835. Dobrota
Kada sam bio tinejdžer, brat mi je imao prodavnicu odeće i često mi je poklanjao novi sarong. Ako bi me prosjak video u novom sarongu, zatražio bi da mu ga dam i uvek bih mu ga dao. Kad je otkrio šta radim, brat mi više nije dao nijedan. Takođe je rekao ostalim trgovcima u kraju da mi ih ne daju. Ako bih ušao u prodavnicu da kupim jedan, vlasnik mi ga ne bi prodao. Dugo vremena niko mi nije niti dao, niti prodavao saronge. Na kraju, nekako sam uspeo da kupim lep svileni sarong sa crvenom šarom i moja majka, koja je motrila na moju odeću, reče: "E pa sad imaš novi sarong. Zapamti da ne treba nikom da ga daš." I naravno, neki prosjak mi je uskoro prišao i zatražio moj novi šareni sarong. Kako ne bih došao u konflikt sa majkom, ponudio sam prosjaku jedan stari beli sarong. "Ne", reče prosjak, "neću tvoj stari beli sarong. Hoću ovaj novi, šareni." Na kraju mu ga dadoh, a majci sam rekao da sam novi sarong odneo na pranje. Sledeće nedelje onaj prosjak se pojavio u našoj kući i na sebi je imao moj šareni sarong. "Aha", reče majka,"tvoj veš je stigao sa pranja."
Drugi put, pridružio sam se grupi hodočasnika u penjanju na vrh Sri pāda. Kad smosilazili, naiđosmo na prosjaka u starom, iscepanom sarongu i bez oklevanjadadoh mu svoj novi, a uzeh njegov. Prosjak je bio veoma srećan. Međutim, hodočasnici su se veoma oneraspoložili. Protestovali su zbog onoga što sam uradio i kritikovali me celim putem kući. To je društvo. Ljudi ne razumeju karunu. Moramo pomagati drugima koliko god možemo, unutra svojih granica i isto tako moramo znati gde su nam granice. Postoje stvari koje ne možemo učiniti za druge. Kada lakomisleno odemo izvan svojih granica, naći ćemo se u problemu. Moramo znati kako da pomognemo.
Jedan mladić zatražio je pomoć dok sam bio u staroj Kandubodi. Bio je siromašan i bez jedne noge. Rekao mi je: "Nemam gde da živim i želim da se oženim." Dali smo mu to što želi -- novac, protezu za nogu, pokućstvo, kuću i posao. Nekoliko meseci kasnije, vratio se u Kandubodu: "Izgubio sam sve što ste mi dali, a i kuću treba popraviti. Možete li opet da mi pomognete?" Opet smo mu pomogli. Popravili smo što je trebalo na kući, koja se raspadala, i pronašli mu novi posao. "Ne pomaži više tom čoveku", rekao mi je prijatelj. "On je lažov i prevarant." Bio je u pravu. Jer je taj čovek sve što smo mu dali trošio na sebe, ostavljajući ženu i dete u krajnje teškim uslovima. Takođe sam čuo da je lagao i vojnike na obližnjem kontrolnom punktu. I tako se nedavno opet pojavio: "Bio sam vojnik i izgubio nogu boreći se u Jaffni. Možete li da mi pomognete?" Smesta sam ga oterao. U tom trenutka nije bilo mette (prijateljske ljubavi) ili karune (saosećanja) u mom umu. Nimalo. Posle mesec-dva on bi sigurno ponovo došao sa novom pričom. Nije bilo u redu što sam ga oterao na grub način. Taj postupak je bio pogrešan, ali prirodan, jer su njegove laži sprečile da pomognemo mnogim drugim ljudima u oblasti oko Kandubode. Da sam mu samo rekao da ode, bez ljutnje, to bi bilo u redu.
David: U redu.Jeste li sada ljuti na njega?
Pemasiri Thera:Ne, nimalo. Uvek će biti ljudi koju koriste za sebe tuđu mettu i karunu. Taj čovek nas je slagao i dobio neke stvari. Kada su laži bile razotkrivene,prekinuli smo vezu sa njim. Nema ničeg pogrešnog u tome da ga držimo na odstojanju, bez imalo ljutnje. Kada vođeni karunom nekom pomognemo, nema u nama očekivanja i otuda ni besa kada stvari ne idu kako bi trebalo. Kad ste dete, možda imate malu zmiju kao kućnog ljubimca. Iako je hranite i brinete o njoj, još uvek ne zaboravljate da je to zmija i da se u svakom trenutku može okrenuti protiv vas i ugristi vas. Pomažemo ljudima, ako im je pomoć potrebna. Ako ne, ostavimo ih na miru.
"Mango Tree Wisdom - Talks on Extinction of Suffering with Pemasiri Thera", David Young (now Ven. Sonnutara)