Ljubav

[Svetlana Bobinac]

ZAL KOPP

Odlazim zauvijek u naručje pjesme
gdje su sjene što u meni lutaju,
nekako mekše na papiru.
Nema milosrđa, a ljepota izvire iz slova
i sunce ne pravi pukotine u mom sjećanju,
jer odlazim bez obećanja da ću se vratiti.
Pridružujem se jasnoći stiha, bistrini misli
i žena koju volim iz plave kapi tinte nastaje,
u mojim očima pleše, u obliku cvijeta miriše,
žena koju volim, naglo otvara moj osmjeh
i spremna se pod brezinim lišćem skriva.
Volim tu ženu,
pridružujem se vremenu pjesme u kojem me čeka.
Volim tu ženu kao svoju pjesmu,
zbog visokih planina u mojim očima
i bijelih grudi ravnice,
volim i znam koliko se slaže u meni,
koliko uzdaha nosi na dlanovima,
kako započinje svitanjem u mojim preponama
i što misli nad beskrajnom pučinom moga sna.
Razmrsio sam čitav postupak nastanka papira
i svu njegovu bjelinu otkrio mojim prstima,
rasvijetlio tamu podno mjesečevih izlazaka
i sad pjesmom rastem i uspinjem se,
vidim nebo i zemlju kao nabor moga čela
ništa ne skrivam od srca,već u njemu plamtim
i stazu radosti u sebi pokrećem i volim.
Volim tu ženu što se divlje primiče.
Dajem joj svoj razum i svu svoju toplinu,
i beskrajni sjaj zjenica joj dajem,
pružam joj rascvjetane vrtove strasti,
služim je neponovljivim dodirima,
oblačim osmjehom crvenih jagoda,
opijam požudom vjetra u svili
i žudim za njom svakim poljupcem riječi.

 

[Karpoš11]

MAO SAM ČETRNAEST PRVIH LJUBAVI

Imao sam četrnaest prvih ljubavi.
Moja prva prva ljubav bila je jedna učiteljica. Sada je već baka.
Moja druga prva ljubav danas je jedna veoma debela gospođa, koja me se sigurno i ne seća.
Moja treća prva ljubav nije me primećivala.
Moja četvrta prva ljubav bila je jedna od prvih žena u životu koje nisam imao.
O petoj, šestoj, sedmoj, osmoj, devetoj i desetoj prvoj ljubavi ne vredi ni govoriti! Bile su tako slične ostalima da mi se već mešaju u glavi.
No, najčešći oblik prve ljubavi za svakoga je ljubav prema samom sebi. Čovek zaljubljen u samog sebe ima najviše izgleda da bude srećan.
Ipak, nisam bio sasvim iskren: jedna od mojih prvih poslednjih ljubavi svakako je književnost. To je vrlo zgodna partnerka i ostaje uz vas i onda kad vas svi napuste. Zahvaljujući toj srećnoj vezi vi i čitate ove redove o prvoj ljubavi.

David Albahari ”Mrak”.

 

[Karpoš11]

