Istina, ali evo pitanje za sve, da li je ljubomorna i posesivna osoba svesna svojih mana i jos vise bitno, da li je svesna svog ponasanja i posledica?
Imamo osobu koja nije toliko lepa kao njen partner, i posto je nesigurna u svoj izgled, vrlo je moguce da misli, jao on ce naci neku lepsu i zgodniju osobu prvom prilikom, jer vidi meni, ni sebi nisam lep/a a kamoli drugom.
Naravno tu ide onda ljubomorisanje, kontrolisanje i sl, ali da li je ta osoba svesna sta cini time i da ustvari to udaljava njenog partnera od nje same?
Sve mi se cini da u vezi ljudi zele da glume neku cvrstinu da ih drugi ne bi gazili, tipa, nemoj da pokazujes ljubomoru nikada, inace te drzi u saci i taj rad (ali ok, ne kazem da nema skotova koji to ne rade), ali zar nije bolje reci svoje nesigurnosti i strahove, nego glumiti neku cvrstinu i ludilo?
Bar ce drugoj strani biti lakse da razume sta i kako, pa mozda i uspeju da nadju zajednicko resenje, a ne da vidi sve kao patolosku ljubomoru i ludost.
Ljubomorna i posesivna osoba najčešće nije svesna, tačnije njena granica i tumačenje nekih postupaka je malo pomerena. Recimo muškarac kome smeta da se njegova lepša polovina dotera, sredi, on to ne vidi kao njenu želju da se pre svega sebi i njemu dopadne, nego izokrene to u svojoj glavi, on to vidi kao njeno koketiranje, da ne kažem nešto vulgarnije. On se bolje oseća kad je ona neupadljiva, nikom privlačna, nego da je i drugi muškarci primete, pogledaju... Ovde govorimo naravno o primeru ljubomore. Ili recimo žena kojoj strašno smeta što njen muškarac hoće da provede dan sa svojim ocem npr. a ne sa njom. Da zajedno idu na pecanje, nebitno. Ona to ne vidi kao njegovu želju, potrebu da provede neko vreme sa svojim ocem ili da radi nešto što voli, kao nešto normalno, nego kao odbačenost, ona ne može da prihvati da mu je u tom trenutku nešto bitnije, zanimljivije od nje. Ona ga želi samo za sebe i sve ostalo vidi kao njegov nedostatak ljubavi prema njoj. Ovde se naravno radi o posesivnosti. Dakle, ti ljudi drugačije doživljavaju neke stvari, na drugi način ih tumače i vide, a sve to zbog nekih sopstvenih strahova i nesigurnosti. I ne, takve osobe nisu svesne posledica, da time udaljavaju partnera od sebe i sl. Naprotiv, one misle i pokušavaju da ga na taj način kontrolišu i zadrže za sebe.
Dalje, imamo osobe koje su u vezi, jedna je lepa, druga nije i svesna je toga. E sad, ta osoba može da bude nesigurna pored te druge osobe, ali to je opet zbog nekog ličnog shvatanja, straha i to uopšte nije realno. Jer lepota - fizički izgled, nije jedini parametar koji odredjuje svidjanje/nesvidjanje prema nekome. Šta je sa inteligencijom, duhovitošću, šarmom, nekim drugim kvalitetima...? Kriterijumi su drugačiji. Ono što se meni svidja, ne znači da se svidja i tebi i obrnuto. Dakle, samo je stvar stava, samopouzdanja i sigurnosti u sebe.
I da, ima ljudi koji u vezi glume totalnu nezainteresovanost, kao sve jedno im je,a sve da ne bi pokazali ni onu malecku, zdravu ljubomoricu, interesovanje i brigu za onog drugog, jer misle da će drugi to videti kao njihovu slabost. To naravno, takodje nije zdrav odnos, jer može proizvesti kontraefekat, u smislu da druga osoba pokušava na svaki mogući način da izazove makar tu neku zainteresovanost od druge osobe, pa može ići dotle da radi i stvari koje inače ne bi, da bi skrenula pažnju na sebe, izazvala neku reakciju. I dolazi se do toga da su nezadovoljne obe strane a ćute o tome i vešto prikrivaju.
Dakle, zdrava, mala ljubomora, zainteresovanost, bi trebala da se pokaže, to je nešto ljudski, normalno, nikako slabost. Sve preko toga vodi u opsesivnost i propast. Posesivnost je već nešto drugo, kao što sam već napisala - slična sebičluku, znači loša.
I još nešto da dodam, sve to dosta zavisi i od našeg ličnog osećaja pored te druge osobe. Da li se u njenim očima vidimo kao nešto lepo, poželjno, jedinstveno, posebno ili ne.
