Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Bobili:
OZILJAK

Radja se dlan pred ogledalom
duse moje.Na dlanu prah
i zrak dugine boje.

Budi se potok pred nosiocima
tereta uma.U potoku kristal
sav od iverja.

Izvire san iz pecine
moga neba.U spokoju sna
me stari oziljak vreba.

Umire zelja u dubokoj
jami istine.Sa zeljom i
ishod sudbine umire.

Htedoh reci-ovo cudo moje je nastalo tek onako,pa da tek onako pustim............. :oops:
A ja se ne ljutim!Kritike su potrebne..Zato Hamletova ljubo,hvala sto si komentator...Meni su sve pesmice koje sam ovde citkala,za sada bas ok.....Pa cu i ja nekad da se kriticki oglasim.Ne vredjas me,samo kritikuj. :D :D :D vazi i za ostale koji su kriticki nastrojeni

zahvaljujem na razumevanju...jako lepo :D
 
Rujevit:
Sad sam nasao neku staru svesku i evo jednog teksta.Pogledajte sta sam napisao u I razredu gimnazije.Ne mogu da verujem da su to moje reci

SAN


Cesto se zapitam koji je smisao ovog naseg zivota.Za sta se borimo i zbog cega se borimo?Zasto na ovaj svet dolazimo placuci?Da li je to neki strah od ovog nistavila i od ove podlosti koja se svuda podvukla?Mozda je to zal za nekim lepsim predjasnjim zivotom.Sve sto nam ostaje je jedno veliko MOZDA!
Postavljam sebi pitanja covekove egzistencije i samog covekovog postojanja.Zasto se smejemo, zasto placemo, zasto se radujemo i tugujemo?I postoji hiljadu i jedno ZASTO a nigde nema bar jednog ZATO.
Pokusavam sebi da objasnim sva opitanja idejom da je ovaj svet nistavan, prolazan, da je ceo svet i sve sto postoji na njemu samo san.
Jedino u sta verujem je metempsihoza, da ce se dusa covekova posle smrti preseliti u neki drugi, lepsi i svetliji svet.Svet koji traje vecno.Sanjam da cu u tom boljem svetu videti sve blistave umove koji nisu shvaceni na ovom svetu.
I zamisljam da je sve ovo san pa i ovo sto sada pisem je san, imaginacija, vizija i zelim da se sto pre probudim iz tog sna koji je ne tako retko kosmar.Ali tesko da cu se probuditi iz tog debelog sna jer ga jos ni pola nisam prespavao.
I na kraju sta mi drugo preostaje sem da zivim zivot, da se nosim u skladu sa njim pa kuda me odvede.
Najlepse stvari i nastaju u tim godinama ;-)
 
Рођена у погрешном веку,
још увек тражи себе
и своје место под сунцем.
Још увек није схватила ко је
и коме припада.
Разумом јесте научила,
али дубоко у њој
води се тешка борба:

- Мрачни део њеног бића,
који производ је овог времена,
снажан, упоран и јак,
жељан авантура
и свега онога што воле млади,
вечито незадовољан њеном префињеношћу.
- И онај лепши, мудрији и тиши
који свакога поштује и воли,
који хода кроз живот
болно свестан сивила и мржње око себе,
згађен неискреношћу и прљавштином греха
који лепи се неприметно,
а са муком скида.

Она жели побећи од света,
изоловати се од свих,
кад већ је толико другачија,
али плаши се оног мрачног дела себе,
који остаће са њом!

Сама више не може кроз живот,
а тешко ће наћи
човека - сродну душу
за духовни део себе,
који моћи ће да воли и разуме
и оно мрачно у њој,
чега се и сама стиди и боји.

Не, она нема снаге
препустити се Творцу,
уронити у Његов загрљај,
ту мирну луку,
то острво Љубави,
иако зна да само Он
заиста побеђује зло!!!
--------------------------------------------
Поздрав свим љубитељима лепе речи:)
 
Rujevit:
Sad sam nasao neku staru svesku i evo jednog teksta.Pogledajte sta sam napisao u I razredu gimnazije.Ne mogu da verujem da su to moje reci

SAN


Cesto se zapitam koji je smisao ovog naseg zivota.Za sta se borimo i zbog cega se borimo?Zasto na ovaj svet dolazimo placuci?Da li je to neki strah od ovog nistavila i od ove podlosti koja se svuda podvukla?Mozda je to zal za nekim lepsim predjasnjim zivotom.Sve sto nam ostaje je jedno veliko MOZDA!
Postavljam sebi pitanja covekove egzistencije i samog covekovog postojanja.Zasto se smejemo, zasto placemo, zasto se radujemo i tugujemo?I postoji hiljadu i jedno ZASTO a nigde nema bar jednog ZATO.
Pokusavam sebi da objasnim sva opitanja idejom da je ovaj svet nistavan, prolazan, da je ceo svet i sve sto postoji na njemu samo san.
Jedino u sta verujem je metempsihoza, da ce se dusa covekova posle smrti preseliti u neki drugi, lepsi i svetliji svet.Svet koji traje vecno.Sanjam da cu u tom boljem svetu videti sve blistave umove koji nisu shvaceni na ovom svetu.
I zamisljam da je sve ovo san pa i ovo sto sada pisem je san, imaginacija, vizija i zelim da se sto pre probudim iz tog sna koji je ne tako retko kosmar.Ali tesko da cu se probuditi iz tog debelog sna jer ga jos ni pola nisam prespavao.
I na kraju sta mi drugo preostaje sem da zivim zivot, da se nosim u skladu sa njim pa kuda me odvede.

