Ljudima je dosadno sa mnom

Lollol

Poznat
Poruka
9.450
Imam uzak krug ljudi sa kojima se druzim, ne izlazim i ne sticem nova poznanstva i nista se bog zna sta ne desava u mom zivotu.
Tako sa vremena na vreme dobijem komentar da je ljudima sa kojima se druzim dosadno kad sam sa njima u drustvu, kao da je moja uloga da ih ja zabavim i da njima bude zabavno. Verovatno ne misle da sam i ja dosadan, nego eto, jednostavno se ne trudim da njima bude zabavno, jer nemam motivacije, a i verujem da ta "zabava" treba prirodno doci a ne da je to nesto sto se mora i ocekuje.
Nista se zanimljivo ne desava u mom zivotu, ne znam najnovije traceve, stavise tracevi i sl beznacajne teme me smaraju, ali nikom ne kazem meni je dosadno kada o tome prica, vec jednostavno cekam da se zavrsi i da odem kuci.
Nekako sticem osecaj da je konformizam tu vise nego potreban da bi bilo zabavno, i znam da budem konformista, ali opet sve to deluje nekako neprirodno i prisilno, tako da mi se nekada stvarno smuci da se pretvaram i da zabavljam druge. A onda je ljudima dosadno, i tako u krug.
Ima li neko slican problem kao i ja, i kako se vi nosite sa time?
 
Dosada moze nastati iz najverovatnija dva razloga: [1] nedostatka materijalnih sredstava (nisu samo pare u pitanju, automobili, gliseri, kamioni, avioni) i/ili [2] nemastovitosti (citaj: nedovoljno pameti, posledica toga nedovoljno humora).

Ja verujem da je kod tebe i tvoga drustva prvi razlog u pitanju, jer se poznajete vec jako dugo i sve stoseve ste provalili... A novih niti para niti ljudi (citaj devojaka/zena) nema na vidiku prvenstveno iz razloga sa pocetka ove recenice.

Moze biti i razlog [3], a taj je da si zaista dosadan lik. To se leci tako da moras naci nacina da samom tebi sa samim sobom nikako ne bude dosadno, pa onda nece biti ni sa drugima, ili vice versa. :sad2:

_nobody_
 
Imam uzak krug ljudi sa kojima se druzim, ne izlazim i ne sticem nova poznanstva i nista se bog zna sta ne desava u mom zivotu.
Tako sa vremena na vreme dobijem komentar da je ljudima sa kojima se druzim dosadno kad sam sa njima u drustvu, kao da je moja uloga da ih ja zabavim i da njima bude zabavno. Verovatno ne misle da sam i ja dosadan, nego eto, jednostavno se ne trudim da njima bude zabavno, jer nemam motivacije, a i verujem da ta "zabava" treba prirodno doci a ne da je to nesto sto se mora i ocekuje.
Nista se zanimljivo ne desava u mom zivotu, ne znam najnovije traceve, stavise tracevi i sl beznacajne teme me smaraju, ali nikom ne kazem meni je dosadno kada o tome prica, vec jednostavno cekam da se zavrsi i da odem kuci.
Nekako sticem osecaj da je konformizam tu vise nego potreban da bi bilo zabavno, i znam da budem konformista, ali opet sve to deluje nekako neprirodno i prisilno, tako da mi se nekada stvarno smuci da se pretvaram i da zabavljam druge. A onda je ljudima dosadno, i tako u krug.
Ima li neko slican problem kao i ja, i kako se vi nosite sa time?

Imam i ja ovih problema, nekad jednostavno ne pronalazim prave rijeci da budem zanimljiv, nekad mi je smor smisljati sta da kazem.
Mrzim bezvezne "suplje" price samo da se nesto prica, volim smislene razgovore, one koji imaju neku svrhu npr. razmjenu znanja, iskustava.....
Cesto mi se i ne da izlaziti, jer mi je nekako smor i mrzim onu dosadnu "tisinu" koja nastane za vrijeme druzenja.
 
Svako društvo podrazumeva skup najrazličitijih ljudi tako da ako se neko druži ne vidim neku potrebu da svi u društvu budu isti i zabavni. Neko priča non-stop i davi li davi:dash:, neko priča viceve i voli da se šali:hahaha:, neko voli da sluša i rame je za plakanje itd...tako se uspostavi ravnoteža i svako tu ima svoju ulogu i svoje mesto. Izanaliziraj ljude u svom društvu:eek:, razmisli o sebi i svom ponašanju:rumenko:, ako u nečemu preteruješ malo koriguj:cool:i sve će polako doći na svoje. U komunikaciji sa ljudima ponekad treba biti i lukav;).
 
