Ljubavna priča.....

kako je život nepredvidiv

da.. pa uglavnom se duge veze, pa jos mladalacke, studentske tako zavrsavaju. udas se za prvog koji naidje. ruzno zvuci ali je tako. imam zilion primera iz okoline i drugarica sa faxa da su kad su diplomirale htele bebu a njihov mladjani momak je reko da je jos mlad za to i one nasle nekog ko oce da se zeni i da pravi bebu. tako ti je to...
 
da.. pa uglavnom se duge veze, pa jos mladalacke, studentske tako zavrsavaju. udas se za prvog koji naidje. ruzno zvuci ali je tako. imam zilion primera iz okoline i drugarica sa faxa da su kad su diplomirale htele bebu a njihov mladjani momak je reko da je jos mlad za to i one nasle nekog ko oce da se zeni i da pravi bebu. tako ti je to...

znači, da čekam cure ispred faksa...koja plače, ta 'oće da se uda
 
da.. pa uglavnom se duge veze, pa jos mladalacke, studentske tako zavrsavaju. udas se za prvog koji naidje. ruzno zvuci ali je tako. imam zilion primera iz okoline i drugarica sa faxa da su kad su diplomirale htele bebu a njihov mladjani momak je reko da je jos mlad za to i one nasle nekog ko oce da se zeni i da pravi bebu. tako ti je to...

To je nekako vise prakticno, nego romanticno.:P
 
D. :)
Znamo se ceo život. Rođeni istog datuma, on tri godine stariji. Znala još od moje pete godine da mi je on neki poseban drugar... tako sam ga tad doživljavala.. najviše sam volela i želela sa njim da se igram. On je zbog mene (a imala sam možda dve godine, a on pet) rođenog brata gađao nekim kamenom jer mu nije dao da me šeta, kao suviše smo mali i on i ja.. :D
Družili smo se do puberteta, tj. do neke moje desete godine i onda smo izgubili kontakt...
Viđali smo se samo povremeno, u prolazu, bili na ćao-ćao i tako.... i stalno mi je bilo mnogo krivo što nemamo bolji odnos, ali sam ja tada bila mnogo stidljiva, i nisam znala kako da se postavim prema njemu... onda sam vremenom upoznala i prvu ljubav svoju i na D. sam skoro potpuno i prestala da mislim..
Za vreme bombardovanja smo obnovili druženje, nekako smo potpuno spontano ponovo počeli da se družimo... i polako, vremenom, smo počeli da se zabavljamo..
Bio mi je najveća ljubav i osoba koja me je najbolje volela (ne želim da tvrdim da li je i najviše).. i kojeg sam potpuno razumela i koji je mene potpuno razumeo.. onako, bez reči... i kad smo se svađali to nisu bile svađe.. nikad neki bes ili ljutnja.. jednostavno sam znala šta oseća.. i njega sam predosećala... on je onaj kojeg sam godinama sanjala, bukvalno...
I ceo period sa njim kao da je obavijen nekom izmaglicom nekog lenjog letnjeg bačkog nedeljnog popodneva... sa onom finom prašinom pod nogama, u šetnji žitnim poljima, kad se sve žuti i plavi oko tebe... :)
I bio je osoba sa kojom sam imala najgluplji raskid ikad... i posle raskida nijednom nismo probali da ponovo budemo zajedno, ne znam iz kog glupog razloga... kao mladi smo oboje, ja imala 19. on 22., da se ne vezujemo previše... :neutral:
Glupi klinci bili, eto... ništa drugo.. posle sam ja imala onu dugu vezu, a on je sve vreme bio tu, nekako se motao oko mene... i prosio me u par navrata... ali nijednom nije prelomio preko usana želju da budemo nanovo zajedno dok sam bila sama.. samo kad sam imala momka..
Ne mogu reći da mi je sada žao što nismo ponovo bili zajedno... taj deo je ostao iza mene.. mislim da je i on ostao negde u prošlosti... i danas mi je vrlo drag i uvek će i biti... ali ta ljubav je nestala i završena... a bila je žuta i plava.. :)
 
