Mali virtuelni klub pesnika

**********
Koliko ljubavi
mogu jos da pruze
okrvavljene ruke
o svoje iluzije?
Koliko topline
moze jos da upije
isibana dusa
uraganima strasti?
Koliko koraka
moras jos da napravis
hodeci povrsinom mora
od svojih suza
da bi poverovala
da je bol jedino cudo
koje se obistinjuje?
 
U samu zoru, luda Svraka, pokušala je da mi ukrade konopac za veš!
- Hej Ti, pernata...ostavljaj taj konopac, hoću da se obesim, danas.
- Hoćeš malo sutra, što nisi to juče uradila, Lažljivice? - da, da, tako frknu, ona meni, krilom i kljunom.
- Ma, videćeš ti, Lopužo belosvetska, to je moj konapac, ostavljaj ga i beži, dok te nisam upucala na mrtvo.
- Ako imaš pištolj, ubi se sa njim, brže je i lakše - reče i nastavi po svome, već je odvezala jedan kraj čvora, onaj pričvršćen za antenu.
- E, neću da se ubijem, nego ću da operem četiri mašine pobacanog veša i onu svetlucavu haljinu, koju najviše voliš, koju si već tri puta pokušala da mi zdimiš, ali cvrc, ne možeš, preteška je za tvoja krila.
Probudio se već i Komšija sa sedmog, gleda me i češka se nepristojno, ali nisam ni ja, baš iz Finske, dok se u pola pet, na sav glas svađam sa Svrakama.
- Izvinite Komšija, što sam Vas probudila, vidite ova Svraka...-ma bolje da ćutim, pomislih, em sam ga probudila, em buljim u ono mesto gde se češka, a bokserice mu se razvukle od pranja i iznošenosti... I tako, uzeh metli, i zamahnuh njome, a joj meni, vrh se odvrnuo, krenuo da preleće terasu...i bam, pravo Komši o glavu! Navikao jadan lud i mator na mene jadnu ludu i mladu, ne reče ništa, samo se počeša, ovaj put po glavi i vrati se u sobu.
- Glupačo! - zasvrače Svraka, a ja istom merom, na sav glas,
- Glupa ti mama!
E, ipak je bar očešah, onom metlom (nekadašnjom, jer ne verujem, da ću da se spuštam do Komšije, na sedmi, da mi vrati, glavni deo, četku), jedno sasvim crno krilo osta na terasi.
Uzeh ga ponosno, kao trofej.
Vraćajući se u krevet, još uvek u dubokom snu, moja ljubav, prošaputa - Volim te, Bebo.Nasmejah se, poljubih u kosu i vratih u krevet.
Ma daću joj taj konopac, zaslužila je.
 
*********
Zajebi Feniksa
i to dizanje iz pepela.
Zajebi i to da
SUZE SU OK.
Danas sam nesnosan
i jos jedino
maramicama od paucine
mogu ti brisati suze.
Danas sam sklon
umiranju
u posteljama
odvratno nakindjurenih diva.
Pusti me da se
treznim
poljupcima sto
odisu na trulez.
Ne dotici me tim prstima
kojima si
izrovarila kosmos.
Danas hocu da budem
glup
i da ne znam nista
jer neznanje
tako odmara.
 
zivot je lep
u vazduhu cujem kako klopara
kao stara masina
iste reci cujem na svakom koraku
gde god se okrenem
neko se smesi
neko me doziva
neko me tesi
ruke mi pruza

tek sad vidim koliko ljubavi ima oko mene
kako sreca kuca na vrata
kad joj se najmanje nadam
i otvara mi neke druge prozore
da kroz njih provirim

zivot je lep
odgovaram
jer ima zasto biti lep
 
*********
Zajebi Feniksa
i to dizanje iz pepela.
Zajebi i to da
SUZE SU OK.
Danas sam nesnosan
i jos jedino
maramicama od paucine
mogu ti brisati suze.
Danas sam sklon
umiranju
u posteljama
odvratno nakindjurenih diva.
Pusti me da se
treznim
poljupcima sto
odisu na trulez.
Ne dotici me tim prstima
kojima si
izrovarila kosmos.
Danas hocu da budem
glup
i da ne znam nista
jer neznanje
tako odmara.

