Mali izazov...

  • Začetnik teme Začetnik teme Nesi
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Nesi:
Kisa je ovih dana kao odraz moje duse.

Ne znam je li kasno vece ili rano jutro ono doba izmedju noci i dana? Kazu da tad onostrane sile hodaju zemljom.
Susret. Ti i ja. Dva sveta. Kao taj tren izmedju dva vremena. I merimo se drugacijim arsinima. Vreme tvoje i vreme moje.
Cudne su sile koje nas vezuju.
Ovo je nase doba.
 
ali zashto se kuchka nikad ne javi. uvek je cekam a nje nema. je l ona ne zna da smo sudbinski povezani.. sta joj je u glavi.. i kad se sretnemo mnogo je hladna. brzo ode, taman kad se primim, nestane naglo. dobijam je na kasicicu. mozda se plashi da ne provalim koliko ima celulita.. sigurno je to. ja sam njen bog i ne zeli da me razochara. jadna je stidljiva, zato to tako kratko i iznenada. izigrava neku opasnicu a u stvari.. ma kuchke su zene, kucke..lepo je meni govorila mama. ova n zna ni jaje da skuva. ali ja je i dalje chekam na ovom prokletom cosku iako su mi noge mokre. prodji, dzukelo
 
jagodica:
ali zashto se kuchka nikad ne javi. uvek je cekam a nje nema. je l ona ne zna da smo sudbinski povezani.. sta joj je u glavi.. i kad se sretnemo mnogo je hladna. brzo ode, taman kad se primim, nestane naglo. dobijam je na kasicicu. mozda se plashi da ne provalim koliko ima celulita.. sigurno je to. ja sam njen bog i ne zeli da me razochara. jadna je stidljiva, zato to tako kratko i iznenada. izigrava neku opasnicu a u stvari.. ma kuchke su zene, kucke..lepo je meni govorila mama. ova n zna ni jaje da skuva. ali ja je i dalje chekam na ovom prokletom cosku iako su mi noge mokre. prodji, dzukelo

:lol: :lol: :lol:
 
Daringo:

Pravis sare od somota. Rukom lagano klizis, osecajuci mekotu moga tkanja. Iznad je saten, ispod coja, ali tu, tu je neodoljivo meko. Krojis i prekrajas. Svojim zubicima pravis veste bodove. Skupljas me rastavljenu u jednu celinu. Zelim da puknem po savovima, ali me nezno drzis. Moju mekotu ljubis. Utiskujes svoje poljupce kao zig na novcanicama. Svojatas. Belezis teritoriju. Butinu po butinu. Prvo prstom ucrtas put, ostavljas nevidljivi trag, a onda ga pratis, bod po bod, ujed po ujed. Napela sam se kao niti na razboju, pa skladno prelamam. Gore i dole, gore i dole...
Mrsis mi konce namerno, a onda ih lagano rasplices.
Ispod pupka.
 
Nesi:
Iznad je saten, ispod coja, ali tu, tu je neodoljivo meko.

Ruza mi je srce svila kao pupoljak i svaka je latica jedna ljubav, a svaki trn bode kap krvi.
Bolom smo zbratimljeni i miris me opija ponovo.
Lezis na postelji od latica.
Meskoljis se sneno.
Od svakog tvog pokreta srce mi brze bije.
Dodir ti susti kao saten.
TI nezno klizis niz moje telo.
 
Nesi:
Bolom smo zbratimljeni i miris me opija ponovo.

Jos jedan stapic je dogoreo.
Nije miris tamjana.
Osecam se kao bezboznik. Fali mi krilo od slepog misa. I crven koncic. Pa da me s pravom prognaju.
Ali ja ga nemam. I ne vracam. Uzivam u izmaglici opojnih mirisa. Jos uvek sam tu. Sebi za inat. Dahom gusim pepeo i raspaljujem. Ziska mi namiguje vrcavim okom. Kao dim upijam se u pukotine.
Nemam ogledalo da vidim da li sam zaista tu ili sam samo necija iluzija.
 
Nesi:

Nemam ogledalo da vidim da li sam zaista tu ili sam samo necija iluzija.

