TAKO VOLIM
Zrna moja odavno su zrela,
pod zubima vrcaju od slasti,
o sta sam sve, o kako sam htela...
Dvanaes meseci ja trajem,
tolko volim u godini dana,
zbog ljubavi ja uspravno stojim,
tek dan od rastanka,
zivota mi falis a od ceznje rasprsla se rana.
Sanjacu te do sledece noci!
Ko slatka jabuka...
Ko grozdovi crni...
U meni se ljubav nikad ne stisava...
Sastavci bedara,
milovanja puni,
proliva se slast iz punih nedara...
Zadojicu vinom dve dojke,
pa iz saka da popijes nektar,
da utrnu zli jezici,
prevrcuci celovima brojke,
da im pamet smuti...
Da me zovu usne dok spavaju tvoje,
i da JA sam dragoga svojega,
kol`ko ima peska u pustinji
i zvezdica za najtise noci,
da me tol`ko imas na usnama,
da me tol`ko trebas drago moje...
Spis li?
Videce mi zamrsene kose tvojih snova!
Ne retko ja zeljah da umrem!
Ne budi me usred slatkih sanja,
uzdahom bez praskozorja...
Daj s` usana da ozivim dah,
i tako sam sred ljubavi mrtva,
danju sen i samo prah.
Cvet je nakit kojim cure drazim,
sred nedara od voljenja tvoga,
slutnjom znaju gde sam nocas bila,
da s` usana slatku sam zedj pila,
gde je dusa jedna moc i sila!
A ako li od danjega svetla,
koji cas ukradem,
slicno letnjoj rosi,
ja cu nocu ispastati grehe,
dok mi misli mrse, ti prsti u kosi...
Znam da bi me od ovoga casa,
ti ponovo ljubio slepo,
i srce ti trne, k`o mahnito lupa...
Od ljubavi p`jana, zaklinjem se lepo,
dokle god mi casu mozes drzat samo,
kroz maglene sanje, krocicemo skupa!