Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
manhunter:
Goran Jovanic:
Bravo! Ja ti mogu dati adresu mojih izdavaca , a ti spakuj u paket tekstove i posalji ih.

Gorane, ukoliko zelis,mozes mi poslati na manhunter@*.com. I hvala na svemu!

Posto se ne snalazim sa tim zvezdicama moracu ovako:
-Narodna knjiga 011/8487034 >tamo potrazi uputsva od Jasne.
-Knjizevna opstina Vrsac ti je za pesnike najbolja. Tamo potrazi urednika>Zove se Petru Krdu.Menjali su adresu pa potrazi na 988.
-Prosveta uglavnom radi prozu ali evo ti telefona:
011/639714 ili 629-843.
Ne pozivaj se na mene , jer nisam procitao tekst. Samo im kazi da imas tekst , i da zelis da to neko pogleda.
 
Cini mi se da nedostaje malo "zenskih vokala" ovde... :wink: Evo mog skromnog priloga...
TAMA

Ne htedoh ti josh jednu pesmu posvetiti,
no prsti moji sami krecu...
dusha ti pishe iako ja vapim:"Necu!"
Sumorna su mi jutra i dani su sumorni moji
jer umorna dusha sumorne noci broji.
Broja im nema,zna ona to i sama...
A ipak cim tama stigne,
dusha moja umorna iz mrtvih se digne,
i sapce i poji,tuzne pesme poji,
sumorne noci mi broji,
noci pokajanja,
noci duge...
Kraja im nema...
Znam to i sama...
Nema...
Sad je tama!

:?: moze? :wink:
 
ODLAZAK

Da, vreme je da se krene. Tiho i neprimetno ode
u blagu svetlost.
Nismo mi oni, deo prevrtljive varke lude.
Gnusna nam je zemnost.

Vani nekuda se otići mora, daleko odavde.
Tek je tamo Istina.
Neizdrživo je medju ljudima, oni mrtvi hode.
Van Crnog, Belina.

Protiče vreme, sporo kao mrav.
U njemu smo.
Želimo najviši komad neba, čist i plav.
Zar ne, pesmo?

Stravična je podnevna tišina, ovaj
gluvi čas.
Znaš već šta hoćemo, zato daj
nam Spas.

Evo jedne moje, lagane i jasne.
 
Okean

Vidiš li okean
koji je u tebi?
Koji velikodušno prima u sebe
sve reke i mora
spajajući ih u Vodu?
Vidiš li kako iz tebe
plače kiša,
kako korito čeka
svoju reku da se vrati?
Nailaziš li ponekad
na neku usamljenu školjku
koja čezne za sjajem
koji joj je oduzet?

Ne čekaj!
Zagnjuri u sebe,
dohvati pesak sa
dna dubine,
vrati školjci sjaj!

Ovo je moja pesma...potreban mi je vas komentar,kritika...molim vas!!
 
Jos te trazim.....

Da li si pomislio ikada
kako surova moze biti zima,
koliko duboko se studen
moze uvuci u kosti,pogled,srce...
Sjetis li me se ikada?
Pamtis li plavu maglu
i kisno jutro kada sam dosla?
Padala je kisa,
kapi su nam milovale lice,
bili smo mokri i presretni.
Sjedio si nasuprot mene,
gledali smo se;
u tvojim ocima vidjela sam sve:
nebo,predivne plave doline,
beskrajna prostranstva.
Htjela sam prosuti svoje bisere tu,
postati dio tebe.
I ti si gledao mene,
ali tvoj ogled je bio
pun tuge.
Mozda ti nisi zelio u meni
traziti svoja beskrajna prostranstva
ili nisi znao kako?
Zasto si otisao,moram znati...
Zato te trazim...
Sta si vidio u mojim ocima?
Mozda je svijet s druge strane
moga oka
bio previse za tebe;
prestrasile su te
beskrajne ljubavne tisine,
milioni neslucenih njeznosti,
ceznja vec usnulog bica?
Vise nista nisi rekao...
I opet smo se prepustili kisi.
Ona je tada najbolje razumjela
suze na mom licu
koje ti nisi vidio ili
nisi htio da vidis.
Ostavio si me na stanici,
jednostavno se okrenuvsi i
nastavsi u rijeci ljudi,
zasto bar mome pogledu
nisi dopustio da te prati?
Nestao si zauvijek...
Sta je to bilo tako snazno
u tebi da me nadjacalo i odgurnulo,
ne dopustivsi mi da te povedem
u svoje sanjive doline i
polja puna poljskog cvijeca,
pokazem ti svoje snove
nanizane na vlati trave
i satkane od samoce?
Ili si to bio samo ti?
Mnogi prolaze kroz moj zivot,
ali ne i kroz moje snove,
jer svakome gledam oci
i jos ni u jednim
nisam
pronasla ono sto trazim:
nebo,predivne plave doline,
beskrajna prostranstva-tebe...

