tuđom potrebom. Tuđim zahtevom.

Zašto bi to bio reper, univerzalna vrednost?
 
A sta ako mrzimo sebe, neku nasu osobinu, ili dobar deo psihickih osobina?

Lupam sada, "mrzim sto sam lenj, sto sam ravnodusan prema svemu, sto nemam inicijative". Da li je to znak od samog sebe da trebamo da se menjamo, tj. da li nam nase ja kaze da nam nije dobro tako ili je nesto drugo u pitanju?

Opet, i ta mrznja prema sebi moze biti uzrokovana od strane spoljnog uticaja.
 
nista ti ne kapiras,tudj ukus za svoje pomeranje godina na gore,ne za druge, i ne fizicko napredovanje,mentalno,ako bi ti stala po pubertetetu blago tebi,niko se ne bi dalje usavrsavao niti citao niti ista radio dalje od toga


Ne, ti ne kapiraš. Da pišem jednostavnije?

Sve to o čemu pričaš, čitanje, edukovanje, bla bla, bulšit. Ni do čega od toga neće doći ako čovek, mlad čovek, po sebi ne nosi predispoziciju za sve pobrojano.

Ako ju ne nosi, možeš sve što si rekao okačit o rep. Mačku. Jer ni za šta drugo neće poslužit.


Nismo svi nasađeni tako da nam je moguće, i izvodljivo, da na sebi radimo i, kako kažeš, usavršavamo se. Neki među nama to, prosto, ne mogu; iz kojeg god razloga. Genetika, odgoj, faking karma, šta god.

Isto mislim i po pitanju drugih promena u životu. Neki među nama nisu sposobni da na sebi rade velike hirurške zahvate, razumeš?


Onaj ko ne pokaže određen potencijal do adolescencije, neće ga pokazat nikad. I većinu svojih karakternih ili kakvih god osobina koje su preživele pubertet, vući ćeš do groba.


Jesi li ti za 360 drugačiji čovek nego kad si imao 18, naprimer?
 
Ja "menjanje sebe" ne shvatam kao...od sutra cu ovo ili ono. Mislim da se mi menjamo sa svakim novim iskustvom, ja nisam ista danas kao sto sam bila juce....jer danas znam neke stvari koje juce nisam znala. Prihvatanjem sebe mi prihvatamo nova iskustva i iz njih ucimo...i na taj nacin se menjamo.

Ja bar to tako shvatam.
 
A sta ako mrzimo sebe, neku nasu osobinu, ili dobar deo psihickih osobina?

Lupam sada, "mrzim sto sam lenj, sto sam ravnodusan prema svemu, sto nemam inicijative". Da li je to znak od samog sebe da trebamo da se menjamo, tj. da li nam nase ja kaze da nam nije dobro tako ili je nesto drugo u pitanju?

Opet, i ta mrznja prema sebi moze biti uzrokovana od strane spoljnog uticaja.


Prvo, ne bi trebalo mrzet sebe; jer dok se god mrziš, nećeš napravit ič.

Ništa. Nula. Zero.

- - - - - - - - - -

Ja "menjanje sebe" ne shvatam kao...od sutra cu ovo ili ono. Mislim da se mi menjamo sa svakim novim iskustvom, ja nisam ista danas kao sto sam bila juce....jer danas znam neke stvari koje juce nisam znala. Prihvatanjem sebe mi prihvatamo nova iskustva i iz njih ucimo...i na taj nacin se menjamo.

Ja bar to tako shvatam.


Jeste, prihvatanjem sebe.

Ali i imajući sposobnost da usvajaš nova iskustva.

Možda misliš da je to svakom dato, ali nije, nažalost. Zapravo, većini nije.
 
Ne, ti ne kapiraš. Da pišem jednostavnije?

Sve to o čemu pričaš, čitanje, edukovanje, bla bla, bulšit. Ni do čega od toga neće doći ako čovek, mlad čovek, po sebi ne nosi predispoziciju za sve pobrojano.

Ako ju ne nosi, možeš sve što si rekao okačit o rep. Mačku. Jer ni za šta drugo neće poslužit.


