Mnogo ljudi ne zna ko je bio Zoran ! On je bio nas najbolji pilot, da ostane u nasim secanjima zauvek, necemo ga zaboraviti ! Slava mu !
http://www.jak.org.yu/1ratni/nkrb02.htm
HEROJ!
Rekla sam mu da ne leti u smrt, a on je odgovorio: "Moram, mama, šta je čovek ako izgubi domovinu"
BEOGRAD - Telo pilota Zorana Radosavljevića, koji je poginuo u borbama s avionima NATO 26. marta 1999. godine vozeći "mig 29", odmah uveče pronašli su dečaci u Republici Srpskoj, na brdu, u mestu zvanom Teočak nadomak Bijeljine, a u zvaničnim papirima stoji da je poginuo u regionu Loznice.
Zahvaljući tim dečacima od 16 i 17 godina, Zoran je sahranjen! Trup aviona bio je na livadi, kljun na jednoj planini, a njegovo telo sa sedištem na drugoj. Dečaci su uzeli merdevine i ćebe od jedne bake. Umotali ga i predali vojsci Republike Srpske. Vojnici su ga peške preko njiva preneli u bolnicu u Loznici. - Ubrzo su došli američki vojnici i maltretirali meštane da kažu gde je pilot - priča teško uzdišući Zoranova majka Rada, koja svakog dana obilazi sinovljev grob na beogradskom groblju Lešće. Dan pre pogibije odnela mu je, kaže, poslednji doručak u njegov stan na Novom Beogradu, gde je živeo sa devojkom, i molila ga da ne leti.
- Mama, moram - rekao je tada Zoran majci. - Šta je čovek ako izgubi svoju domovinu? Mi piloti moramo da preuzmemo prvi udar na sebe i tako spasemo bar neko dete u ovoj zemlji.
http://www.jak.org.yu/1ratni/nkrb02.htm
HEROJ!
Rekla sam mu da ne leti u smrt, a on je odgovorio: "Moram, mama, šta je čovek ako izgubi domovinu"
BEOGRAD - Telo pilota Zorana Radosavljevića, koji je poginuo u borbama s avionima NATO 26. marta 1999. godine vozeći "mig 29", odmah uveče pronašli su dečaci u Republici Srpskoj, na brdu, u mestu zvanom Teočak nadomak Bijeljine, a u zvaničnim papirima stoji da je poginuo u regionu Loznice.
Zahvaljući tim dečacima od 16 i 17 godina, Zoran je sahranjen! Trup aviona bio je na livadi, kljun na jednoj planini, a njegovo telo sa sedištem na drugoj. Dečaci su uzeli merdevine i ćebe od jedne bake. Umotali ga i predali vojsci Republike Srpske. Vojnici su ga peške preko njiva preneli u bolnicu u Loznici. - Ubrzo su došli američki vojnici i maltretirali meštane da kažu gde je pilot - priča teško uzdišući Zoranova majka Rada, koja svakog dana obilazi sinovljev grob na beogradskom groblju Lešće. Dan pre pogibije odnela mu je, kaže, poslednji doručak u njegov stan na Novom Beogradu, gde je živeo sa devojkom, i molila ga da ne leti.
- Mama, moram - rekao je tada Zoran majci. - Šta je čovek ako izgubi svoju domovinu? Mi piloti moramo da preuzmemo prvi udar na sebe i tako spasemo bar neko dete u ovoj zemlji.