TREBALO MI JE HRABROSTI DA OVO NAPISEM,MNOGO MI ZNACI.... :cry:
 
Pa, hajde da probijemo led što se tiče glasanja za ovaj mesec. Po meni, pet najboljih pesama su:

1. KAD ZATVORIM DUŠU U ČETIRI ZIDA, autora TERAPEUT - 5 poena
2. BELO, autora CELTIC VLAJNA - 4 poena
3. ZNALA SAM ZAŠTO POSTOJIM, autora GUITARR BABE - 3 poena
4. JOŠ TE TRAŽIM, autora MYRA X - 2 poena
5. TAMA, autora DEVOJČICA 73 - 1 poen

Čestitam autorima.
 
Није одувек била тако стара.
Њена су се врата с буком отварала
и двориштем је одзвањао смех,
јер није одувек тако тиха.
А сада ничег нема,
и затворена су врата,
и она је сад стара кућа.
Само понекад слути.

Кад зарђале шарке зашкрипе,
два усахла лица уздрхте
а онда чују своје гласове
како шапућу у дланове од соли:
" Ветар.. опет само ветар."

Ми више не отварамо врата старе куће,
ти и ја,
јер страх уме да буде опасна играчка
када се нађе у рукама погрешних људи,
а смрт... смрт је непроменљива реалност.
И зато остају затворена.
Само још два пара старачких очију у њих зуре и чекају,
а знају да нас нема,
јер знају да је страх опасна играчка
када се нађе у рукама погрешних људи,
и знају за смрт,
смрт која је непроменљива реалност.


Поздрав од Софије
 
Goran Jovanic:
Predlozio bih da ovde zastanemo i u narednih desetak dana izaberemo novog pobednika za prozu i poeziju.Sistem bi bio isti.
On izvire kod ušća
Stih je njegov kosa gušća
U sve je upleten
Porivan i smeten
Mišljence će svoje dati
U plićaku tragati
Za novom pesničkom dubinom
Ukradenom levom šinom
Sve njegove reci hvale
U ovu su pesmu stale
Laka je kao i ostale
Pesmice jako zaostale
Favorit je moj

NAROG ĆINAVOJ!
 
triple one:
Pa, hajde da probijemo led što se tiče glasanja za ovaj mesec. Po meni, pet najboljih pesama su:

1. KAD ZATVORIM DUŠU U ČETIRI ZIDA, autora TERAPEUT - 5 poena
2. BELO, autora CELTIC VLAJNA - 4 poena
3. ZNALA SAM ZAŠTO POSTOJIM, autora GUITARR BABE - 3 poena
4. JOŠ TE TRAŽIM, autora MYRA X - 2 poena
5. TAMA, autora DEVOJČICA 73 - 1 poen

Čestitam autorima.
Zahvaljujem se na lepim poenima!!
Moj izbor se svodi na:
1.Odlazak- TRIPLE ONE
2.Kad zatvorim dusu...-TERAPEUT
3.Sve pohvale autoru MANHUNTER-u,iako se nije 'kandidovao' ovog meseca!!
Pozdrav svima!

Poklanjam vam jos jednu svoju pesmu...



PRIDJI K SEBI BLIZE

Tih je korak tvoj.
Kreni ka njemu.
Osećaš li u koraku svom
dah atoma?
Vidiš li kako mnogostruko
počivaju u večnosti?
Čuješ li kako
sitno šapuću?
Prepoznaješ li se u njima?
Čuješ li bljesak svoj?

Ne udaljavaj se.
Priđi k sebi bliže.
Omiriši sebe u drugima-
iskoristi taj dar.
Oslušni svoj miris u sebi-
ne propusti bogatstvo!
 
Hvala na glasovima..hvala sto je yopste procitaste...evo jos jedne...cisto da se nesto pise...
Mozes mi reci

Mozes mi reci da sve je uzaludno bilo,
mozes mi reci da mi se sve samo snilo.
Mozes mi reci da iluziju sam gajila,
mozes mi reci da nisam marila.

Mozes mi kasti da je sve bio san,
mozes mi kasti da svetlost nije dan.
Mozes mi kasti da samo zanos sve je,
mozes mi kasti sad ti se smejem!


Mozes da pricas o ludosti mojoj,
mozes da pricas o nesreci svojoj.
Mozes da pricas o svemu sto te mori,
mozes da pricas o ljubomori.

Pripovedaj nekom o svemu sto je bilo,
pripovedaj nekom o tom sto mi se snilo.
Pripovedaj nekom o iluziji mojoj,
pripovedaj nekom o ljubavi svojoj.

Al' cuti meni o svemu sto se zbilo,
cuti,jer ti ne znas sta je To bilo.
Ne saznaj nikad istinu pravu,
ne...saznaces da sam upravu!

I,zato cuti kada te neko pita,
kuda ti veceras misao skita.
Cuti,ne govori vise ni rec
cuti,jer sve je receno vec.

Cutati moze samo onaj
ko o svemu vec sve zna...

Cutati mogu samo ja...
 
1.Odlazak-triple one-5 poena
2.Znala sam...- guitar baby-4 poena
3.Tama-devojcica -3 poena
4.Jos te trazim-myra x-2 poena
5.Zov slobode-daringo-1 poen.