POSLIJE LJUBAVI


Telefonski broj koji lagano blijedi u pamćenju. Čaše sa ugraviranim monogramima, ukradene u Esplanadi.
Poslije ljubavi ostaje običaj da se bijelo vino sipa u te dvije čaše, i da crte budu na istoj visini.
Poslije ljubavi ostaje jedan sto u kafani “Kod znaka ?”, i začuđeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima.
Poslije ljubavi ostaje rečenica “Divno izgledaš, ništa se nisi promijenio…” i “…javi se ponekad, još imaš moj broj telefona.”
I neki brojevi hotelskih soba u kojima smo spavali, ostaju poslije ljubavi.
Poslije ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali…poslije ljubavi.
Poslije ljubavi ostanu melodije sa radija koje izlaze iz mode.
Ostaju tajni znaci, ljubavne šifre:”Ako me voliš počni sutrašnje predavanje sa tri riječi koje će imati početna slova mog imena…”
Poslije ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada naići.
Klak! – spuštena slušalica kada se javi tvoj glas.
Hiljadu i jedna laž.
Poslije ljubavi ostaje rečenica koja luta kao duh po sobi:”Ja ću prva u kupatilo.”
I pitanje :”Zar nećemo zajedno?”…Ovaj put ne.
Poslije ljubavi ostaju saučesnici. Čuvari tajni, koje više nisu nikakve tajne.
Poslije ljubavi ostaje laka uznemirenost, kad u prolazu ugledam tople smeđe oči.. slične tvojima.. na nekoj djevojci u prolazu.
Prepune pepeljare.. i prazno srce.
Navika da se pale dvije cigarete istovremeno, mada nema nikog u blizini.
Fotografije snimljene u automatu.
Taksisti koji nas nikad nisu voljeli (“Hvala što ne pušite!” – a pušili smo), i cvjećarke koje jesu.
Poslije ljubavi ostaje povrijeđena sujeta, metalni ukus promašenosti na usnama.
Poslije ljubavi ostaju drugi ljudi, i druge žene.
Poslije ljubavi ne ostaje ništa…

Momo Kapor, „Una“

 

[Karpoš11]

ISTINA U LJUBAVI

Hodala putem neka djevojka, prelijepa kao vila.
Iznenada primijeti, da je neki muškarac prati. Okrenu se i upita ga:
- Kaži mi, zašto me pratiš?

Muškarac odgovori:
- Gospodarice srca moga, tvoja ljepota je toliko neodoljiva, da mi prosto nalaže da te pratim.
Kažu da sviram prekrasno, da za mene nema tajni u poeziji
i da umijem da probudim u ženskim srcima ljubavne jade.
Ali bih ti ipak nešto priznao, ti si ta koja je zarobila moje srce!

Ljepotica ga je izvjesno vrijeme gledala ćuteći, pa ga upita:
- Kako si se uopšte mogao zaljubiti u mene?
Pa moja mlađa sestra je mnogo ljepša i privlačnija.
Okreni se i pogledaj je, ona hoda uvijek iza mene.

Muškarac se okrenu, no tamo je vidio samo jednu užasno raščupanu i prljavu staricu.
On ubrza korak da bi prišao još bliže ljepotici i poniznim glasom joj se obrati:
- Reci mi, kako može da iz tvojih usta izađe takva laž?

Djevojka mu uzvrati:
- I ti si meni, prijatelju, rekao laž kada si se zaklinjao u moju ljubav.
Ti poznaješ sva ljubavna pravila i odaješ utisak da tvoje srce zaista gori od ljubavi samo prema meni …
…….ALI KAKO JE ONDA MOGUĆE DA SE OKRENEŠ I POGLEDAŠ DRUGU ŽENU?!

 

[Мишкони]

Zagrli me


Ne trebaš mi ništa reći
svoju prošlost,svoje ime
ako će ti biti lakše
zagrli me-zagrli me.


Uyeću te u naručje
da te čuvam usred zime
prijat će ti moje telo
zagrli me-zagrli me.

Zagrli me oko vrata
oluja se diže
ne može ti vetar ništa
ako priđeš bliže...

Ukrao bih sreću za nas
kupio bih,nemam čime
jedino si moje blago
zagrli me-zagrli me.

Ne trebaju tebi draga
ove pesme,ove rime
najviše je što se može
zagrli me-zagrli me.

Arsen Dedić

 

[Rusalka]

"Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mesto."
Elizabeth David ​

 

[Sava...84...Srem]

Bila si deo zivota mog
najlepsi cvet u vrtu
cije je stablo bilo moje srce
koren je ljubav moja duga
a miris mu bese moja tuga
Bila si…
Ti si sve bila i mogla biti
samo stvarnost ne..
A sada si postala stena koja
stoji preda mnom i ne da mi napred
Postala si reka cije se bujice igraju mojim zivotom
Postala si senka koja me vecno prati
i potseca na neostvarene zelje

 

[Svetlana Bobinac]

RECEPT ZA LJUBAV
Potrebni sastojci:

1 čaša Vere

4 čaše Ljubavi

3 čaše Dobrote

2 čaše Strpljenja

4 čaše Razumevanja

5 litara Nežnosti

1 litar Humora

Način pripreme:

Uzeti Ljubav i Strpljenje i pri neprestanom mešanju postepeno dodavati Veru dok se smesa ne izjednači.