D. :)
Znamo se ceo život. Rođeni istog datuma, on tri godine stariji. Znala još od moje pete godine da mi je on neki poseban drugar... tako sam ga tad doživljavala.. najviše sam volela i želela sa njim da se igram. On je zbog mene (a imala sam možda dve godine, a on pet) rođenog brata gađao nekim kamenom jer mu nije dao da me šeta, kao suviše smo mali i on i ja.. :D
Družili smo se do puberteta, tj. do neke moje desete godine i onda smo izgubili kontakt...
Viđali smo se samo povremeno, u prolazu, bili na ćao-ćao i tako.... i stalno mi je bilo mnogo krivo što nemamo bolji odnos, ali sam ja tada bila mnogo stidljiva, i nisam znala kako da se postavim prema njemu... onda sam vremenom upoznala i prvu ljubav svoju i na D. sam skoro potpuno i prestala da mislim..
Za vreme bombardovanja smo obnovili druženje, nekako smo potpuno spontano ponovo počeli da se družimo... i polako, vremenom, smo počeli da se zabavljamo..
Bio mi je najveća ljubav i osoba koja me je najbolje volela (ne želim da tvrdim da li je i najviše).. i kojeg sam potpuno razumela i koji je mene potpuno razumeo.. onako, bez reči... i kad smo se svađali to nisu bile svađe.. nikad neki bes ili ljutnja.. jednostavno sam znala šta oseća.. i njega sam predosećala... on je onaj kojeg sam godinama sanjala, bukvalno...
I ceo period sa njim kao da je obavijen nekom izmaglicom nekog lenjog letnjeg bačkog nedeljnog popodneva... sa onom finom prašinom pod nogama, u šetnji žitnim poljima, kad se sve žuti i plavi oko tebe... :)
I bio je osoba sa kojom sam imala najgluplji raskid ikad... i posle raskida nijednom nismo probali da ponovo budemo zajedno, ne znam iz kog glupog razloga... kao mladi smo oboje, ja imala 19. on 22., da se ne vezujemo previše... :neutral:
Glupi klinci bili, eto... ništa drugo.. posle sam ja imala onu dugu vezu, a on je sve vreme bio tu, nekako se motao oko mene... i prosio me u par navrata... ali nijednom nije prelomio preko usana želju da budemo nanovo zajedno dok sam bila sama.. samo kad sam imala momka..
Ne mogu reći da mi je sada žao što nismo ponovo bili zajedno... taj deo je ostao iza mene.. mislim da je i on ostao negde u prošlosti... i danas mi je vrlo drag i uvek će i biti... ali ta ljubav je nestala i završena... a bila je žuta i plava.. :)
znači, glasali ste za Demokratsku stranku
 
Svaka moja ljubavna prica je romanticna... Pa da pocnem... Moja prva ljubav, moze se reci i jedina... Posto trenutno ne znam koga volim vise itd.. :)

Upoznali smo se preko neta... Sasvim slucajno jedan lik me pozvao u neku chat sobu na krstarici... I tako sam ja upoznala mnogo zanimljivih likova iz gradica koji je udaljen od mene 130 km... Ali blizu tog grada je meni selo, pa tako od malena boravim tamo svaki raspust i kad god mi se pruzi prilika...

