Mali izazov...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nesi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Nesi:
I daje dusu svoju s poverenjem, krijuci zube, umilno oblizujuci jezikom ponekad krvava usta.

Ponekad uzivam samo da te gledam.
Prelazim pogledom lagano preko tvog lica. Od bistrih oka, do usana.
Imam te.
Gledam u krug. Od jagodica preko cela.
Milujem tvoju crnu kosu. Cupam te pogledom.
Tvoj pogled mrki gledam. I iskricu u sebi prepoznajem. Onu perverznu, nestasnu, zivu. Kad poljubac ti nedam, kad jezikom pozivam te a bezim, kad se otimam zeleci da budem uhvacena, kad me lovis polako, siguran u svoj plen. Ujedam te veselo ocekujuci odmazdu, dok me pogledom skidas, pribijas uz vazduh, uz nista, drzeci me cvrsto bez dodira.
Nezno. Milinom se topim.
I imam iskricu, ali drugaciju.
Jos.
Onu od snova i srece. Onu deciju i naivnu. Cistu.
Ti si moja zvezda u oku, moj svemir, moja padalica i moja zelja. Moj iskon i postojanje. Svetlosna godina. Ti si moja rupa u vremenu.
Dok te gledam za tren.
Ponekad.
 

gledajuci te, snovima, iskosa,
[/quote]

Taj tvoj pogled, hmm..
Jasan mi je bio pogled, ali onaj mali, tajanstveni osmjeh, krajem usana, on je ostao u sjecanju....
I budi nadu na ponovni susret...
Zeljeni susret...
Jer sve one izgovorene price mogu da prevare..
Ali onaj osmejeh ne....
 
Daringo:
Jasan mi je bio pogled, ali onaj mali, tajanstveni osmjeh, krajem usana, on je ostao u sjecanju....

Gledao si me "onim" tvojim pogledom...pogledom "posle"...Proucavao si svaku crtu na mom licu, kao da me prvi put vidis, a kao da me sasvim znas. Bolje nego ja sama sebe. Rukom si mi pomerio pramen kose. Gledao si kroz mene, nas. Imao si taj "nas" osmeh na usnama, kada god bih bila "tvoja" u mislima. I ko zna kuda si nas setao, cime zasmejavao, zbog cega pravio bore u tim zamisljenim danima...
Ustao si, rukom ovlas zategao posteljinu i krenuo da skuvas kafu. Sa upaljenom cigaretom si seo na ivicu kreveta, duboko uvlaceci dim, okrenut ledjima, pazeci da ne duvas u mene. Ovlas sam te dodirnula prstom i gledala kako se jeza lagano penje duz tvoje kicme, kriveci glavu i dizuci ti ramena u grcu. Videla sam taj drhtaj na licu, sasvim izmenjen, bezobrazan osmeh i pocela da se kikocem jos pre nego sto si stigao da spustis solju i da se obesenjacki okrenes prema meni. :D
 
I onda se probudim,
shvatim,
da nema mirisa kafe, da je jedini tvoj miris u sobi ostao pod jastukom na staroj majci,
shvatim,
da nisi tu. Zagrlim jastuk cvrsto i disem tiho, kao da znas , zvoni telefon...osmehnem se i skacem iz kreveta.Grabim slusalicu da ti cujem umorni glas, i cvrkucem kako mi nedostajes i kako te volim....
 
Kad odes, pomislim kako sam nekada bila spremna da bez pogovora pljunem na sebe,
da nestanem u prljavim rukama i bolesnim umovima vecito pokvarenih foliranata,
kako mi reci nisu nista znacile...Kad odes vratim se u tamu svoje proslosti i prevrcem bol u potiljku
sklopljenih ociju u zelenoj tmini...Nije mi zao, ipak sam sve gluposti ja pravila, a kako da sazaljevam sebe, ne, nikako....
Ima neceg opijajuce privlacnog u nacinu na koji se preteci mutni talasi Dunava sa potmulim urlikom lome o stubove mosta...
Nikako ne volim zimsko umiranje...
 
Sily:
Kad odes, pomislim kako sam nekada bila spremna da bez pogovora pljunem na sebe,
da nestanem u prljavim rukama i bolesnim umovima vecito pokvarenih foliranata,
kako mi reci nisu nista znacile...

