Ljubav: retka privilegija ili šarena laža?

forlorn

Veoma poznat
Poruka
12.300
(autorska tema xD)

Za one koji je (ne) pronalaze: da li imamo svoju svest i potrebu za njom ili nam je podmetnuto? Maltretirani sa svih strana pričama o ljubavi drugih ljudi, da li je smo kao deca koja moraju da imaju baš i tu igračku, ili ipak to postoji negde u svakom od nas i odatle proizilazi? Spremni na svakakva izmotavanja, da ponavljamo jednake zaludne priče, verujemo strancima i pristajemo da nas zavitlavaju sve u nadi da će ovaj put biti drugačije, taj stranac će postati neko blizak i postoji svetlo na kraju tunela (koje nije voz koji nam ide u susret).
 
Prestala sam da se obazirem na ono što ljudi pričaju u vezi sa ljubavi odavno, još sa dvadeset i nešto godina, kada sam shvatila da sex nije ono što sam slušala, već da ja imam poseban doživljaj intime koji treba da sledim... Tako nešto je bilo i sa ljubavlju. Jednom mi je iznenada došla, bila je intenzivno povezana sa duhovnim stvarima, čak i intelektualnim, sa nekom posebnom vrstom privlačnosti, kada sam počela da nazirem šta je to što mene čini ispunjenom u bliskom odnosu sa značajnim drugim.
Kao i u svemu, treba slediti svoj glas

U vremenima kada je nema ne pravim kompromis. Čekam. Dok čekam toliko toga radim, čitam, družim se sa ljudima, putujem, radim... a sada imam i dodatnu radost radovanja sa svojom decom..
Ali kada dođe svesna sam koliko je to retka biljka i trudim se da je negujem, ali ne posesivno, jer ne vredi, već radovaći se svevremenskom osećaju koji će ostati i kada se okolnosti promene. To se gaji i kada nestane sa druge strane.. mada nikada ne nestane zaista.

To su sve ciklusi života kada je tu, kada je nema, ali sve moje ranije ljubavi ja i dalje nosim u srcu i one me ispunjavaju iako su godine prošle... trudim se i da održavam ljudski odnos sa bivšim ljubavima kako bi se taj naš odnos produžio, makar i na drugačiji način... svi ti ljudi su mi značajni, svi su oni moji...
Zapravo, nosim kofer ljubavi ))

 
Prestala sam da se obazirem na ono što ljudi pričaju u vezi sa ljubavi odavno, još sa dvadeset i nešto godina, kada sam shvatila da sex nije ono što sam slušala, već da ja imam poseban doživljaj intime koji treba da sledim... Tako nešto je bilo i sa ljubavlju. Jednom mi je iznenada došla, bila je intenzivno povezana sa duhovnim stvarima, čak i intelektualnim, sa nekom posebnom vrstom privlačnosti, kada sam počela da nazirem šta je to što mene čini ispunjenom u bliskom odnosu sa značajnim drugim.
Kao i u svemu, treba slediti svoj glas

U vremenima kada je nema ne pravim kompromis. Čekam. Dok čekam toliko toga radim, čitam, družim se sa ljudima, putujem, radim... a sada imam i dodatnu radost radovanja sa svojom decom..
Ali kada dođe svesna sam koliko je to retka biljka i trudim se da je negujem, ali ne posesivno, jer ne vredi, već radovaći se svevremenskom osećaju koji će ostati i kada se okolnosti promene. To se gaji i kada nestane sa druge strane.. mada nikada ne nestane zaista.

To su sve ciklusi života kada je tu, kada je nema, ali sve moje ranije ljubavi ja i dalje nosim u srcu i one me ispunjavaju iako su godine prošle... trudim se i da održavam ljudski odnos sa bivšim ljubavima kako bi se taj naš odnos produžio, makar i na drugačiji način... svi ti ljudi su mi značajni, svi su oni moji...
Zapravo, nosim kofer ljubavi ))

Paula, ti ti tako lepo objasniš. :heart2:
 
Ako uzmemo u obzir da na zemlji ima 7 i kusur milijardi ljudi, a da ljudi, većinom, svoju "ljubav i srodnu dušu" nađu u istom gradu, onda možemo doći do zaključka da tu ima malo i početnog osećaja, a onda i sopstvenog nadograđivanja, odnosno, fikcije.

Idem logikom, ako u gradu od par miliona ljudi ti nađeš tu osobu "za života", sada samo zamisli koliko tih za života ima u svetu od 7 milijardi ljudi. Tako da mislim da to ljudi rade po potrebi, navici, ima tu gomila stvari kako se to pojačava.
 
Lepu si temu postavio... :ok:

Za one koji je (ne) pronalaze: da li imamo svoju svest i potrebu za njom ili nam je podmetnuto
Podmetnuto više. Ne treba se toliko forsirati oko svega toga.