Ti si retkost! Srećna sam što takva duša živi u ovom gradu, i ponosna što tu dušu na neki način "poznajem" Neću ti reći bravo, nego napred.! :p
 
cuteci gledam u plamen svece sto se leluja na ovom tihom vetru
gde su svi ti osmesi, brda srece,nestaju k'o grancica bacena u vatru
na crnu zemlju padaju mi suze, na sliku tvoju stavljam ruke svoje
zasto te bog od mene uze, tako mi nedostajes, bio si sve moje
ko je taj gore sto sudbinu odredjuje, odakle mu pravo da srusi pticu u letu
ko je taj gore sto zivote sredjuje, dobre duse salje nekom drugom svetu
ja pricam, al ne cujem odgovor tvoj, pa ipak znam da si tu i da me cujes
vecno cu te voleti, druze moj,
cuvacu te u srcu, tu neces da tugujes


pesma posvecena mom drugu Nikoli (1987-2004)
 
uzmi ili ostavi taj zivot sto te kinji
pogledaj mraku u strah
nek ozivi tvoja sumnja
i bol nek se raspe po nagom ti telu
slabom i tromom
pusti!
nek prekriju te slutnje zlobom
nek peku te oci
nek dusa se lomi
pusti...sve niz mlecni put
prozivi bar to...

pesma posvecena meni i svim srodnim dusama..upravo napisana..
 
draga angely upravo sam dobila kritike za onu moju dramu...znas ti..pisala sam je ovde.Receno mi je da imam problema sa pocetkom ali da kasnije postaje sve bolja i bolja...to i nije tako lose...ja sam zadovoljna pa reko da podelim to sa jos nekim tj tobom :) :) :) :) :)
 
Svet se meni oko glave vrti
ne bojim se,ne bojim se smrti
vec se bojim gubitka mladosti
ja se bojim proklete starosti.

Divno sunce u oci uranja
ne bojim se sutrasnjeg svitanja
al se bojim mladalacke tuge
da ne budu noci same duge.

Hladna kisa u kosi se gubi
ne bojim se srce ce da ljubi
al se bojim nece imat koga
ja se bojim za neverstva mnoga.

Smrt je tuzna,samoca tuznija
avet ruzna a muka ruznija
zima hladna,bol je hladnija
noc je tamna a tuga tamnija.

Eto nesto i od mene za sada .Tek sam sada vidjela ovu temu i u njoj jako dobrih tekstova .Vidim i da se neke pjesme komentarisu pa bih voljela da i meni date neki komentar.
 
Pozdrav svima
Evo jos jednog mog pisanija kada sam bio malo razocaran(ali svojom krivicom)

POGLED


Secam se kada si prvi put usla u nas razred i kada si me prvi put pogledala.Osetio sam da gorim pod tim pogledom, da mi postaje nesnosno vruce, i ne samo tada vec kad god bi se nasi pogledi sreli.Uglavnom si ti izlazila kao pobednik iz tih nasih 'dvoboja' pogledima.Jednostavno nisam mogao da izdrzim plam i sjaj koji nosis u ocima.Ti si bila moja prva ljubav,ljubav koju sam zaista osetio,koju sam po prvi put spoznao.Tada sam prvi put osetio sta znaci voleti.Da, ja sam voleo tebe a da li si ti volela mene?To nikada necu saznati.Nisam imao hrabrosti da ti pridjem i da ti kazem da te volim,vec sam tu svoju ljubav iskazivao na neki neobican nacin koji ni sam ne mogu da objasnim.Ti si sada sa nekim drugim,ali i sada kada se nasi pogledi susretnu osetim plam i vrelinu.I ti to isto osetis,vidim ti u ocima da me gledas isto kao nekada samo sa nekom naznakom kao da hoces da mi kazes da sam zakasnio,pogresio,kao da zelis da mi kazes:-Isuvise si oklevao.Da, i sada kao nekada ti izlazis pobednik iz tog 'dvoboja', spustam pogled na zemlju priznajuci svoj poraz i svoju gresku.
 
Јелени

Имам ли права да кажем
колико си лепа на фотографијама
и срећна са њим,
а да не звучи као завист?
Имам ли права рећи било шта
кад пропустила сам
ваш најсрећнији дан,
због разлога који то и нису?
Имам ли права тражити
да сетиш се мене бар понекад,
када сам ја побегла и повредила те,
тек сада схватам колико?
Имам ли права волети
и бити срећна због ваше среће,
радовати се због ваше љубави,
и ћутати, као и до сад?

Фебруар 2006, три године после
 

Back
Top