Odvojeno u drugom sudu umutiti Dobrotu sa Razumevanjem i Nežnošću.

Dobijene smese spojiti u jednu tepsiju, premazati Humorom i lagano peći na sunčevim zracima.

Servirati svakodnevno sa osmehom.

Uživajte!!!!

N.N.

 

[Vexy]

 

[Sava...84...Srem]

Ako ti volis onoga kome činiš dobro,ti si već dobio nagradu u ljubavi prema njemu,i jos veću nagradu ćes primiti u duši svojoj ako sa ljubavlju podneseš ono zlo koje ti on čini.

 

[lunalu1]

 

[Svetlana Bobinac]

Ljubav
Čim neko nešto voli i za nešto se veže - on daje nešto od sebe i spreman je da daje i gubi još više, bez mere i računa, i ono što ne mora i onda kad ne mora - sa stihijskom žestinom. Tako to što se zove ljubav stvara jedno nepregledno i nerazumljivo knjigovodstvo međusobnih davanja i primanja sa potpuno antipodnom, astronomskom računicom, u kojoj je sve nejasno, ali čiji je krajnji zbir kratak, jasan i razumljiv...
Ivo Andrić

 

[DUNJA W]

Ljubav ne znaci biti nepomican kao pustinja,
niti lutati svetom kao vetar
niti sve gledati iz daleka
kao sunce.
Ljubav je sila koja preobrazava i poboljsava dusu sveta...

 

[Sava...84...Srem]

Ljubav

Dođe iznenada,
slobodno ušeta,
zauzme svaki deo srca,
ispuni radošću dušu,
vine među oblake i zvezde,
stavi osmeh na lice,
sjaj u oko,
napravi haos u glavi,
podari najlepše snove...

Nestane iznenada,
baci treskom sa oblaka na zemlju,
donese noći bez sna,
dane bez svetlosti,
život bez radosti,
prazne ruke,
rane na srcu,
bol u duši,
suze u oku,
haos u glavi...

Ljubav,
snaga što u trenu uzdiže,
snaga što u trenu razara.

 

[Svetlana Bobinac]

Ljubav

Točim dušu u pehare nove
čežnja mi je vrlet i od trava piće
zobim prve prolećne cvetiće
točim dušu priroda me zove

Život bez ljubavi stablo je bez cveta
Ljubav bez lepote bez mirisa je cveće
ljubi silno i pukni od sreće
život je treperljiva sreća sveta

Niz potoke svoje srce toči
bezumno se zaljubi i u bilje kroči
od života ti načini reku

Suzom srce čisti i tumači snove
osećaš li kako ljubav zove
niz potoke eliksira kako dani teku
n.n.

 

[Bambina]

Da, verujem u ljubav.
I da, verujem da ona pobeđuje sve razlike, ali samo ako je ona iskrena, ona prava.

Ona koja razlike miri, nalazi kompromise, a da nas pri tom ne primorava da menjamo sebe suštinski i izgubimo svoje ja kada postanemo mi.

 

[Svetlana Bobinac]

Ljubavi
Ljubavi,
šta to beše ljubav?
Poljubi me,
podseti me,
da osetim krila,
jer od kada sam sa tobom
sve slabije pamtim,
i ne znam,
koliko je već prošlo sati
da me nisi poljubila.
M.V.

