Ljubaznost

Dosta utice vaspitanje ali deo ispoljenja ove osobine nosi i karakter osobe.

U svakom slucaju u zivotu koristi jer svako voli videti ljubaznog i nasmejanog coveka i takvim se cesto izlazi u susret,a i karakteristika same osobe je da drugima pruzi ruku kada je potrebna.
 
Postoje dve vrste ljubaznosti, obe prijaju sujeti ali jedna dosta košta onoga ko je manje pažljiv posmatrač.
Nažalost, neki ljudi neljubaznog čoveka često smatraju i rđavim čovekom, mada to ponekad i nije tako.
 
ljubaznost je kontekstualna pojava tojest neko je vise ljubazniji u nekim situacijama a manje ljubazniji u drugim situacijama

nije to nikakva karakterna osobina (osim ako govorimo o ekstremnim slucajevima naprimer o pasivnim ljudima)
 
mene ljubaznost nekada plasi. :huh: kao neka maska na licu, a ispod nje se naziru zubi sa kojih curka nesto crvenkasto. :sad2: i sjajne zuckaste oci.

E, da ima i ovoga...mada to po mom misljenju nije spontana, prirodna ljubaznost, sa distance-vec izopacena, izvjestacena sa dubljim namjerama...pretjerana, ili onako suptilno umilna, kao macka kad se prikrada vrapcu, sa ocitom namjerom.... :mrgreen:
cat-eating-bird.jpg
 
mene ljubaznost nekada plasi. :huh: kao neka maska na licu, a ispod nje se naziru zubi sa kojih curka nesto crvenkasto. :sad2: i sjajne zuckaste oci.

Ovo je više nego tačno, mada bih ja rekla da se pre radi o goloj laži.


Lažna ljubaznost je, barem meni, uvek bila potpuno očigledna. Retki su oni - ređe nego se misli i trenutni holivudski diskurs nalaže da verujemo - koji se mogu pohvaliti (:think:) majstorskim umećem laganja. Licemeri obično sijaju ko semafor. Da bi se čovek dobro prikrio, potrebno je više od puke reči; a jako dobrom podražavanju stava; položaja ramena i brade; pravca u koji upiru oči i fakta da li, možda, kriju dlanove; vični su samo retki - toliko retki da ću uvek bez zazora ustvrditi da se radi o urođenom talentu.

Veštini koja je genetski uslovljena.

Ovo je otišlo dalje od puke ljubaznosti; i više se tiče mog verovanja da dobri lažljivci nisu priučeni, već urođeni.


I moje ideje o predispozicijama.:)
 
Pozeljna osobina, a proistice iz vaspitanja koje neko nosi iz kuce.

Dosta utice vaspitanje ali deo ispoljenja ove osobine nosi i karakter osobe.

U svakom slucaju u zivotu koristi jer svako voli videti ljubaznog i nasmejanog coveka i takvim se cesto izlazi u susret,a i karakteristika same osobe je da drugima pruzi ruku kada je potrebna.

Ako pricamo o prirodnoj ljubaznosti, onda je to:D
 
Ovo je više nego tačno, mada bih ja rekla da se pre radi o goloj laži.


Lažna ljubaznost je, barem meni, uvek bila potpuno očigledna. Retki su oni - ređe nego se misli i trenutni holivudski diskurs nalaže da verujemo - koji se mogu pohvaliti (:think:) majstorskim umećem laganja. Licemeri obično sijaju ko semafor. Da bi se čovek dobro prikrio, potrebno je više od puke reči; a jako dobrom podražavanju stava; položaja ramena i brade; pravca u koji upiru oči i fakta da li, možda, kriju dlanove; vični su samo retki - toliko retki da ću uvek bez zazora ustvrditi da se radi o urođenom talentu.

Veštini koja je genetski uslovljena.

Ovo je otišlo dalje od puke ljubaznosti; i više se tiče mog verovanja da dobri lažljivci nisu priučeni, već urođeni.


I moje ideje o predispozicijama.:)

pa da. nego, stvarno mi nije bila namera da ti rep bude 666. :lol:
 
...ljubaznost je uvek dobrodoshla...uopshte se ne opterechujem da li je prava ili ne,lichno mi vishe prijaju ljubazne osobe, jer pa i ja se ljubazno ophodim u komunikaciji i ne trazim nishta manje ali ni vishe :lol:
 
Razlikujem ljubaznost i iskrenu ljubaznost. Ova prva može biti posledica isfoliranosti, lažne skromnosti i još lažnije dobronamernosti a ova druga nastaje usled tolerancije, svesti i kao posledica toga - osećaja prijateljstva prema drugim ljudima...
 
Odakle dolazi..šta je potrebno da bi neko bio ljubazan ..šta se krije ili ne krije iza ovog stava ..i čemu vodi..poželjna ili nepoželjna osobina...?

Stvar kulture, vaspitanja...ne znaci da si samim tim kvalitetna osoba.
To je samo socijalna inteligencija..
Recimo Svedjani su jako ljubazan narod, onako generalno. Na ulici da zaustavis nekog, pomoci ce ti, nasmejati se, propustiti te kad treba i td.
Sa druge strane ce mozda misliti da si ti nize bice spram njega, posto si dosao iz neke tamo zemlje treceg sveta..i nikad te nece smatrati ravnopravnim sebi

Dakle moze biti zadrti skot pun predrasuda, ali on se ljubazno ponasa prema strancima u drustvu. Ljubaznost ne znaci nista, osim sto ti olaksa neke sporedne stvari u zivotu.
 
Ja se nekako uvek poistovećujem sa Šekspirom: "Voli umereno, tako čini ljubav koja dugo traje", u tom kontekstu i ljubaznost treba biti umerena...Često, veoma često se dešava da ljubaznost prelazi u izveštačeno ponavlajno glumljenje finoće....
 
primetio sam da mi je ljubaznost u nekim situacijama odbrambeni mehanizam, jer kad si ljubazan prema nekome ocekujes slicnu povratnu reakciju....i sto sam u neugodnijoj situaciji, to sam ljubazniji a tu osobinu mrzim.
 
Odakle dolazi..šta je potrebno da bi neko bio ljubazan ..šta se krije ili ne krije iza ovog stava ..i čemu vodi..poželjna ili nepoželjna osobina...?

Pozeljna osobina ako je sa merom. Za ljubaznost je potrebno samo lepo vaspitanje.

Medjutim, ono sto danas cesce srecemo je usiljena ljubaznost koja otkriva lose i zavidne osobe, pune zala. Zato u krajnjem slucaju, izmedju ljubaznosti i neljubaznosti biram ovo drugo kod ljudi, jer bar nisu licemerni.
 

Back
Top