Ljubomora, posesivnost?

sve sve al da pokazem ljubomorom da mi je stalo..no thanx:lol:
e ondaK se zestoko folirash...morash bre makar nekad da osetish onu zaoku ljubomore,msm malkice...e hebote ja to osecam i danas u nekim situacijama iako sam dobrano u braku...a za mm znam da isto reaguje...zamisli da nije tako...shta smo brat i sestra,drugari shta...pa i napred navedeni su nekad ljubomorni jedno na drugo...a kamoli na treceg:aha:
 
e ondaK se zestoko folirash...morash bre makar nekad da osetish onu zaoku ljubomore,msm malkice...e hebote ja to osecam i danas u nekim situacijama iako sam dobrano u braku...a za mm znam da isto reaguje...zamisli da nije tako...shta smo brat i sestra,drugari shta...pa i napred navedeni su nekad ljubomorni jedno na drugo...a kamoli na treceg:aha:
kad rece brak jel ti ovo poznato...BUDITE ljubomorni, ne jedno na drugo, već na svoj brak. Čuvajte ga i branite ... NEKA ovaj dan bude srećan početak vašeg dugog i lepog zajedničkog života:lol:dakle..ja sam u sebe siguran i svoje sposobnosti..u ono sto pruzam zeni s kojom sam..ako joj to ne odgovara nek ide dalje..i da hocu ne bih je mogao nicim pa ni ljubomorom zadrzati..ni trunke
 
kad rece brak jel ti ovo poznato...BUDITE ljubomorni, ne jedno na drugo, već na svoj brak. Čuvajte ga i branite ... NEKA ovaj dan bude srećan početak vašeg dugog i lepog zajedničkog života:lol:dakle..ja sam u sebe siguran i svoje sposobnosti..u ono sto pruzam zeni s kojom sam..ako joj to ne odgovara nek ide dalje..i da hocu ne bih je mogao nicim pa ni ljubomorom zadrzati..ni trunke
postoje odredjene situacije na koje ne mozemo da utichemo...i ja sam sigurna u sebe i svoje sposobnosti odavno potvrdjene na delu ali ipak nekad osetim zaokicu,msm da sam taka priroda..osechajna dushica :mrgreen:
 
Taj rad, recimo. Zar posesivnost nije inače podrazumevajući deo mentalnog sklopa svakog egoiste, kao nekog ko kao centar svega vidi sebe, i zanemarujuću ostale i njihove potrebe,želje etc.etc. zahteva na konstantnom povinovanju ostatka sveta njemu? Samim tim zahteva i očekuje da od određene osobe dobija njenu pažnju, naklonost, ljubav i uostalom sve što smatra da treba da dobije. Ne znam, možda grešim, to je neko moje viđenje.

Nikada nisam razmisljao na taj nacin...uvek sam ljubomorne osobe gledao kao nesigurne i uplasene, koji se ponasaju tako kako se ponasaju iz straha i neke licne nesigurnosti.
Mada sada kada bolje razmislim, da, posisivnost jeste neka vrsta egoizma gde jedna strana ogranicava volju i delovanje druge osobe.
 
nisam se rodio..oko 20e sam i ja bio nesiguran i osecao pretnju na svakom koraku..danas je vecina takvih pa idu okolo i laju na prolaznike koji samo bace pogled na ribu s kojom su..a meni imponuje..ponosim se njom i stavljam je u prvi plan..to je moj obraz i nema potrebe da se kurcim dovoljno pruzam normalnim devojkama i sigurno nece imati potrebu ni za flertom kad misle na mene..tako isto i vracam..ne treba mi dokaz da mogu navatati nesto sa strane
 
Posesivnost je opasna boljka. Otkud nama pravo da mislimo da su ljudi nasi, da ih prisvajamo kao deo nas? Na drugim je ljudima koliko ce njihovog da nam daju.
Kad je neko prema meni posesivan, uvek je izazivalo kontraefekat. Ne volim kad osetim da me neko prisvaja, jer mi stvara obavezu i umesto slobode u funkcionisanju meni se javlja negativnost i momentalno se sama povlacim.
 