 

[estler]

Svejedno je volimo li jednom, dvaput ili deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo.
Ljubav nas može odvesti i u pakao i u raj, ali uvijek će nas bar negdje odvesti.
Treba je kao takvu prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja.
Ako je odbacimo, umrijećemo od gladi gledajući bremenite grane na stablu života,
bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove.
TREBA IĆI ZA LJUBAVLJU MA GDJE ONA BILA,

 

[estler]

Neke greške se prave samo jednom.
I poslije njih se, naravno, kajemo,
jer kada izgubiš posljednju šansu,
put za povratak…nemoguće je naći. Ali ipak, nikad se nemoj smijati onima
koji zbog ljubavi gube ponos, već onima
koji zbog ponosa gube ljubav…
…Jer nije ista stvar kada je čovjek u pustinji
i kada je pustinja u čovjeku…

 

[Svetlana Bobinac]

 

[duska.vodolija]

Lubav

To vjecito talasanje vodama sa plimom.
Klopka za nastavkom vrste ljepota i nada.
Ljubav nas zapljuskuje odma ovdje sada.
A mi kad nam se desi neznamo gdje smo.
Tu ili na nekoj crvenoj drugoj planeti .
Kupomo u mreze leptirice i sve je bajka.
Nejake jakima okiva nesrecne proziva.
Jer ljubav nije ljubav ako ne zaboli .
Kad drugi voli tebe kad njega volis ti.

 

[Svetlana Bobinac]

Herman Hese...Odlomci.....


Srecan je ko ume da voli

"
Sto sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva
koja mi je zivot pruzao i sve jasnije sam shvatao gde treba traziti
prave izvore radosti i smisla. Naucio sam da biti voljen ne znaci
nista, a da je voleti sve, da je sposobnost da osecamo, ono sto daje
vrednost i i lepotu nasem postojanju. Gde god bi se na zemlji pojavilo
ono sto se moze nazvati srecom, bilo je satkano od emocija. Novac nije
nista, moc nije nista. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrecni.
Lepota nije nista, video sam lepe muskarce i lepe zene koji su bili
nesrecni uprkos svojoj lepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko
se tako oseca; bilo je bolesnika punih volje za zivotom koji su je
negovali do samog kraja i bilo je zdravih koji su venuli muceni strahom
od patnje.
Ali sreca je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i
ziveo za svoja osecanja; ako ih je negovao, ako ih nije gazio i
potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruza radost
onome ko je poseduje, vec onome ko ume da je voli i da joj se divi...

 

[Svetlana Bobinac]

JA U LJUBAV VERUJEM” Mnogi su me zvali ludom, ludom zbog moje snažne vere u ljubav, što je u srcu imam. Što kada ponovo na dno padnem zbog ljubavi, uspravno se iz pepela dižem i ponovo sam spremna da udarce primam. Mnogi su me zvali naivnom, naivnom što mogu svoju ljubav da i ne zasluženom da dam. Što sam spremna za ljubav da umrem i što sam spremna da svoju ljubav bez oklevanja priznam. Mnogi su me nazvali grešnom, grešnom jer kada volim, volim do kraja. U ljubavi sebe celu dajem i nista me ne umara niti dosađuje, a ja teram po svome i nije me briga šta drugi pričaju i ne marim šta će reći za mene jer ja verujem u ljubav i tako će mi do smrti biti jer nosim srce ponosne žene!
Oprosti što plačem i što nemam mira kad čujem da neko gitaru svira. Oprosti što tvoje ime po klupama pišem i sećanje na tebe neću da izbrišem. Oprosti što nisam mogla da te prebolim i što ne mogu da prestati da te volim!

Sr.

 

[Мишкони]

 

[~Kiki~]

Zašto se bojiš ljubavi. Znam da te malo ljubavi neće zadovoljiti? Ti i ja se ne zadovoljavamo, niti ćemo se zadovoljiti malim. Mi želimo mnogo. Mi želimo sve. Mi želimo potpuno. Kažem da je u želji ispunjenje, i ako je naša želja jedna od božijih senki, doseći ćemo sigurno nešto od Božje svetlosti.
Ne boj se ljubavi, ne boj se ljubavi, saputnice moga srca. treba da joj se predamo, i pored bola, žudnje i potištenosti koje nosi.

Halil Džubran