Mali virtuelni klub pesnika

  • Začetnik teme Začetnik teme BAUK
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
čujemo se u ponedeljak

Poslednja suza


Još danas zaplači, postani suzom mladosti prohujala,

da suza suzu stigne, u jecaj se pretvori,

neka te prati šum mora,muzika talasa

i kiša što po kamenu romori.

A posle spavaj mirno

da bol ne pronađe san,

spavaj...

Svanuće opet dan.

Za Divlju

Imala je nebo u ruci
i oblak kišni u očima
mada bez straha čupala je
trenutke sreće od života,
a on je posrtao na putu trnja
kasnio za njom
nedostižnom
kada je konačno stigao kući
bio je starac
sa bradom sijedom.

Doktorka na A

bila je uplakana djevojčica
iz tatinog sna
šutirala kamenčiće
izubijanim cipelicama,
cijela od kika
čokoladom umazana,
bila je nekad...
a danas je drhtavo čekam
negdje između neba i sna,
ona je divlja,
nestašna žena,
ona je moja doktorka na A

Riječ ćutanja

Dan,

dan kao riječ posle dugog povlačenja u sebe,

u svoje misli, sablast svojih misli, misli izvan vremena,

dan kao breme

na povijenim ramenima tek probuđenog sanjara,

kad su glasovi tvrđi od kamena.

Olovno nebo za okvir tog dana,

ram svih izrečenih i neizrečenih misli,

ram pod kojim će, u kojem će, potonuti uzaludne riječi

kao da nikad nijesu izrečene, nijesu napisane,

kao da je, oduvijek,

postojalo samo ćutanje.

Svijest ova nema utemeljenj ni oslonac

u stvarnosti gdje je dan riječ, gdje je riječ breme,

ne zna za promjene ni za vrijeme,

svijest ova nije polet, nije volja,

samo pustinjski pijesak pod suncem.

Davno već duša ne iznjedri pjesmu

za zoru rumenu, za ljubav nasmijanu,

za budućnost proljeća, za djecu budućnosti.

Dugo je uvučena u zavjet ćutanja

da ne tumači sumnje i bezbrojne jauke.

Zato godinama pod bremenom sjećanja,

umorna od proljeća,

svijest ta

brani sebe od svijeta

riječima ćutanja
 
Šta je gore od jednog zamaha nožem

Prišunjala sam mu se
sa leđa
kurvinski
Jedan zamah noža
Pomislih iz navike
Mogla sam da ga
gurnem niz stepenice
Umesto toga sam zviznula
Okrenuo se
Pokušao je da mi priđe
Pokušao je da mi skloni kosu sa čela
Pokušao je da me zagrli
-Izvini
greška
Pomešala sam te sa nekim
 
jos jedna suza
i srce u mojim ustima..
zvacem ga
bezukusno je.
bio sam posten
stvari stoje tako
ona me gleda sa suzavim ocima
nemo se nada...
ne.
tako teska rec
ne...
ne mogu sebi
ponovo dozvoliti
Gresku.
idi..
bilo je lepo
ne osecam nista
placi danas...
sutra ti je rodjendan
pa ces se smejati...



jeebem ti osecanja...
krivo mi je..ali bolje je tako...
bolje je...
jeebem ti osecanja...
 
Jedanput - davno beše - jedan pesnik mi je posvetio pesmu. Poslao mi je pismo i, u njemu, tu pesmu, zapisanu na parčetu plavog papira.
Pismo se zagubilo i našla sam ga mnogo godina kasnije.
Pesma se zvala "Plavi pogled" i bila je toliko lepa, da sam poželela da ponovo sretnem čoveka koji je napisao.
A onda sam saznala da ga više nema. Umro je dva dana pre nego što sam pronašla zaturenu kovertu sa pesmom.
Pošto nisam pesnik, nego prozaista, za uzvrat sam mu posvetila roman.

I, naravno, ovo nije pesma.
Samo sam podelila uspomenu sa vama, koji umete da ih pišete.
 
Jedanput - davno beše - jedan pesnik mi je posvetio pesmu. Poslao mi je pismo i, u njemu, tu pesmu, zapisanu na parčetu plavog papira.
Pismo se zagubilo i našla sam ga mnogo godina kasnije.
Pesma se zvala "Plavi pogled" i bila je toliko lepa, da sam poželela da ponovo sretnem čoveka koji je napisao.
A onda sam saznala da ga više nema. Umro je dva dana pre nego što sam pronašla zaturenu kovertu sa pesmom.
Pošto nisam pesnik, nego prozaista, za uzvrat sam mu posvetila roman.

I, naravno, ovo nije pesma.
Samo sam podelila uspomenu sa vama, koji umete da ih pišete.


I ovo je pesma
 
pozamasna guzva u kafani
glave ,kosa i ochi
samo to vidis ispred sebe
toliko izribanih mozgova u jednoj prostoriji
pogledi tutnje i svi traze nesto
nesto
ne mogu da nadmasim sebe
i dalje sam kao i ostali
uzivam u muzici pakla
i bezim u stvarnost
stiskam sake cedim znoj
iskrenost i istina su stvarno dosada
koraci igre su kreativni poduhvati coveka koji je zaboravan
 
upao sam u isti dim iz kojeg sam izasao nedavno
uvek se vracam tim zadimnjenim prostorijama
tamo se nesto desava
svi puse,da
kolicina nervoze uprkos opustajucem stavu da cigareta relaksira
popusite jednu za mene
jer ja sam bolesnik koji se izvlaci iz te prostorije godinama
hram dima je bila moja druga kuca
kult pusaca moja porodica
ali na kraju smrad se uvukao u pore
i jezik postaje natopljen mirisom gadjanja
pljuvacka,ta sveta pljuvacka
sve te ispusene cigarete
nozdrve pune vatre
postoji crta tuge u tome,da.....
 
ponekad se osecam kao virtuelni jebeni rodeo kaoboj
vitlam lasom oko glave i hvatam nevidljive znakove pitanja
konj kojeg jasem stoji na dve noge i zeli da me se resi.. zovem ga Dzoni
ponekad padnem ,slomim se posteno onda ustanem otresem prasinu i ponovo
adrenalin gura telo u vatru
i prija mi opasnost
uvek sam bio jebeni rodeo kaoboj
sa Rundekovom tankom dugackom cigarom i onim zlatnim mamuzama
zvezda koja se uzdize i sagoreva kad joj se prohte
ostavlja iza sebe samo telo i odelo rodeo kaoboja
ajde Dzoni priznaj ......pripitomio sam te
umoran sam
ceka me pivo i devojka koja me je zaduzila.... tri djavolska orgazma,nije mala stvar....
 

Back
Top