I tako smo se dopisivali nekoliko meseci... Sa tim deckom sam se u pocetku svadjala pa su nas onda pomirili... Sada se i ne secam oko cega smo se svadjali.. Jedino sto sam znala o njemu jeste kako se zove, koje je godiste i da obozava film "Rane".. Ubrzo smo poceli da se dopisujemo i na MSN-u... Skoro svako vece kad se vratim sa treninga jedva sam cekala da se konektujem na internet i pricam sa njim...Redovno smo razmenjivali slike.. Imao je devojku... Kad god pomislim na njega, otvorila bih sliku i pomislila "Boze, srecna je devojka koja ga ima.." I tako se to ponavljalo iz dana u dan... Sve do cuvenog 24-og februara 2008. godine, kada sam se sasvim slucajno konektovala i jedan lik (inace njegov drug iz srednje) mi je rekao kako se nas dvoje volimo i da smo stvoreni jedno za drugo.. RRekla sam mu da lupeta... Povedena tom mislju poslala sam mu poruku na mobilni... Ali sve onako u sali... U daljem kontekstu oznacavacu ovog decka kao Mr.M., posto ga ja tako zovem... Dogovorili smo se da se nadjemo na netu to vece i pricamo o tome... Tako je sve pocelo... Pristala sam na neku vrstu platonske veze i ako je imao devojku.. Posle dva dana rekao mi je da je raskinuo sa njom... Nekoliko dana kasnije ukazala mi se prilika da sa mojima na vikend odem u selo... Nekako sam izmolila da izadjem u grad... Sacekala sam ga ispred jedne diskoteke.. Bio je 1.mart... TAj cuveni datum u mom zivotu... Poceo je da pada sneg... U okolini nije bilo nikoga... Doslo je tih 9 sati, a ja sam jos uvek stajala sama.. Odjednom se on pojavio... Pruzio mi ruku i gledao me pravo u oci.. Tako smo se upoznali uzivo... Stajali smo tako vise od 15 minuta i gledali se.. Nisam znala sta da kazem, nista mi nije padalo na pamet... Niti su moje usne mogle da se pomere... Kasnije smo otisli u VIVU, jedan mnogo lep kafic.. Pa u TREF, posle u diskoteku.. TO je bila najlepsa noc u mom zivotu.. Upoznala sam njegovo drustvo.. TAko sam silno zelela da ga poljubim, ali nisam smela.. Nesto me kocilo... Celo vece smo sedeli jedno uz drugo, grlio me i pribijao uz sebe... KAd smo pricali, saputao mi je na uvo tako da mi bude sto blize... Kasnije smo otisli do nekog internet kluba da uzme nesto,,, U povratku isli smo pored reke, padao je sneg i onda me zvao drug da krenemo kuci.. TAda sam pocela da placem a on me je grlio i pripijao uz sebe sve jace i jace... I onda je doslo do naseg prvog poljupca... :)) Videla sam ga i sutradan kad sam krenula kuci... Vec taj dan mi je rekao da me voli... A to je bila najlepsa izjava ljubavi u mom zivotu... Da ne citiram sad... Mr.M, i ja smo se vidjali retko.. Ali bili smo 8 meseci u vvezi.. Sa njim sam dozivela nalepse trenutke u mom zivotu... Pravili smo razne gluposti samo da bi bili zajedno... Pricali smo satima... I uvek smo imali sta da pricamo... Na zalost, raskinuo je sa mnom pre nekoliko meseci... Pustila sam ga da ode od mene... Bolelo je ali... Volela sam ga i zelela sam mu svu srecu sveta,.... Nekoliko dana posle raskida rekao mi je da se pokajao ali da ne moze vise da izdrzi bez mene i sto ne mozemo svaki dan da se vidjamo... I dan danas se cujemo, on zeli da ponovo budemo zajedno ali ja ne znam sta da radim.,.. Jednostavno ne mogu... Plasim se da cu ponovo biti povredjena... I tako... Volim decka koji je daleko od mene.. Mog princa iz bajke ali nismo zajedno...
 
ma ok. nego, ja rekoh da je cesto, a ne obavezno, ima i veza koje su duge pa se zavrse brakom... i bude im lepo. ali to je retko.

У суштини, све везе се заврше тужно... или раскидом или браком :mrgreen:

ОнТ: Немам ништа паметно да кажем осим ове пошалице одозго... :neutral:
 

Back
Top