Nismo svi nasađeni tako da nam je moguće, i izvodljivo, da na sebi radimo i, kako kažeš, usavršavamo se. Neki među nama to, prosto, ne mogu; iz kojeg god razloga. Genetika, odgoj, faking karma, šta god.

Isto mislim i po pitanju drugih promena u životu. Neki među nama nisu sposobni da na sebi rade velike hirurške zahvate, razumeš?


Onaj ko ne pokaže određen potencijal do adolescencije, neće ga pokazat nikad. I većinu svojih karakternih ili kakvih god osobina koje su preživele pubertet, vući ćeš do groba.


Jesi li ti za 360 drugačiji čovek nego kad si imao 18, naprimer?
da za 360 x svaki pozitivan-negativan dogadjaj me okrene opet i opet,djokovic je poceo sa 4 god tenis trenirati a i dalje menja taktike i napreduje,mozak mnogo vecu ulogu ima od tela,a ti si rekla gde si stala u teen dobu,ok to je tvoj nivo
 
ne radi se o čaurenju i životarenju
već da čovek u karakteru ima jedan smer razmišljanja
a želi da bude drugačiji
da li je ta želja legitimna i realna
ili čisto neki naš neiživljeni bes
da li ustalom sve mora da se iživi


Ako želiš od sebe, i zbog sebe, to nije problem, već samo trud. Da bi bilo zbog tebe, moraš znati sebe, zar ne?

Ako znaš sebe, znaćeš i da li je samo neiživljen bes. Ili nešto stvarno bitno.


Ne, mislim da ne mora baš sve u životu da se iživi.
 
A sta ako mrzimo sebe, neku nasu osobinu, ili dobar deo psihickih osobina?

Lupam sada, "mrzim sto sam lenj, sto sam ravnodusan prema svemu, sto nemam inicijative". Da li je to znak od samog sebe da trebamo da se menjamo, tj. da li nam nase ja kaze da nam nije dobro tako ili je nesto drugo u pitanju?

Opet, i ta mrznja prema sebi moze biti uzrokovana od strane spoljnog uticaja.

delimično i u tome leži moje pitanje
recimo da je neko lenj indiferentan i neambiciozan
a pritom nema egzistencijalne ni psihičke problema
sad opšti okvir nam govori da su to alarmantni znaci
da si u depresiji ovakav onakav
a tebi dobro
ali te odredjeni faktor vuče da budeš suprotnost tog stanja
 
promenilo se sve jer nisi sebi primaran,svoju sebicnost si zamenio posvecenosti porodici,drugi covek
ne radi se o čaurenju i životarenju
već da čovek u karakteru ima jedan smer razmišljanja
a želi da bude drugačiji
da li je ta želja legitimna i realna
ili čisto neki naš neiživljeni bes
da li ustalom sve mora da se iživi
ne gledam kao trip sad sam tu i ko iebe sve koji mi serviraju nesto drugacije,nego opseg mozga nam ne napreduje brzo kao drugima,i zivotne okolnosti nam nametnu promene,pa stoga ko to skapira na vreme gledace da se prilagodi i ide u korak s vremenom i ljudima,znaci ne znam koji bih primer pre dao smejao bih se nekom da mi kaze radices na skeli,ali kad sam radio pogazio sam automatski dotadasnje tvrdnje,u srednjoj smo vecinom zajebavali seljake i one koji su iz unutrasnjosti dosli u fazonu borca-ovca,nismo ni znali gde je to,a kasnije sam ziveo u borci 3 godine,e to je glupavo ograniceno razmisljanje kojim bi se samo nezreo covek ogranicio
 
da li je generalno za čoveka bolje
da prihavata sebe ili da menja sebe dok ne bude valjao sebi
da li je uopšte pametno praviti bolne rezove i maltene pokušavati da budeš nešto što želiš a nisi
ili jednostavno prizanati sebi neke stvari i živeti s tim

prvo covek treba imati svest o sebi i ljudima oko sebe

kako se mozes menjati da sebi budes dobar ako nisi ni svestan sebe a i te promene koju navodno zelis
posoji i nesto sto se zove ego, sujeta
kako god
nadogradjujes se najvise na taj nacin sto prevazilazis samog sebe
mentalno jacas kroz probleme ili zadovoljstva , kroz koja prolazis
tako se ljudi menjaju
 

Back
Top