Majka i kcerka

Koliko nas ovde ima koji imamo odrasle kcerke?
Kakav vam je odnos? Da li prihvatate njeno odrastanje ili je za vas uvijek mala djevojcica?
Primjecujete li kod nekih žena želju da se takmiče sa svojim kcerkama?
Jeste li realni u odnosu na njih ili su za vas jednostavno najbolje na svijetu zato što su vase?
Nemam kćer ali imam sestričinu. Pričam sa njom kao sa odraslim čovekom o raznim stvarima, pa kad razvežemo jezične... To je festival uvek.
 
Sad je taj neki tren kao da smo drugari s djecom. Meni se to ne dopada. Zna se ko je stariji. Poštovanje treba da je uzajamno naravno ali kako da budemo drugarice? Samo ja joj mogu biti majka a drugarica može imati koliko želi.
Sa odrslim osobama moze.

Ne moze dok su deca, ali kada npr. ti budes matora, logicno je da ocekujes da tvoje odraslo dete od 40+ godina bolje razume zivot i ljude od tebe, i tu nema sta ti da se postavljas kao autoritet. Ako je i dalje tako i sa 40+ godina, to je isto tako lose, kao sto je lose da nisi autoritet u njihovom tinejdzerskom dobu.
 
Sad je taj neki tren kao da smo drugari s djecom. Meni se to ne dopada. Zna se ko je stariji. Poštovanje treba da je uzajamno naravno ali kako da budemo drugarice? Samo ja joj mogu biti majka a drugarica može imati koliko želi.
Moja deca će mi biti sve, a ne samo drugari. Ako mogu da ih kupam, svlačim i češljam, mogu i u svemu ostalom da im pomažem.
 
Sa odrslim osobama moze.

Ne moze dok su deca, ali kada npr. ti budes matora, logicno je da ocekujes da tvoje odraslo dete od 40+ godina bolje razume zivot i ljude od tebe, i tu nema sta ti da se postavljas kao autoritet. Ako je i dalje tako i sa 40+ godina, to je isto tako lose, kao sto je lose da nisi autoritet u njihovom tinejdzerskom dobu.
Moji su odrasli ljudi,za sve što meni treba savetujem se s njima,uvažavam jer smatram da ne neke nego mnogo stvari znaju bolje . Ipak nikad nisam rekla da su mi drugari. Oni su moja djeca dok sam živa.
 
Koliko nas ovde ima koji imamo odrasle kcerke?
Kakav vam je odnos? Da li prihvatate njeno odrastanje ili je za vas uvijek mala djevojcica?
Primjecujete li kod nekih žena želju da se takmiče sa svojim kcerkama?
Jeste li realni u odnosu na njih ili su za vas jednostavno najbolje na svijetu zato što su vase?
Имам једну, луда као чекић. Имамо супер однос, искрен мада се често шатро свађамо. Али, све то уз узајамно поштовање.
 
Koliko nas ovde ima koji imamo odrasle kcerke?
Kakav vam je odnos? Da li prihvatate njeno odrastanje ili je za vas uvijek mala djevojcica?
Primjecujete li kod nekih žena želju da se takmiče sa svojim kcerkama?
Jeste li realni u odnosu na njih ili su za vas jednostavno najbolje na svijetu zato što su vase?
Moja je skoro odrasla i imamo lep odnos. Iskren, otvoren. Upravo sam je pitala kakav odnos imamo, a ona je odgovorila: "Što sam starija to je bolji". :heart: Mislim da se bolje razumemo jer što je starija to je realnija, shvata zašto dolazi do nekih nesuglasica, tj. bolje razume život.

Prihvatam njeno odrastanje, naravno i ne takmičim se. Naprotiv, učim je da bude bolja od mene i trudim se da budem objektivna.
 
Moja je skoro odrasla i imamo lep odnos. Iskren, otvoren. Upravo sam je pitala kakav odnos imamo, a ona je odgovorila: "Što sam starija to je bolji". :heart: Mislim da se bolje razumemo jer što je starija to je realnija, shvata zašto dolazi do nekih nesuglasica, tj. bolje razume život.

Prihvatam njeno odrastanje, naravno i ne takmičim se. Naprotiv, učim je da bude bolja od mene i trudim se da budem objektivna.
Prelijepa je uvijek s njima a naročito kad su odrasle. Sve u životu dobije neku novu dimenziju.
 