Spakovala sam kofere. Kompas pokazuje da je 10.15h. Zastajkujem.
Lagano krecem prema 12h.
Negde na putu ce se kazaljke poklopiti, a ja hocu da te spremna docekam.
Skidam mahovinu s vrhova cipela i krisom gledam u casovnik. Mala kazaljka pokazuje da sam sve severnije, a sunce sve jace sija.
Nisam s one strane ogledala, ali mi se cini da je sve nekako naopako, dok koracam korak po korak unatraske.
Samo se mahovina udobno smestila na moje pete i kao turisticki vodic trudi se da ne promasim ni jednu baru.
 
Nesi:
Skidam mahovinu s vrhova cipela i krisom gledam u casovnik.

Okrecem ti ledja kao pas kad najvernije voli. Zube ostavljam s druge strane.
Milujes me nezno po sapima, namestam se da me neznije ceskas. Onda ti okrenem trbuh. Otkriveno.
Gledam te velikim ocima.
A onda tiho zarezim tek da znas da je moja rec tvrda.
 
Nesi:
Okrecem ti ledja kao pas kad najvernije voli.

Pitam se kuda lutamo?
Jesi li me upio u svoje zenice dok te bojazljivo grlim ili prkosno podizem bradu? Znas da te volim dovoljno svoja da ti nikad ne pripadnem. I klecim, u svojoj dusi spremna, da okrenem ledja izdaji. Jezikom ti vidam rane, dok me tvoj pogled probada.
Znam da samo sam leptir na ciodi i umirem za jedan dan.
 
Nesi:

Jesi li me upio u svoje zenice dok te bojazljivo grlim ili prkosno podizem bradu?

Ratujemo. Ukrstamo ostre poglede. Dobijenu bitku gubimo unapred.
Bela je zastavica visoko podignuta. Kao carsav krevetski. I crvena se mrlja po njemu siri. Prozdire ga. Crvena zver. Pomahnitala. Gladna tela. Ujeda i guta halapljivo sopstvenu pozudu.
Oroseni stojimo svako u svom uglu. I stid se rumeno okrece.
Bezimo kao prvi put.
 
- Ne! Nisam, nisam to bila ja!
I istrča iz sobe.
A kroz prozor udje indijanac. Poglavica. Pogleda me, uze neku uštavljenu kožu za koju nisam ni znao da je ispod kreveta, pogleda me još jednom, i izadje. Ovaj put kroz vrata.
 
Krvava, bezobrazna, besna lezim. I pratim slike koje se nizu pred mojim ocima. Ja ga znam. Znam poglavicu iz proslog zivota. Hah nekad smo bili zajedno, nekad je drzao moju kozu kao guscije pero. Ali nikad moje telo... Indijanci ne veruju u materjalno.
I sad poigrana, beztelesna bezim.
Bezala sam od drugih, a oni su jurili kao besni psi. Zasto ne pojuris i ti?
 
Nesi:
Psi su lajali i lajali a mesec je i dalje sijao veliki i zut. 8)

Gledala sam stare zuljevite ruke svoje bake. Iskocili cukljevi i zilice. Kvrga do kvrge. Poljubila sam je nezno.
Kaze: Bice hladno sutra. Vedro je, a mesec se naostrio kao srp. Spremio se da pozanje necije snove.
 
Nesi:
Vedro je, a mesec se naostrio kao srp.

Najlepse mastam zatvorenih ociju. U mraku. U mojoj sobi.
Tu nema linija. Samo cvet Irisa upijen u moje zenice. Kao veliko sunce.
I sitna zrnca peska medju zubima.
Poneki trun u oku, kad mi povetarac prebrzo rasiri krila.
I njegovo ogromno narucje. Sigurna luka. Sred bure, gde mesec plimom mete jos uvek tople otiske.
 
Nesi:

Jednom cemo prestati da budemo ljubavnici. I sva ce nasa ljubav i strast gledati u nas sa zidova i plafona. Zarobljena u pukotinama dobro poznate sobe.
Volecu te drugacije. Ali ti nikada necu predloziti da budemo prijatelji...U stvari hocu. Jer sam suvise slaba.
A znam da ces me mrzeti zbog toga.
 
Nesi:
Jednom cemo prestati da budemo ljubavnici.

Ljubav je kao zver. Stalno je treba hraniti velikim komadima.
Onda se pripitomi i spusti svoju lepu, neznu glavu, prede pod rukom zadovoljno. I daje dusu svoju s poverenjem, krijuci zube, umilno oblizujuci jezikom ponekad krvava usta.
Ako li ne dobije porciju, brzo se ponovo premetne.
I glad svoju utoli prozdiruci necije srce.
 

Back
Top