Ne veruje
ova samouka Skitnica
u Fenixe
Veruje samo
u dobre
i loše dane
u dane kada se plače
i dane kada se smeje
u kapi sreće
od kojih se prave
tvoje maramice od paučine
Ne veruje samouka Luda
u sečenje vena
i bezbolnu smrt
Sklona je da ti se
pohvali
svojim umiranjima po prljavim posteljama
Ali pusti je
pusti je
da bar
danas
bude malo sretna
Znaš da će se vratiti
prljavih kolena
i sa iscepanom usnom
 
Poslednja izmena:
U samu zoru, luda Svraka, pokušala je da mi ukrade konopac za veš!
- Hej Ti, pernata...ostavljaj taj konopac, hoću da se obesim, danas.
- Hoćeš malo sutra, što nisi to juče uradila, Lažljivice? - da, da, tako frknu, ona meni, krilom i kljunom.
- Ma, videćeš ti, Lopužo belosvetska, to je moj konapac, ostavljaj ga i beži, dok te nisam upucala na mrtvo.
- Ako imaš pištolj, ubi se sa njim, brže je i lakše - reče i nastavi po svome, već je odvezala jedan kraj čvora, onaj pričvršćen za antenu.
- E, neću da se ubijem, nego ću da operem četiri mašine pobacanog veša i onu svetlucavu haljinu, koju najviše voliš, koju si već tri puta pokušala da mi zdimiš, ali cvrc, ne možeš, preteška je za tvoja krila.
Probudio se već i Komšija sa sedmog, gleda me i češka se nepristojno, ali nisam ni ja, baš iz Finske, dok se u pola pet, na sav glas svađam sa Svrakama.
- Izvinite Komšija, što sam Vas probudila, vidite ova Svraka...-ma bolje da ćutim, pomislih, em sam ga probudila, em buljim u ono mesto gde se češka, a bokserice mu se razvukle od pranja i iznošenosti... I tako, uzeh metli, i zamahnuh njome, a joj meni, vrh se odvrnuo, krenuo da preleće terasu...i bam, pravo Komši o glavu! Navikao jadan lud i mator na mene jadnu ludu i mladu, ne reče ništa, samo se počeša, ovaj put po glavi i vrati se u sobu.
- Glupačo! - zasvrače Svraka, a ja istom merom, na sav glas,
- Glupa ti mama!
E, ipak je bar očešah, onom metlom (nekadašnjom, jer ne verujem, da ću da se spuštam do Komšije, na sedmi, da mi vrati, glavni deo, četku), jedno sasvim crno krilo osta na terasi.
Uzeh ga ponosno, kao trofej.
Vraćajući se u krevet, još uvek u dubokom snu, moja ljubav, prošaputa - Volim te, Bebo.Nasmejah se, poljubih u kosu i vratih u krevet.
Ma daću joj taj konopac, zaslužila je.

prvo golubovi a sada svrake... da li je tebi ista pernato sveto?:lol:
 
....Kazu da poimanje ljubavi i srece su jedina predispozicija zivota pravog izeljenog.Nisu.verujte,nisuI tuge vasih stihova,vase ceznje i ocaj zbog izgubljenih snova, ljubavi.pogleda,motivsu vasih razmisljanja o necemu sto ce ponovo doci,useliti se u vasa srca.,ispuniti vas.I tada ce te pisati,nezno ,iracionalno, u mirisu sandalovine,u kisi suza srece,tuge.Sve dok pisete,postojite.Pisani tragovi vaseg srecnog ili nesrecnog postojanja,putokaz nadolazecim da nisu sami u svom bolu na ostrvima tuge.
 
Samouka- cista desetka za nadahnuca vaseg bica.Skinite granicnik i idite do kraja,ni sami ne ce te poverovati sta jos to lezi u vama.Neiscrpna energija koja je ne verovatno sklona fantasticnim transformacijama pimer:od nezne orhideje na svilenom plahtu uzdaha do krvavog srca iscupanogi bacen na izlokani makadam zivota.Oprosti te mi na ovoj ,rekla bih nekoj maloj analizi,ali mocni ste i zato samo napred,pisite,tu moc ne mozete potrositi.
 
