Pa ako je nije vaspitala do sada,
Sada je kasno su riječi, samo dijela vaspitavaju.
To je empatija, po meni, a ne osjetljivost.
I nemoj tako lako suditi. Nema pojma niko od nas ko su i zašto su ljudi beskućnici!
Ja sam gledala mnogo intervjua po Americi. Reći ću ti samo da fakultetski obrazovani, sa stabilnim i plaćenim poslom, svojom kućom nisu pošteđeni te pošasti. A znaš zašto- zato što se u Americi (vjerovatno vještački) dešavaju požari ogromnih razmjera.
I za jedan tren, ostanu bez svega.
I eto ti beskućnika.
A čiji je to onda problrm? Očigledno, državin nije. Boli ih uvo. Ne bi se to smjelo dešavati, ali realnost je sasvim drugačija.
Pozivam te da pogledaš intervjue sa beskućnicima. Nećeš vjerovati. Doktori nauka, obrazovani, ovakvi onakvi. Neki su imali roditelje alkoholičare, narkomane...nije to njihova krivica, dragi Sensei, što su im roditelji takvi i što nisu uspjeli bolje!
I svi beskućnici imaju zajedničko - sami, napušteni, nesrećni, tužnih životnih priča...mnoge žene su tako silovane, napastvovane...
ali i dalje žive i ne ubijaju se, bore i jedino im ostaje dobrota od sučajnog prolaznika.