Sta se krije iza ljubomore? Da li je osoba koja je ljubomorna sumnja u ljubav osobe koja navodno treba da je voli, ili sumnja u svoje licne kvalitete i strahuje da taj neko moze naci nekog boljeg?
Svi smo mi bivali pomalo ljubomorni, ali da li je ljubomora pokazatelj da nam je stalo, ili da se jednostavno osecamo ugrozeni od strane neke trece osobe?
Ili se samo jednostavno bojimo da nas neko ne namagarci ponovo, pa se trudimo da uspostavimo kontrolu?

Sve postaje zanimljivije kada ljubomora preraste u posesivnost, i kada nas izvor srece kontrolisemo po nasim zeljama i merama, kada mu diktiramo dnevni red, krug poznanika, nacin zivota.
Da li je posesivna osoba toliko uplasena i toliko sumnja u svoje kvalitete, da se boji da izgubi kontrolu (da pruzi slobodu drugoj strani) i da li takvoj osobi kroz glavu nekada prodje da u stvari takvo ponasanje (ogranicavanje slobode), kobno i da upravo zbog tog ponasanja, taj neko pocinje da trazi nekog boljeg?

Ja samo sam jednom u životu izgubila kontrolu, i više neću nikada. Pogrešila sam što sma dala na uvid, koliko me nešto dira, koliko mi ide na živce. Koliko mi jede dušu i koliko me nešto do ludila dovodi. Moja velika mea culpa. I mislim da toliko "looda" i naivna, više neću biti nikada. Da me neko toliko svojim ponašanjem izvede iz takta. Naprosto, kao da mi na čelu pisalo, vau, bravo, ma samo mi to radi, sve me to boli je*eno najstrašnije. i to sam kriva ja, što sma pokazala svoje slabe tačke, koje svi imamo ali koje samo "pametnice" kao ja, ih pričaju naglas, ahaM. Priznajem, jeste mi bilo užasno, jeste me jako bolelo. Jeste bilo nepodnošljivo. Jeste mi gulilo kožu sa tela i bralo je na šiljak. Jeste, priznajem. da mogla sam, kost bih pregrizla, toliko je bolelo. I to je ok. Dobro je da sada videla sam, šta me može uzurpirati, šta me može razboleti. I to je ok. Sada sam puno svesnija i mudrija, to mi se sada desilo ne bi. Tada nisam mogla da okrenem glavu kao sada, i da kažem, ma je*e mi se savršeno, poje*ite sve živo , neće me dotaći. Tada mi je palo teme na sleme. I ne stidim se to da priznam. I ne želim nikada nikome to da doživi. Da te naprosto svaka reč progoreva. Jer u mislima možeš da stvoriš sliku svega. Ali, ok. Preživela sam i gore zlostavljanje u životu od tog, ali eto čisto i to dodah pod svoj spisak, ma što da nemam i to, samo Vi udrite. :) Neće da se baci. :) Ja jesam izgubila kontrolu, i ne znam kako mi se desilo to. Izgubila sam se, jer sam volela. Izgubila sma bila glavu. Sve je poprimilo drugačije razmere i dimenzije. Jer me je nešto bolelo. I ko mi je kriv? Sama ja. Jer zloupotrebih sebe sama a drugi su me dokrajčili videvši da sam na nešto najstrašnije slaba. I to je ok. Podnesoh i to. Ništa ja nikome nisam diktirala. Nisam ni htela, a nisam ni mogla. Diktiranje nije moj nivo. Nikada bio. Da li počinje da traži ili se neko sam namesti pa ispadne da je traženo, malo mi nije jasno, ali nije ni važno, sve je to je*eno isto. Pogrešila sam što sama sebe nisam savladala, da vidim ono čega sam sada svesna...da sam ja samo bila igra. Od samog početka. ♥
 
Slobodnom čoveku ne smeta tuđa sloboda.

A svaki čovek ponekad oseti ljubomoru. Najbitnije je da se ona iskontroliše i prikrije, ali teško je :)
Užasno je.

