Ja sam veoma, veoma ponosna sto je Srbija napokon pobedila na Eurosongu, ali ne zato sto je izvodila tigrove na scenu, vec zbog odlicne pesme...Najpre je iznenadjenje sto je balada pobedila, ali najvece od svih iznenadjenja je to sto je to upravo Srbija, i to po prvi put samostalna, i odmah pobednik.
Drago mi je zbog svih onih koji su pljuvali po Mariji, koji su iznad svega stavljali njen ovakav ili onakav izgled...I jos mi je draze, da onda kada neko na bilo kojoj tacki na ovoj planeti cuje za pobedu Srbije, i zapita se 'na koju je foru ta Srbija pobedila' dobije odgovor 'odlicna pesma, i odlican glas'...nista vise...
Gledajuci iz nekog sireg ugla ovaj dogadjaj je fenomenalan za unistavanje mnogih predrasuda koje ljudi sirom sveta imaju o Srbiji vec mnogo godina. Mislim da i samo saznanje o pobedi Srbije na Eurosongu pobija mnoge predrasude, a tek sledece godine kada svi fanovi nagrnu u Srbiju, i kada svi oni koji nisu mogli doci to budu pratili preko malih ekrana, unistavanje predrasuda je neminovno...Naravno, govorim o jednoj "grupi" ljudi koje Evrovizija iole zanima, ali slozicete se, da upravo ta grupa nije mala stvar...
I mnogo puta mi je proslo kroz glavu, kako li se Marija ovih dana oseca...Verujem da ni najmanje ne mogu pretpostaviti, i na neki cudan nacin, radosna sam najpre zbog nje same, a tek onda zbog nase male zemlje...
Sama cinjenica da cu biti zrno peska u pustinji koje ce skakati i tapsati, ali koje ce ipak biti deo ogromnog broja ljudi koji ce svim srcem docekati Mariju, naterala me je da zbog samo jednog gromoglasnog aplauza, predjem puno kilometara, ne bi li u svesti imala cinjenicu da sam ipak bila deo podrske i cele ove price...
Bravo Marija!