Nije to nikakvo patološko stanje nego naprotiv najnormalnija reakcija jednog ljudskog bića. Kad ti neko ubije u ratu nekog bliskog tebi, ili te protera iz mesta u kom si decenijama živeo i stvarao sebi život, ili kad ti neko ubije dete ili nekog drugog člana porodice u ratu, sasvim je normalno da želiš osvetu i mrziš pripadnike naroda koji su ti to učinili. Probaj Jevrejima da objasniš kako ne treba da mrze Nemce jer je to "samo prošlost", pa ćeš videti kako ćeš proći. Ili probaj muslimanima iz Bosne da objasniš kako je Srebrenica samo bolna prošlost, kako ne treba zbog toga da pozivaju na osvetu, kako svi treba da se okrenemo budućnosti pa ćeš videti šta će biti. Oni kamenuju Srbe koji se tamo zadese, a kamoli šta drugo. Nego je to izgleda samo kod nas pravilo da žrtve pravdaju dželate i izigravaju mirotvorce. Zato i prolazimo kako prolazimo, kao večite budale i gubitnici u svim mogućim političkim utakmicama. Da bi neko želeo osvetu ipak je potrebno imati samopoštovanje, koje mnogi medju nama nemaju.