Neko ko te namerno dovodi u neprijatne situacije takve vrste je retardiran, dal' hoće da te testira, ili jednostavno povredi, nije ni bitno, obe stvari su debilne. Kako god okreneš ta osoba je niže biće. Sama je podložnija ljubomori i time traži tvoju potvrdu da su stvari onakve kakve bi želeo da budu. Ne znam, ljudi su čudni i sisasti.
 
Moja ljubomora se obicno ispoljava na pocetku veze dok jos "odmeravamo snage" i direktno proizilazi iz moje samodopadnosti i razmazenosti.
Najbolje je kad mi vec u startu zadovolji ego i ponasa se kao da sam centar njegovog sveta. Nakon toga se opustim, verujem mu i onda sve moze i nema durenja, niti drame. Budem skroz laka za odrzavanje. :D
 
Ljubomora i posesivnost se ispoljavaju usled nedostatka sopstvene sigurnosti i straha od povredjenosti, odbačenosti i sl. Taj strah i nesigurnost pokreću tu neku želju za kontrolom osobe ili situacije, a što se ispoljava kao ljubomora i posesivnost. Ljubomora u nekoj baš maloj dozi, u smislu brige, zainteresovanosti, je po meni ok i prihvatljiva, sve preko toga ne valja. A posesivnost je za mene vrlo bliska sa sebičlukom pa mi je samim tim odbojna i jako loša.
 
Ljubomora i posesivnost se ispoljavaju usled nedostatka sopstvene sigurnosti i straha od povredjenosti, odbačenosti i sl. Taj strah i nesigurnost pokreću tu neku želju za kontrolom osobe ili situacije, a što se ispoljava kao ljubomora i posesivnost. Ljubomora u nekoj baš maloj dozi, u smislu brige, zainteresovanosti, je po meni ok i prihvatljiva, sve preko toga ne valja. A posesivnost je za mene vrlo bliska sa sebičlukom pa mi je samim tim odbojna i jako loša.

Istina, ali evo pitanje za sve, da li je ljubomorna i posesivna osoba svesna svojih mana i jos vise bitno, da li je svesna svog ponasanja i posledica?
Imamo osobu koja nije toliko lepa kao njen partner, i posto je nesigurna u svoj izgled, vrlo je moguce da misli, jao on ce naci neku lepsu i zgodniju osobu prvom prilikom, jer vidi meni, ni sebi nisam lep/a a kamoli drugom.
Naravno tu ide onda ljubomorisanje, kontrolisanje i sl, ali da li je ta osoba svesna sta cini time i da ustvari to udaljava njenog partnera od nje same?
Sve mi se cini da u vezi ljudi zele da glume neku cvrstinu da ih drugi ne bi gazili, tipa, nemoj da pokazujes ljubomoru nikada, inace te drzi u saci i taj rad (ali ok, ne kazem da nema skotova koji to ne rade), ali zar nije bolje reci svoje nesigurnosti i strahove, nego glumiti neku cvrstinu i ludilo?
Bar ce drugoj strani biti lakse da razume sta i kako, pa mozda i uspeju da nadju zajednicko resenje, a ne da vidi sve kao patolosku ljubomoru i ludost.
 
Ja ljubomoru dozivim kad osetim da sam izgubio ekskluzivno pravo i mogucnost da svoju devojku cuvam od svega loseg, i da joj prvi pomognem u svemu.

Cim okolnosti to usmere na nekog drugog, postajem nervozniji, ali obzirom da sam dobrim delom i melanholik, retko to ispoljavam.
 