Imam uzak krug ljudi sa kojima se druzim, ne izlazim i ne sticem nova poznanstva i nista se bog zna sta ne desava u mom zivotu.
Tako sa vremena na vreme dobijem komentar da je ljudima sa kojima se druzim dosadno kad sam sa njima u drustvu, kao da je moja uloga da ih ja zabavim i da njima bude zabavno. Verovatno ne misle da sam i ja dosadan, nego eto, jednostavno se ne trudim da njima bude zabavno, jer nemam motivacije, a i verujem da ta "zabava" treba prirodno doci a ne da je to nesto sto se mora i ocekuje.
Nista se zanimljivo ne desava u mom zivotu, ne znam najnovije traceve, stavise tracevi i sl beznacajne teme me smaraju, ali nikom ne kazem meni je dosadno kada o tome prica, vec jednostavno cekam da se zavrsi i da odem kuci.
Nekako sticem osecaj da je konformizam tu vise nego potreban da bi bilo zabavno, i znam da budem konformista, ali opet sve to deluje nekako neprirodno i prisilno, tako da mi se nekada stvarno smuci da se pretvaram i da zabavljam druge. A onda je ljudima dosadno, i tako u krug.
Ima li neko slican problem kao i ja, i kako se vi nosite sa time?

nisi ti dosadan njima, već oni tebi.
 
Svako društvo podrazumeva skup najrazličitijih ljudi tako da ako se neko druži ne vidim neku potrebu da svi u društvu budu isti i zabavni. Neko priča non-stop i davi li davi:dash:, neko priča viceve i voli da se šali:hahaha:, neko voli da sluša i rame je za plakanje itd...tako se uspostavi ravnoteža i svako tu ima svoju ulogu i svoje mesto. Izanaliziraj ljude u svom društvu:eek:, razmisli o sebi i svom ponašanju:rumenko:, ako u nečemu preteruješ malo koriguj:cool:i sve će polako doći na svoje. U komunikaciji sa ljudima ponekad treba biti i lukav;).

ne, nego uvek treba biti spontan... ako ti je do priče, pričaš, ako nije, ne pričaš... ne trudiš se po svaku cenu da se uklopiš.
postoji velika mogućnost da ispadneš budala... ovako si samo neprilagođen.
 
Prijateljstvo ne moze da bude jednosmerno. Malo slusas ti, malo slusa prijatelj... Imao sam par slucajeva gde je bas bilo izrazeno da ja nekako treba nekoga da zabavim. Kao da sam na civiluku - uzmi, poigraj se, pa odlozi.
Mislim, sta reci za nekoga ko te u dva minuta cetiri puta pita 'sta ima novo'... Postoji opasna verovatnoca da taj neko ne slusa - a to nikako nije dokaz prijateljstva (mala pomoc: ako vam se desi tako nesto, ponavljajte iste odgovore na to uzastopno 'sta ima novo' - ako primeti da ponavljate, ima nade... ako ne primeti... dovidjenja).

Ono sto ja cenim je da mogu sa nekim nesto zajedno da radim. Ne mora to da bude ozbiljan posao... neki hobi moze sjajno da posluzi. Nemali broj ljudi je tako doplovio i do braka - na osnovu neke zajednicke teme (ili vise njih).

Postoji i problem ako neko navikne da dobija neku pomoc za neki posao - nesto za sta bih inace mogao da uzmem pare. U tom slucaju pomoci u nekoj meri, ima u prijateljstvu i nekog davanja, ali staviti do znanja da se to ipak naplacuje.
 
Imam uzak krug ljudi sa kojima se druzim, ne izlazim i ne sticem nova poznanstva i nista se bog zna sta ne desava u mom zivotu.
Tako sa vremena na vreme dobijem komentar da je ljudima sa kojima se druzim dosadno kad sam sa njima u drustvu, kao da je moja uloga da ih ja zabavim i da njima bude zabavno. Verovatno ne misle da sam i ja dosadan, nego eto, jednostavno se ne trudim da njima bude zabavno, jer nemam motivacije, a i verujem da ta "zabava" treba prirodno doci a ne da je to nesto sto se mora i ocekuje.
Nista se zanimljivo ne desava u mom zivotu, ne znam najnovije traceve, stavise tracevi i sl beznacajne teme me smaraju, ali nikom ne kazem meni je dosadno kada o tome prica, vec jednostavno cekam da se zavrsi i da odem kuci.
Nekako sticem osecaj da je konformizam tu vise nego potreban da bi bilo zabavno, i znam da budem konformista, ali opet sve to deluje nekako neprirodno i prisilno, tako da mi se nekada stvarno smuci da se pretvaram i da zabavljam druge. A onda je ljudima dosadno, i tako u krug.
Ima li neko slican problem kao i ja, i kako se vi nosite sa time?