Skoro sam iz dosade pocela da vrsljam po ovim forumima, i iskrena da budem, jako mi se dopadaju. Milunka, svidja mi se tvoj smisao za rimu. Htela bih znati da li se ozbiljno bavis pisanjem pesama, i koliko dugo. Pozdrav svima. :D
He, svi mi koji pišemo, kako kažu, dobre i lepe pesme, "ozbiljno" se bavimo time. :) A, sad, ako je pitanje "ozbiljnosti" i u smislu tih "trica i sitnica", :) kao što su objavljene knjige, i slično, ja imam objavljene 3 (dve zbirke poezije i jedan roman), a, s a pišem "ozbiljno" od osnovne škole, što bi značilo već par decenija, s obzirom da se bližim pedesetoj. Hvala na komplimentima za smislu na rimu, ali, moram priznati da mi je samo jedna zbirka takva. Druga objavljena, i ostale u pripremi su u tzv. "slobodnom stihu", tako da ima mnogo pesnika koji su u tome daleko uspešniji od mene, neke i ja postavljam i ovde.
 
UZ PASKALA


Za M.


Ko će branit reci da hita ka moru,
ko može kondora lišiti visine,
sprečiti danu da nasledi zoru,
Arktiku led uzet, Sahari vrućine?

Jeseni ko kiše oduzet će moći,
naterati vatru da se s vodom druži,
sazvežđa i Mesec ukrasti od noći,
narediti Zemlji da više ne kruži?

A kada se strašnog oružja i seti,
kojim i smrt samu mogo bi da zgazi,
neka odmah krene da svet sav razori.

Molitvu ćutim spokojnoj Svesnazi,
ali će i takvoj spremno odoleti
Ljubav koju miso srca moga stvori.
 
Samouka- cista desetka za nadahnuca vaseg bica.Skinite granicnik i idite do kraja,ni sami ne ce te poverovati sta jos to lezi u vama.Neiscrpna energija koja je ne verovatno sklona fantasticnim transformacijama pimer:od nezne orhideje na svilenom plahtu uzdaha do krvavog srca iscupanogi bacen na izlokani makadam zivota.Oprosti te mi na ovoj ,rekla bih nekoj maloj analizi,ali mocni ste i zato samo napred,pisite,tu moc ne mozete potrositi.


da postoji nešto više od - hvala, udelila bih zbog ovih reči, koje sam dobila na poklon.
veliki pozdrav od samouke
 
LAZ....


pitao je on nju
sta je sa tobom veceras?
najlepse oci sada su tuzne
u njima ne vidim onaj blistavi sjaj
da nije zbog nas?
ona se slatko nasmejala
i pogledala ga nezno
naravno da nije,
kako si uopste tako nesto mogao da pomislis?
 
Poslednja izmena:
ovo je sa pochetka romana koji pishem
~o pisanju~


Svoje emocije, energiju, sreću I tugu kanalisala sam pisanjem pesama. Prvu pesmu sam napisala u drugom razredu osnovne škole, I oduševljena, nastavila sam da pišem. Ponekad sam imala utisak da je moja duša van mene same, zapravo, da je to papir. Ne znam šta bih da ne mogu da pretočim osećanja u slova. Uvek mi je bilo mnogo lakše kada sve što me muči izlijem u stihove. Tada su sve bolne rechi I ružna sećanja postajala umetnost, a samim tim nešto lepo I pozitivno. Tako sam naučila da od mana ovog sveta napravim lepotu.
I ova priča je skup rdjavih osoba, bolnih osećanja I neiskrenosti. Ali, sada je svaki taj ružan detalj deo umetnosti. Predivno je imati takvu moć u rukama.

 
*********
Hej ti svevide
ne skrivaj te ozuljene dlanove
stiskom belog stapa.
Nije poraz priznati
da smo se izgubili
negde izmedju redova
krvlju ispisane pesme.
Ako i moram
negde da se izgubim
neka to bude bas tu
izmedju stihova,
izmedju reci nijansiranih
ljubavlju
snovima
i smrcu.
I necu traziti
put do kuce
prateci
zvezde
mahovinu
i svoju senku
vec cu obuti nepoderive cizme
za hodanje izmedju redova.
 
***********
Koliko maski
pod maskom plahosti
mozes da sakrijes
a da ti pravo lice
ne otekne pod stegama
lazi?
Koliku mrgu necoveka
samo ti mozes da
sakrijes u truni covecanskog?
Kakve su to magije
kada trunima uspes
da zabasuris gromade?
Nauci me njima
kanda mi je malko
dosadilo
da budem dosadni
jednolik.
Nauci me njima
pa da zajedno
milujemo janjce
neznoscu kojom se
miluju naivni.
 

Back
Top