Maltretirani sa svih strana pričama o ljubavi drugih ljudi, da li je smo kao deca koja moraju da imaju baš i tu igračku, ili ipak to postoji negde u svakom od nas i odatle proizilazi?
Moje mišljenje je da je ljudsko nezadovoljstvo uzrokovano uvek nekom ličnom neostvarenošću, kompleksima i frustracijama na interno ličnom nivou, a da se nezadovoljstva kanališu kroz totalno druge stvari poput ljubavi ili još nekih drugih stvari poput krivljenja roditelja ili mržnje prema drugim ljudima.

Mi smo u biti uvek nezadovoljni sami sobom, a ta toliko hvaljena ljubav ili sex je samo plus bez koga u principu možemo.

Spremni na svakakva izmotavanja, da ponavljamo jednake zaludne priče, verujemo strancima i pristajemo da nas zavitlavaju sve u nadi da će ovaj put biti drugačije, taj stranac će postati neko blizak i postoji svetlo na kraju tunela (koje nije voz koji nam ide u susret).

Otprilike. Po meni je uvek problem preveliko ulaganje i davanje sebe u sve to...
 
Ako uzmemo u obzir da na zemlji ima 7 i kusur milijardi ljudi, a da ljudi, većinom, svoju "ljubav i srodnu dušu" nađu u istom gradu, onda možemo doći do zaključka da tu ima malo i početnog osećaja, a onda i sopstvenog nadograđivanja, odnosno, fikcije.

Idem logikom, ako u gradu od par miliona ljudi ti nađeš tu osobu "za života", sada samo zamisli koliko tih za života ima u svetu od 7 milijardi ljudi. Tako da mislim da to ljudi rade po potrebi, navici, ima tu gomila stvari kako se to pojačava.

Ljubav jeste duboka potreba, ja mislim da nam je to imanentno. A svakako ne verujem u srodnu dušu jedan u milion, već to što kažeš, lep odnos se može izgraditi sa više ljudi... To zavisi od zrelosti ličnosti. Neki ljudi pokvare i odnos sa odličnim predispozicijama jer nisu sazreli situaciji.. A oni mudriji, iskusniji, sa većim kapacitetom za ljubav i neki odnos u kojem ljudi i nisu toliko slični naprave odličnim... Ukoliko postoji privlačno st i dobar je sex, postoji obostrano poštovanje i zainteresovanost, sve je moguće))
 
Ljubav jeste duboka potreba, ja mislim da nam je to imanentno. A svakako ne verujem u srodnu dušu jedan u milion, već to što kažeš, lep odnos se može izgraditi sa više ljudi... To zavisi od zrelosti ličnosti. Neki ljudi pokvare i odnos sa odličnim predispozicijama jer nisu sazreli situaciji.. A oni mudriji, iskusniji, sa većim kapacitetom za ljubav i neki odnos u kojem ljudi i nisu toliko slični naprave odličnim... Ukoliko postoji privlačno st i dobar je sex, postoji obostrano poštovanje i zainteresovanost, sve je moguće))

Ok, ali da li je onda monogamija nametnuta i nenormalna? Ako idemo logikom u gradu od 2 miliona, ti nađeš sebi tog jednog, šta ćeš tek naći u svetu od 7 milijardi? Možda posmatrati "ljubav" kao ograničavajuću stvar, ko zna. Dosta na ljude utiče i ono što se plasira kao normalno, poželjno.

Npr, primetio sam na bazenu od njih 1000 ja primetio jednu i to samo iz razloga što je imala kupaći, koji se ovih dana propagira kao kul i seksi, sreća pa te stvari primetim kod sebe, ne prođu mi neopaženo, ali, eto, očit primer kako i svesnog čoveka nekad povede. Pa, što se onda to ne bi radilo i na mnogo dubljem nivou?
 
Ok, ali da li je onda monogamija nametnuta i nenormalna? Ako idemo logikom u gradu od 2 miliona, ti nađeš sebi tog jednog, šta ćeš tek naći u svetu od 7 milijardi? Možda posmatrati "ljubav" kao ograničavajuću stvar, ko zna. Dosta na ljude utiče i ono što se plasira kao normalno, poželjno.

Npr, primetio sam na bazenu od njih 1000 ja primetio jednu i to samo iz razloga što je imala kupaći, koji se ovih dana propagira kao kul i seksi, sreća pa te stvari primetim kod sebe, ne prođu mi neopaženo, ali, eto, očit primer kako i svesnog čoveka nekad povede. Pa, što se onda to ne bi radilo i na mnogo dubljem nivou?
Pa ja ne verujem u jednu ljubav tokom života... Nisam imala brak niti planiram. A i da sam imala videla bi mu kraj kada ljubav prođe. Ne posmatram ništa formalno, ljubav gledam kao suštinsku pojavu i radost.