To mi je nekako poznato...sa jedne strane te razumem. Pricaju neke bezvezne teme koje tebe ne interesuju,smeju se oko gluposti,a ti se maximalno trudis da im budes interesantan i da u tvom prisustvu bude sve spontano i prirodno...razgovori,smeh,da bude lezerna i opustena atmosfera. Znas mislim da bas i nije do tebe....jednim delom i jeste. Nakon nekoliko takvih ponavljanja da si dosadan drustvu ti sam sebe nesvesno ubedjujes u to i pravi se problem bez problema. Nije lako,ali pokusaj da pronadjes novo drustvo. Zasto da im sluzis kao pajac??:think: Svaka ptica svome jatu leti,ne brini se...to je sve prolazno...pozdrav:cao:
 
U tom slucaju pomoci u nekoj meri, ima u prijateljstvu i nekog davanja, ali staviti do znanja da se to ipak naplacuje.

Ovo nije nikakvo prijateljstvo, nego uvijeni u oblandu interes... Ako si iskreni prijatelj, daces litar krvi kada prijatelju zafali... I u zamenu dobiti dva ali kada TEBI treba (kada ti je mortalna frka)... To je prijateljstvo, ono pravo!

Prijateljstvo NEMA cene, druskane... It is priceless! :dash:

_nobody_
 
Potpuno te razumem. I meni se to stalno desava. Kako se nosim s tim?! Nikako. Resenje...najverojatnije trebas pronaci neku osobu koja odgovara tvom intelektualnom sklopu i druziti se s njom, a ostale konzumirati samo s vremena na vreme.
:)
 
Imam uzak krug ljudi sa kojima se druzim, ne izlazim i ne sticem nova poznanstva i nista se bog zna sta ne desava u mom zivotu.Tako sa vremena na vreme dobijem komentar da je ljudima sa kojima se druzim dosadno kad sam sa njima u drustvu, kao da je moja uloga da ih ja zabavim i da njima bude zabavno. Verovatno ne misle da sam i ja dosadan, nego eto, jednostavno se ne trudim da njima bude zabavno, jer nemam motivacije, a i verujem da ta "zabava" treba prirodno doci a ne da je to nesto sto se mora i ocekuje.
Nista se zanimljivo ne desava u mom zivotu, ne znam najnovije traceve, stavise tracevi i sl beznacajne teme me smaraju, ali nikom ne kazem meni je dosadno kada o tome prica, vec jednostavno cekam da se zavrsi i da odem kuci.
Nekako sticem osecaj da je konformizam tu vise nego potreban da bi bilo zabavno, i znam da budem konformista, ali opet sve to deluje nekako neprirodno i prisilno, tako da mi se nekada stvarno smuci da se pretvaram i da zabavljam druge. A onda je ljudima dosadno, i tako u krug.
Ima li neko slican problem kao i ja, i kako se vi nosite sa time?

Nije li naslov teme trebao glasiti Meni je dosadno sa ljudima ? :)
..sa kojima se družiš?
 
Ovo nije nikakvo prijateljstvo, nego uvijeni u oblandu interes... Ako si iskreni prijatelj, daces litar krvi kada prijatelju zafali... I u zamenu dobiti dva ali kada TEBI treba (kada ti je mortalna frka)... To je prijateljstvo, ono pravo!

Prijateljstvo NEMA cene, druskane... It is priceless! :dash:

_nobody_

Prijateljstvo je ako idem kod nekoga ili neko kod mene ili odemo do grada, sedimo, pricamo ili radimo neki hobi zajedno - i to je prijateljstvo bez dileme.
Ali ako nekome treba po deseti put da popravljam komp ili da ga ucim necemu... to je vise posao.
 
Sustinsko pitanje je da li je tim ljudima dosadno sa tobom, ili je tebi dosadno sa njima?
Ako je ovo drugo, onda nadji nov krug prijatelja.

sto posto je ovo drugo, vidim ja, njemu da je zanimljivo i on bi bio zabavniji i zabavio bi se, znam taj oosecaj kad sam u dosadnom drustvu i ja se smorim, mozda zato sto nemam dovoljno jaku energiju. ali, imam i ljude koji su luckasti, zanimljivi i tada sam i ja takav i u najboljem svetlu.
 
Niko od tebe ne ocekuje da ih zabavljas. Jednostavno uzmi i pricaj o necemu sto je tom drustvu zanimljivo, a ako to ide na silu(sto je kod tebe slucaj), onda uzmi i nadju drugo drustvo koje interesuju stvari koje interesuju i tebe(a siguran sam da postoje neke stvari koje te interesuju),i sve ce ici sponatano. Ili poradi na svojoj fleksibilnosti, tj sposobnosti da se uklopis u razna okruzenja i to je to :)
 
...vala i samnom, ali ne sa mojim prijateljima, već kada sam sa nekim ljudima sa kojima se često vidjam a ne družim; kao npr kolege na poslu

U toj situaciji manje pričam, pa me ispoštuju kada progovorim jednim dnevno. Mnogo je bolje, nije Aristotel rekao uzalud: ,,Čutanje jw najveća musrost". I pametnije pričam i ukapiram neke stavri koje drugi ne kapiraju.
 

Back
Top