Novogodisnja cestitka

Nocas u srcu potrazi dugu
i njime oboj zivot svoj
iz srca izbrisi svaku tugu
i nek zablista veseli osmeh tvoj.

Svima sve najlepse u Novoj godini zeli terapeut...
 
Znam da je malo kasnije, ali evo i mog doprinosa.
Glasacu posle.


Deformacija

Krvavim odblecima uvidjam velichinu vasheg kraha, vashe pobede
Uvuchen, bez izbora, padam u sferu sabijenog bola
Uzemljen, gledam ruke izdajnika, brojim nozeve u svojim ledjima
Obesnazen, dusha mi se prostrela po apartmanu i urla na mene

Vihori ludosti su me obuzeli,
doveli samo-destrukciju do umetnosti
Neverovanje pojelo um
Mrznja zgrchila razum,
Prezir izazvao gadjenje,
prevrnuo sam istinu i povratio je drhteci

Moja jedina je odjahala sa bednikom
a ja sam je iz blata,
gutajuci prashinu,
gadjao cvecem
 
Ovo je neformalna grupa ljudi koji dele ljubav prema poeziji i prozi , te joj forme samo smetaju. Ako zelis mozes i sad dati svoj prilog u pesmi. Novi krug bi trebao da pocne s novom godinom. Do tada ce te izabrati najboljeg pesnika za mesec decembar. U sledecoj godini organizovacemo i glasanje za naj pesmu za period od pola godine... Ako neko ima ideju , slobodno neka je iznese.
 
Joca postaje pesnik

Moj drug Joca Vrba i ja sinoć do kasno u noć farbali smo stan jednog ruskog grofa po imenu Anatolija Parfjonovića Zabukina i popili sa njim nekoliko votki i razonodili se uz vesele priče i recitacije pripitog grofa. Naime, taj 90-godišnjak, stari Rus je bio profesor slavistike na Prinstonu, koledžu u južnom delu Njudžerzija, i baš je druženje prijalo nama molerskim dušicama. A mali, ćelavi grof nam je recitovao sve i svašta, od Jesenjina pa do Jevtušenka, monolozi iz Karamazovih pa nadalje. Kako neko može da bude topla i zanimljiva duša, tako puna neke ljudskosti, slatkorečivosti, da čoveka obuzme neka milina i da sklopi ruke i zahvali se Bogu što i ovakvih ljudi ima na svetu. Sedeli smo Joca i ja u nekim mekim foteljama, samo su nam radoznale, crvene i pijane glave virile iz njih. A gospodin grof Anatolij Parfjonović je pričao i recitovao da ti suze pođu.
Ostavismo još dve sobe ne okrečene, i radujem se pri pomisli da ćemo bar još dva dana da sedimo, malo radimo i pričamo sa divnim čovekom Anatolijem. Na putu kući svratismo da vidimo da li ima nekog poznatog u onoj našoj kafani blizu pristaništa, pa tu i nastavismo u istom stilu. Joca, sad prilično pripit, pope se na sto i poče da nešto priča imitirajući starog grofa i, začudo, izređa nekoliko stihova. To je mene prilično začudilo jer sam ga znao kao totalnog nepoznavaoca poezije
.
Dakle Joca je na stolu, drži pivsku flašu i recituje, a u gledalištu su one naše dobričine koje ga, umorne od dnevnog rada i već opijene alkoholom, gledaju tupo i dremaju. Ambijent nije bio kao kod Anatolija ali znao sam ja da Joca mora da istera svoje, mora i njegova umorna duša nešto da kaže, pa ga nisam ni sprečavao.

– Ja sam hteo! – poče on glasno i pogleda po nama da vidi da li ga pratimo.– Samo nastavi Joco, klimnuh mu glavom ja u znak podrške... a on ponovi

Ja sam hteo Amer da postanem
I počeo sam ozbiljno da se trudim
Al konačno shvatih
Da sam Srbin ost’o
Po onome kako se srdim
I po tome kako p...m

Engleski sam učio
Prijalo mi nije
I dalje grešim
Štucam i mucam
Na srpskom mi sve ide bolje
I kad lažem
I kad dišem
I kad t...m

Moj ti je savet novodošli druže
Ne pokušavaj uzalud
Da uhvatiš dugu
Ušparaj nešto
Opali nešto
I prvim avionom
Beži u Jugu

Počeše ljudi da tapšu a ja pomogoh mom drugu da siđe sa stola.– Alal ti vera – rekoh mu ja – nisam znao da si i pesnik. Malo vulgarno ali iskreno, bravo Joco...
On me zagrli i pokuša da mi pronađe pijani pogled, ali pogledi nam se od umora i pića pogubiše u onoj kafani punoj dima, samo sam čuo da mi reče: – Svi smo mi Džo pomalo pesnici, svi, samo treba naći načina, treba reč da nađe put iz srca, znaš Džo, pravi put, iskren, i eto ti pesma.
Tako je druže moj Joco Vrbo, ponekad možda i tužna vrbo.
 

Back
Top