Meditacija za početnike

Pa bas za pocetnike i treba duze. Iskusni meditant moze da udje u stanje duboke svesnosti (a za posledicu i smirenje) za kratko vreme. Pocetnik tesko. Mislim, slicno kao i svaka druga aktivnost i vezbanje. Medjutim, vise treba da se zapitas zasto ne mozes da podneses da budes sam sa sobom vise od par minuta? Jer to je ozbiljan problem.
Posle sto godina meditacije, kad napravim neku pauzu, treba mi da se
uvodim u red postepeno. Recimo, ako nisam meditirala mesec dana
i sednem 45 minuta, neću posle toga opet meditirati neko vreme.
Ako krenem od 15 minuta, bude ok.
 
@Jasna
Baš je Branko okačio pre neki dan.
"Čuo sam kako ljudi kažu: “Ah, ova godina mi je bila loša”. “Zaista?” “Da, bio sam cele godine bolestan. Uopšte nisam mogao da vežbam.” Hm! Ako ne vežbaju kada im se smrt približava, kad će onda uopšte vežbati? Ako se dobro osećaju, mislite li da tada vežbaju? Ne. Jednostavno se izgube u sreći. Ako pate, ni onda ne vežbaju. I u tome se izgube. Zaista ne znam kad ljudi misle da će imati vremena da vežbaju."

Ađan Ča
 
Bez žurbe. Imaš vremena. Hiljadu inkarnacija. Celu večnost(patnje) ako treba 😁
Ja sam ušla u tok.
meditira.gif
Znači još samo 7..
Manje nego mačka.. :lol:

Tako da ne žurim. A gde i da žurim...
 
Može se i hrišćanski meditirati, kontemplirati na određene teme (pogledati sozercanje u Ohridskom prologu) ponavljajući Isusovu molitvu kao mantru u skraćenom obliku: Gospodi pomiluj ili Gospode pomiluj/smiluj se/imaj milosti (prema meni grešnike ili grešnoj), pa ponavljati na stranim jezicima Kirie eleison ... Lagano ponavljati poput sricanja, laganog pevušenja tiho na glas ili misleno. Uz lagano disanje opuštajući se prepuštati Bogu.
 
pa i nisam je nesto ucio, niti sam dubinski ulazio u to, mada razmisljao sam da joj dam drugu sansu. A sta, ne treba da se bude smiren? Mislio sam da je to glavna poenta, da tehnikom disanja dovedes sebe u stanje spokojstva i slicno.
Ne. Suštinski meditacija, bar ono sto mislim da ovde podrazumevamo pod njom, je posmatranje. Sedi sa bilo cime sto ulazi u tvoju svest i obrati pažnju na to. Nemir, radost, bol, nelagoda... Posledica povišene svesnosti uglavnom jeste stanje smirenosti. Ali može i da poveća nemir s obzirom da sklanjamo "brane" koje smo nesvesno kreirali da pobegnemo od bola. I to posmatraj. Sve je to proces.
Pokušaj da silom dođeš u stanje mira će samo izazvati još veći nemir. Priroda uma je kao muljevita voda. Ako probaš rukom da je rascistis samo ćeš podići još veći mulj. Ali ako samo sedneš i posmatraš, mulj će vremenom pasti na dno i voda će se razbistriti.
 
Ne. Suštinski meditacija, bar ono sto mislim da ovde podrazumevamo pod njom, je posmatranje. Sedi sa bilo cime sto ulazi u tvoju svest i obrati pažnju na to. Nemir, radost, bol, nelagoda... Posledica povišene svesnosti uglavnom jeste stanje smirenosti. Ali može i da poveća nemir s obzirom da sklanjamo "brane" koje smo nesvesno kreirali da pobegnemo od bola. I to posmatraj. Sve je to proces.
da, promatranje osecanja u svojstvu neutralnog posmatraca, cuo sam za to, ali problem je sto se ja uvek zakacim za neku misao ili mi trnci prostruje kroz domali prst pa moram da se pocesem ili tako nesto. Sve u svemu, to je bilo pre 10ak godina, bio sam mladji i odustao nakon sto sam video da posle 6 i po minuta nema nikakve konekcije sa Akasom i slicno.
 
da, promatranje osecanja u svojstvu neutralnog posmatraca, cuo sam za to, ali problem je sto se ja uvek zakacim za neku misao ili mi trnci prostruje kroz domali prst pa moram da se pocesem ili tako nesto. Sve u svemu, to je bilo pre 10ak godina, bio sam mladji i odustao nakon sto sam video da posle 6 i po minuta nema nikakve konekcije sa Akasom i slicno.
Sve je to ok i deo procesa. Nisi jedini koji ima to iskustvo. Samo sedi i posmatraj. Ne trudi se da se smiriš.
 
pa i nisam je nesto ucio, niti sam dubinski ulazio u to, mada razmisljao sam da joj dam drugu sansu. A sta, ne treba da se bude smiren? Mislio sam da je to glavna poenta, da tehnikom disanja dovedes sebe u stanje spokojstva i slicno.
Daj sebi prvu šansu i pročitaj nešto ozbiljnije o meditaciji.
Sam odnos prema onome što radiš je jako bitan. Skoro negde pomenuh da
u samici zatvorenici mogu da polude i to im je najgora kazna, a u osami se
monasi prosvetle. U čemu je razlika? Boravak sa samim sobom dakle
nije presudan, već nešto drugo..
 

Back
Top