Da ne otvaram novu tremu, ovo je srodno pa postam ovdje.
Anasazi - drevni narod
Kako su oni sebe zvali, nije poznato. Nekoliko stotina godina nakon njihovog odlaska brojni Navaho indijanci su došli sa sjevera (iz Kanade) i vidjevši ostatke gradjevina njihove autore su prozvali Anasazi -"drevni narod".
Svoje gradove, smještene na ogromnim prostranstvima naglo su i istovremeno napustili u XIII stoljeću. Stvari u sobama su bile ostavljene kao da su njihovi vlasnici otišli nekome u posjetu. Perfektni primjerci vaza i posuda su bili uredno složeni na podu; kućni alati na mjestima gdje su ih žene zadnji put upotrijebile… dokazi dječjeg igranja i muškaraca koji su se okupljali, davno dogorjelog pepela u ognjištu… Nije bilo nikakvih znakova nasilja.
Iako možda ne najpoznatiji, narod Anasazija predstavlja jednu od najvećih misterija, ravnoj možda samo narodu Atlantide. Evo indijanske legende o razlogu njihova nestanka:
"U ona stara vremena, broj vidovnjaka se počeo naglo širiti. Nove generacije su se učile kako da vide. I to je bio početak njihovog kraja. Sa prolaskom vremena, broj vidovnjaka je porastao, a pogotovo je rasla njihova opsesija sa onim što su vidjeli. Postajali su vrlo vješti i mogli su posjećivati čudne svjetove koji bi ih ispunjavali strahom i poštovanjem. Ali, zbog njihove opsesije viđenim, prestali su biti mudri i ljudi od znanja. Neki vidovnjaci su izbjegli tu sudbinu. Bili su veliki, mudri, pravi ljudi od znanja. Uspijevali su viđenje koristiti pozitivno i prenositi blagotvorni utjecaj na članove svojih zajednica. Pod njihovim vodstvom, populacije čitavih gradova prešle u druge svjetove da se nikad ne vrate."
Anasazi, narod koji je odjedanput se pojavio i jednako tako nakon 300 godina postojanja nestao. Dokazano je da su imali veliko znanje o astronomiji
Iza njih ostali su njihovi veličanstveni gradovi u stijenama i njihova znanstvena dostignuća, jedno od njih, kalendar godišnjih doba je zapravo petroglif uklesan u stijeni. Predstavlja dvije spirale. Veća spirala ima 19 kružnih linija; manja je lijevo od nje sa devet i po linija i izduženim završetkom.
U podne, na prvi dan ljeta, sunčeva zraka se probija izmedju stijenja i, u obliku noža, pada točno na sredinu veće spirale.
Na prvi dan zime, dva svjetlosna "noža" padaju točno na ivice veće spirale.
I, na kraju, na prvi dan proljeća i jeseni, svjetlosni "nož" prolazi kroz sredinu manje spirale.
Za izgradnju trinaest većih naselja u kanjonu posječeno je 225 000 stabala; najbliže šume su bile udaljene preko 60 km. S obzirom da Anasazi nisu imali metalnih alata, zaprežnih životinja niti točka, ostaje misterijom kako su ova naselja izgrađena u kratkom periodu sa minimalnim brojem radnika.
_________________
Broj žitelja jednog puebla se može odrediti prema broju manjih (obiteljskih) kiva, broju ognjišta i količini pronađenih posuda u prostorijama. Nepunih četrdesetak obitelji u Pueblo Bonitu bilo je središtem ogromnog teritorija od preko tisuću kilometara promjera!
Slijedeća enigma je da preko polovine naselja u Čako kanjonu nije imalo ognjišta, dakle nisu bila stalno nastanjena. Kako protumačiti činjenicu da je šačica ljudi iz središta ovog nepristupačnog kanjona izgradila impresivne građevine za koje bi bile potrebne tisuće graditelja i neprekidan dugogodišnji rad?
Sve prostorije u naseljima Čako kanjona su iste veličine. Ova jdnostavna činjenica nam govori nekoliko stvari. Anasazi nisu bili hijerarhijsko društvo kao što je naše. Nije bilo bogatih i sromašnih. Nije bilo plemstva, svećenstva, plave krvi i klase potlačenih.
Izgled naselja Pueblo del Arroyo oko 1120. godine; ovo je jedina “Velika kuća” Anasazija locirana u sredini kanjona. Kružni labirint je prikazan u donjem desnom uglu i jedini je u Čako kanjonu.
Čini mi se da su sve ove “velike kuće” imale unikatnu razliku u gradnji po kojoj bi kršili pravilo uobičajenog dizajna. Na taj način bi postajali jedinstveni u Čako svijetu na osoban, kreativan nacin.
Kao da se ruka arhitekte poigravala sa svakom novom kreacijom dodajući nešto novo, komunicirajući sa prirodnom okolinom.
Kin Kletso ima čudnu, gotovo “modernu” jednostavnost u gradnji. Kompaktan je. Podsjeća me na veliki trajekt zauvijek usidren u podnožju kamenih litica. Ovo naselje je dio pola tuceta novijih naselja kanjona podignutih izmedju 1125 i 1130. godine. Dokazi života u njemu, kao i u ostalim malim naseljima, traju samo jednu generaciju: 25 godina. Zašto onda započinjati takav građevinski poduhvat samo za jednokratnu upotrebu?
Količina materijala upotrebljena za sva ova naselja u tako kratkom periodu nadmašuje raspoloživu radnu snagu. Osim, ako oni nisu raspolagali mentalnim ili drugim zaboravljenim, a superiornijim građevinskim tehnikama. Koliko god da su putevi Anasazija koji su radijalno kretali iz Čako kanjona čudo za sebe, tako je i misteriozno pitanje kako su Anasazi Mesa Verde kanjona prenosili tone materijala u usjeke na liticama.
.poveznica
http://1.***************/_xEehooYC6Rk/TDkStsFLAlI/AAAAAAAACgE/l62LJWs9YMM/s1600/mesaverde.jpg
http://3.***************/_b60DH-7kjyY/TTvvwKLBlPI/AAAAAAAAAtQ/Iy-DqwoxMfo/s400/anasazi_grad_stijena_toptenz300.jpg
-----------------------------------------------------------------------
Misteriozno, ne ?