Prelijepa je uvijek s njima a naročito kad su odrasle. Sve u životu dobije neku novu dimenziju.
Da, upravo tako. :heart:
Nas dve, tj. nas troje (sin, ćerka i ja) smo prilično otvoreni i nema tabu tema. Nije u pitanju sama tema već sloboda da kažemo šta mislimo, šta nas tišti, a posebno ako zameramo nešto jedni drugima.
Trudim se da razrešimo nesuglasice i veoma često ih podsećam da se svaki problem može rešiti i da nam je naša porodica i dom sigurna luka.
 
Da, upravo tako. :heart:
Nas dve, tj. nas troje (sin, ćerka i ja) smo prilično otvoreni i nema tabu tema. Nije u pitanju sama tema već sloboda da kažemo šta mislimo, šta nas tišti, a posebno ako zameramo nešto jedni drugima.
Trudim se da razrešimo nesuglasice i veoma često ih podsećam da se svaki problem može rešiti i da nam je naša porodica i dom sigurna luka.
Mi imamo mali problem da sin bude jednako otvoren ali takav je i ne pokušavam ništa na silu.
Sa njim sam posebno vezana,kad ima neki problem gdje god bio ja osjetim fizičku tegobu.
 
Jedina osoba koja mi je večita misterija, nepoznanica, jedina osoba koju ne mogu da prokljuvim je moj sin!
On sve drži i čuva u sebi, a sebe daje svima. Satkan od emocija. Savršen sin, brat, prijatelj, partner, sutra nadam se suprug, svima daje celog sebe ali za sebe ostavlja malo. Razgovori sa njim su mi blago, on me rastrese sa njegovom otvorenošću i realnošću.

Ćerku sam učila da bude "opasna", da ne da na sebe i sebe više nego što drugi zaslužuju. Zahebana je kao kratko ćebe, ljubi je majka.
 
Jedina osoba koja mi je večita misterija, nepoznanica, jedina osoba koju ne mogu da prokljuvim je moj sin!
On sve drži i čuva u sebi, a sebe daje svima. Satkan od emocija. Savršen sin, brat, prijatelj, partner, sutra nadam se suprug, svima daje celog sebe ali za sebe ostavlja malo. Razgovori sa njim su mi blago, on me rastrese sa njegovom otvorenošću i realnošću.

Ćerku sam učila da bude "opasna", da ne da na sebe i sebe više nego što drugi zaslužuju. Zahebana je kao kratko ćebe, ljubi je majka.
Isto. Toliko da sam razvila nenormalnu intuiciju za njega.
 
Ne može meni moje dijete biti ni drug ni drugarica.
Netočno. Tvoje dijete je uvjek tvoje dijete i voljet ćeš ga kao svoje oči u glavi,čak i vise od toga, beskrajna je ta ljubav. Ali nekada sa sinom ,kćerkom moraš komunicirati oko nekih stvari kao prijatelj( prvenstveno da bi te dijete razumjelo ) a to je najviše potrebno dijeteu svakome kada je u pubertetu.
 
Koliko nas ovde ima koji imamo odrasle kcerke?
Kakav vam je odnos? Da li prihvatate njeno odrastanje ili je za vas uvijek mala djevojcica?
Primjecujete li kod nekih žena želju da se takmiče sa svojim kcerkama?
Jeste li realni u odnosu na njih ili su za vas jednostavno najbolje na svijetu zato što su vase?
Kakvo takmičenje? U čemu? To ne mogu i neću da razumem. Roditelj je temelj, dete je stub....i samo je ljubav potrebna da sve bude čvrsto i neraskidivo....
Veoma sam realna osoba, sa svojim ćerkama imam duboku vezu, ali i da se ne slažem sa nekim njihovim važnijim odlukama, ćutaću....to su samo njihove lekcije na putu zrelosti....
 
Netočno. Tvoje dijete je uvjek tvoje dijete i voljet ćeš ga kao svoje oči u glavi,čak i vise od toga, beskrajna je ta ljubav. Ali nekada sa sinom ,kćerkom moraš komunicirati oko nekih stvari kao prijatelj( prvenstveno da bi te dijete razumjelo ) a to je najviše potrebno dijeteu svakome kada je u pubertetu.
Komuniciram kao prijatelj najveći na svijetu ali drug je nesto sasvim drugo od majke. Ko može da ima bude veći prijatelj od roditelja?
 
Ух, па ја сад ако почнем испашће цео Рат и мир...
Имам једно дивно дете, већ је бољи човек од мене у неколико сегмената.
Другарице смо у смислу да нема тајни, али зна се ко је мајка, ко ћерка.
Такмичење са њом?
Ни у лудилу...и волим да у свему буде боља од мене. И лепша, и паметнија, и успешнија.
Ја сам своју младост проживела по свом ћефу, сад је ред на њу.
 

Back
Top