Drage prijateljice i prijatelji stiha, zelim vam sve najlepse u daljem radu na poeziji. Ja se zvanicno odjavljujem sa foruma. Mozda cemo se videti opet kada svetom budu vladali baletani i baletanke, a ne politicari. Pa pa i ciao ciao!
Neki majmun sedi na nekom kovcegu
u kome je nesto i njemu se, dakle,
se svi smeju.
Drago mi je da se ne pomera
ubicu ga, moram do kovcega, u njemu je reklamirana sajla
koja ne popusta. O nju cu da se obesim,
posmatrac ce da potone na oci zagledanog
do heroja koji vriska, kroz njegova usta dospece
u pecinu. Obesicu se o njegov lanac, zapalicu
se, kostur ce bucnuti u oksidni kazan, okean ce buknuti
a ja cu povuci sajlu koja visi i uz pomoc erupcije vratiti se na zemlju.
Kod pekara u redu, stacu iza udovice da mi salom prekrije usta
i plati pekaru uplakanom i cistom maramicom.
Pogledacu ruke u dimu ispred lica, nespretno cu zamrznuti sliku,
angazovati glumce za istu priliku i napraviti
fotografiju i sve ruke u redu ce biti shiva,
zapaljivo sunce ce biti dosada.
P.S.: Dadel i Samouka, pisite i dalje pesme, divne su