Istina, ali evo pitanje za sve, da li je ljubomorna i posesivna osoba svesna svojih mana i jos vise bitno, da li je svesna svog ponasanja i posledica?
Imamo osobu koja nije toliko lepa kao njen partner, i posto je nesigurna u svoj izgled, vrlo je moguce da misli, jao on ce naci neku lepsu i zgodniju osobu prvom prilikom, jer vidi meni, ni sebi nisam lep/a a kamoli drugom.
Naravno tu ide onda ljubomorisanje, kontrolisanje i sl, ali da li je ta osoba svesna sta cini time i da ustvari to udaljava njenog partnera od nje same?
Sve mi se cini da u vezi ljudi zele da glume neku cvrstinu da ih drugi ne bi gazili, tipa, nemoj da pokazujes ljubomoru nikada, inace te drzi u saci i taj rad (ali ok, ne kazem da nema skotova koji to ne rade), ali zar nije bolje reci svoje nesigurnosti i strahove, nego glumiti neku cvrstinu i ludilo?
Bar ce drugoj strani biti lakse da razume sta i kako, pa mozda i uspeju da nadju zajednicko resenje, a ne da vidi sve kao patolosku ljubomoru i ludost.
Ljubomorna i posesivna osoba najčešće nije svesna, tačnije njena granica i tumačenje nekih postupaka je malo pomerena. Recimo muškarac kome smeta da se njegova lepša polovina dotera, sredi, on to ne vidi kao njenu želju da se pre svega sebi i njemu dopadne, nego izokrene to u svojoj glavi, on to vidi kao njeno koketiranje, da ne kažem nešto vulgarnije. On se bolje oseća kad je ona neupadljiva, nikom privlačna, nego da je i drugi muškarci primete, pogledaju... Ovde govorimo naravno o primeru ljubomore. Ili recimo žena kojoj strašno smeta što njen muškarac hoće da provede dan sa svojim ocem npr. a ne sa njom. Da zajedno idu na pecanje, nebitno. Ona to ne vidi kao njegovu želju, potrebu da provede neko vreme sa svojim ocem ili da radi nešto što voli, kao nešto normalno, nego kao odbačenost, ona ne može da prihvati da mu je u tom trenutku nešto bitnije, zanimljivije od nje. Ona ga želi samo za sebe i sve ostalo vidi kao njegov nedostatak ljubavi prema njoj. Ovde se naravno radi o posesivnosti. Dakle, ti ljudi drugačije doživljavaju neke stvari, na drugi način ih tumače i vide, a sve to zbog nekih sopstvenih strahova i nesigurnosti. I ne, takve osobe nisu svesne posledica, da time udaljavaju partnera od sebe i sl. Naprotiv, one misle i pokušavaju da ga na taj način kontrolišu i zadrže za sebe.
Dalje, imamo osobe koje su u vezi, jedna je lepa, druga nije i svesna je toga. E sad, ta osoba može da bude nesigurna pored te druge osobe, ali to je opet zbog nekog ličnog shvatanja, straha i to uopšte nije realno. Jer lepota - fizički izgled, nije jedini parametar koji odredjuje svidjanje/nesvidjanje prema nekome. Šta je sa inteligencijom, duhovitošću, šarmom, nekim drugim kvalitetima...? Kriterijumi su drugačiji. Ono što se meni svidja, ne znači da se svidja i tebi i obrnuto. Dakle, samo je stvar stava, samopouzdanja i sigurnosti u sebe.
I da, ima ljudi koji u vezi glume totalnu nezainteresovanost, kao sve jedno im je,a sve da ne bi pokazali ni onu malecku, zdravu ljubomoricu, interesovanje i brigu za onog drugog, jer misle da će drugi to videti kao njihovu slabost. To naravno, takodje nije zdrav odnos, jer može proizvesti kontraefekat, u smislu da druga osoba pokušava na svaki mogući način da izazove makar tu neku zainteresovanost od druge osobe, pa može ići dotle da radi i stvari koje inače ne bi, da bi skrenula pažnju na sebe, izazvala neku reakciju. I dolazi se do toga da su nezadovoljne obe strane a ćute o tome i vešto prikrivaju.
Dakle, zdrava, mala ljubomora, zainteresovanost, bi trebala da se pokaže, to je nešto ljudski, normalno, nikako slabost. Sve preko toga vodi u opsesivnost i propast. Posesivnost je već nešto drugo, kao što sam već napisala - slična sebičluku, znači loša.
I još nešto da dodam, sve to dosta zavisi i od našeg ličnog osećaja pored te druge osobe. Da li se u njenim očima vidimo kao nešto lepo, poželjno, jedinstveno, posebno ili ne. :aha:
 

Back
Top