Rekao si da si gladan. Znala sam da ti se vise ogadila hrana po restoranima, da si zeljan domace kuhinje. Nije da nisi znao sam da spremis, ali mucno je gutati usamljene zalogaje. Pa izadjes cisto drustva radi. Prevrtala sam po praznom frizideru i po kuhinji. Videlo se da nedostaje ruka zene. Nije bas ni da ja uzivam u ulozi domacice, ali zelela sam da se potrudim oko tebe. Da ti nadoknadim svo ono cekanje, da ti uzvratim onaj dorucak i mleko u krevetu i onu kafu koju ne pijem :wink:. Pronasla sam spagete. I onako nismo imali vremena za neka duga spremanja, gladni nekih drugih stvari. U kljucalu vodu stavila sam stapice i kruzno ih uvijala igrajuci se, opasno vrucom parom, a ti si mi nezno ljubio prst po prst koji je mogao da se opece, a nije. Govorio si: Ovo je za ponedeljak, ovo za utorak, ovo za sredu...Rukama si me obgrlio oko kukova, njisuci sve one dane, koje smo bili i one koje nismo, zajedno.
 
Nesi:
Znala sam da ti se vise ogadila hrana po restoranima, da si zeljan domace kuhinje.

Rekao si mi da se tamo mnogo dobro jede. Provodili ste citave dane u tom kineskom restoranu. Udjes i onda vise ne znas da izadjes. Za samo par dolara. Nisu pare bile u pitanju vec ono sto je postalo navika. Kako da prodje nedelja bez cudnih oblika, mirisa i ukusa, bez cuvene slatko kisele corbe?! Gledala sam sa nevericom taj buckuris koji mi na oko nije ulivao nikakvo poverenje, a koji je nestajao vec drugi put iz tvoga tanjira. Nesto je plivalo po tamnoj povrsini...Odustala sam od pogadjanja.
Ona mi se smejala. Tacno je znala svaku moju facu. Nije me terala da probam, samo me je pustila sa ogromnim posluzavnikom u izbiranje...Racici na hiljadu nacina, povrce, najobicnije i najneobicnije, zablji bataci, salate, corbe...deo sa mesom sam zaobisla. Dobro, kriva sam, priznajem, pozderala sam i par zabljih bataka i racice ovakve i onakve i ribu, al to se i ne racuna u meso...bar mi je tako lakse da mislim. Uzivala sam u novim ukusima, pazljivo odabirajuci svaki zalogaj. Posle nekih pola sata, sam se i opustila. Kakva greska! Znala sam da ce me snaci pre ili kasnije. Klizilo je niz moje grlo kao da gutam sapunjavu penu...ijjj...fuj...Osvrnula sam se levo i desno. Svud okolo ljudi zadubljeni u svoje gurmansko uzivanje. Nije mi bilo izlaza. Ipak nema smisla da pljujem, cak ni u salvetu. Skupila sam ostatke svoje pribranosti i progutala zalogaj ZIVIH racica. Gospode, na sta je to licilo...
Aleksa se slatko smejao, ko zna cemu. Brzinom svetlosti sasuo je porciju lubenice zeni za susednim stolom u krilo...Heheh, ljubim ga ja. Ulepsao mi je vece koje je pretilo da se pretvori u katastrofu.
Vidno raspolozena, prelomila sam svoj kolacic srece. Pisalo je: Problemi koje imate su samo trenutni, kasnije ce sve biti mnogo bolje...
 
samo trenutni,

U tim trenucima se treba uživati, jer oni su ipak najređi u našim životima, a kada naiđu tuge, uvrede, bol, samoća, treba imati snage da se to sve prevaziđe. Ako ga stvarno i iskreno voliš, pozovi ga dok još uvek nije kasno, jer ako to ne učiniš, posle će ti biti jako žao.
 
"You are too good to be true,
Can`t take my eyes off you....." ,
pevusim uz radio i gledam te, gledam, gledam..... i ne mogu da prestanem da te gledam.
Za moje oci bio se magnet od prvog dana naseg kratkotrajnog druzenja. Moje oci sada gledaju u prazno dok moja masta slika tvoj lik u prostoru.
 
kandidat:
zalutale u tvojim pejzažima

Moj kist je bilo moje pero. Boje sam razlivala recima, predele slikala mastom. Znala sam da ce ti se dopasti bas onaj buket uvelih ruza. Prstima sam mrljala po mastilu...trgla se...kad sam se ubola na trn. Jedina prava boja u tom prizoru bila je boja moje krvi. Stajao si kao omadjijan, lizuci moju sliku. Sapnula sam TI i naslikala te pored buketa. Perverzno lep milovao si purpurom ocvale latice. Soba je mirisala na tebe i tvoja milovanja.
 
Nesi:
Sapnula sam TI i naslikala te pored buketa.

Pokusavao si da me napravis ljubomornom. Stalno si mi govorio kako te njih dve jure. Pokazivao mi poruke. Nisi mogao da shvatis kako to da ja nisam ljubomorna, a imala sam tako ocigledne razloge. Sumnjao si u mene. Sigurno imam drugog. Ma ne, govorio si, samo imam zelju da se cujemo svako vece...A zasto si zakasnila, eto a ja sam te cekao, govorio si prebacujucim glasom.
Pokusavala sam da ti objasnim da je poverenje kljucna stvar u jednoj vezi. Da govorio si, ali se poverenje zasluzuje.
Ne, sreco moja, onog momenta kad sam resila da budem s tobom, dala sam ti svoje bezuslovno poverenje - nepoverenje se zasluzuje.
Posle nekog vremena nisam vise pokusavala da ti objasnim. Umorila sam se od objasnjavanja. Umorila se od pravdanja. Umorila se od nepoverenja.
Kada smo raskinuli rekao si mi: Eto, jel sad vidis da sam bio u pravu od pocetka. Vidis da sam imao povoda da budem ljubomoran, znao sam od pocetka da ces da raskines...ako neces da mi kazes ko je ne moras...Samo sam slegla ramenima...Bila sam umorna i od suvisnih reci.
 
Nesi:
Bila sam umorna i od suvisnih reci.

1. Vodoravno: lepa telesna gradjenost (0)...1. Uspravno: Sluzba pomoci i informacija - Kombinezon - Oznaka za proton - Covek obuzet sadizmom (3)

Pokusavam, ali tesko nalazim vezu izmedju lepote i grubih stvari...
...
10. Vodoravno: Nasititi se ljubljenja ?! - Onde (1)...2. Uspravno: Dokolenice na zakopcavanje - Raskomadati (3)

A mozda ova ukrstenica i nema resenje? Raskomadati dokolenice na zakopcavanje kad se onde nasitimo ljubljenja ?! :?
Ne odustajem...Iskopacu rupu umesto crnog polja, pa tu potrpati sve ruzne reci...:wink:
 
Nesi:
1. Vodoravno[/I]: lepa telesna gradjenost (0)...


Opisivala sam mu kako je neverovatno lepo lezati u ljuljasci od mreze i golicati se tresnjinim listom, dok bi zrele socne loptice same upadale u usta. I kako me je lepo ljuljao povetarac. Pitao me je da li u toj ljuljasci ima mesta za dvoje. Znas rekla sam: Tesko, jedino ako bi tela postavili na kant...
Zamislio se i ozbiljno me pogledao. Na kant znaci postaviti cigle na bok jel tako, pitao je? A ako ja tebe okrenem na ledja i legnem pored tebe onda bi bili na kant, bok uz bok? Pokusavala sam da mu objasnim da se kuce ne grade horizontalno :P...okretala sam njegovu siroku saku objasnjavajuci mu. U stvari objasnjavao mu je moj deda. Starina koji je u svom zivotu radio svakojake poslove, pa bio i gradjevinac. Je.bo ga djavo gundjao je deda meni u bradu a kako ne razume i progovarao ponovo mojim ustima dok sam se ja smejala obradovana prijatnim secanjem na drage, stare sake i poznato, davno upokojeno, drago lice dobricine. Mda rekao si gledajuci moj iskradeni osmeh...jednom cu ti sagraditi kucu, veliku, vertikalnu, najvecu ma na dva kanta ako treba, samo me sad pusti da legnem tu ispod tebe, a onda cu te ja vec okrenuti kako treba mumlao si dok si drzao zelene peteljke u ustima i okrateo prezrele kostice jezikom. ;)
 

Back
Top