Ako misliš na monogamiju u jednom trenutku za to jesam. To znači kada sam ispunjena sa jednom osobom druge ne želim. Ali će posle doći neka druga. Tako... To je niz sukcesivnih veza.. Pri čemu možda u kasnijim godinama baš odlučim da penzioneske dane provedem sa jednom... Za paralelne veze nisam, jer ne umem to i ne želim. Ja sam se razvela sin imao 2 god, dakle ništa mi nije potrebno ako nema više ljubavi ni poštovanja..

Dakle, ne mislim da je ljubav izmišljena potreba, za mene je realna i vrlo je lepa.
 
Pa ja ne verujem u jednu ljubav tokom života... Nisam imala brak niti planiram. A i da sam imala videla bi mu kraj kada ljubav prođe. Ne posmatram ništa formalno, ljubav gledam kao suštinsku pojavu i radost.

Ako misliš na monogamiju u jednom trenutku za to jesam. To znači kada sam ispunjena sa jednom osobom druge ne želim. Ali će posle doći neka druga. Tako... To je niz sukcesivnih veza.. Pri čemu možda u kasnijim godinama baš odlučim da penzioneske dane provedem sa jednom... Za paralelne veze nisam, jer ne umem to i ne želim. Ja sam se razvela sin imao 2 god, dakle ništa mi nije potrebno ako nema više ljubavi ni poštovanja..

Dakle, ne mislim da je ljubav izmišljena potreba, za mene je realna i vrlo je lepa.

Što ga ti zakukulji... Kao, nisam nikad imala brak, niti planiram, a onda ja sam se razvela sin imao 2 god. No, kad pričam o monogamiji, ok, nekada neko odluči da mu je tada dosta, ali zašto osuđivati i one kojima nije?

Plus što reče u kasnijim godinama možda odlučim... To je ona sigurica kada čovek shvati da više nikome ne treba, pa, kao, lakše je u dvoje.

I ne kao izmišljena potreba, taj osećaj je stvaran, mislim da je samo forumulacija iste nadograđena namenski.
 
Što ga ti zakukulji... Kao, nisam nikad imala brak, niti planiram, a onda ja sam se razvela sin imao 2 god. No, kad pričam o monogamiji, ok, nekada neko odluči da mu je tada dosta, ali zašto osuđivati i one kojima nije?

Plus što reče u kasnijim godinama možda odlučim... To je ona sigurica kada čovek shvati da više nikome ne treba, pa, kao, lakše je u dvoje.

I ne kao izmišljena potreba, taj osećaj je stvaran, mislim da je samo forumulacija iste nadograđena namenski.
Nisam se udala, samo vanbračna zajednica
Govorim o sebi, kao i ti o sebi
A ovo o starijim god pišeš sa potcenjivanjem... Ljudima je potrebna tada ljubav kao i u mladosti... I još više
 
Nisam se udala, samo vanbračna zajednica
Govorim o sebi, kao i ti o sebi
A ovo o starijim god pišeš sa potcenjivanjem... Ljudima je potrebna tada ljubav kao i u mladosti... I još više

Onda se nisi razvela, nego razišla, sve ok, samo me zbunilo :)

Otkud to da pišem sa potcenjivanjem? Pričam o činjenicama, mnogi ljudi ostadoše u brakovima, samo da bi "pod stare dane imali nekoga", što je, moram priznati, malo egoistično :D Tada nije potrebna ljubav koliko prisustvo i društvo, a to je drugo.
 
Sve pise sa podcenjivanjem. Ni brige ni pameti.

Jao, lepote, baš mi je drago što si počela tako otvoreno da pričaš o sebi. Šta još nemaš?

Malo bolje pročitajte šta sam napisao, ne da podcenjujem bilo koga, već činjenično da mnogi traže nekoga za pod stare dane, a svi znamo šta to znači. Jer dok si u mladim danima ne treba ti niko, tada možeš sve i poželjan si. O starima i penzionerima je najbolje opevao Prele - balada o penzioneru, nažalost sudbina mnogih.
 
Jao, lepote, baš mi je drago što si počela tako otvoreno da pričaš o sebi. Šta još nemaš?

Malo bolje pročitajte šta sam napisao, ne da podcenjujem bilo koga, već činjenično da mnogi traže nekoga za pod stare dane, a svi znamo šta to znači. Jer dok si u mladim danima ne treba ti niko, tada možeš sve i poželjan si. O starima i penzionerima je najbolje opevao Prele - balada o penzioneru, nažalost sudbina mnogih.
Nemam, imala sam pre nekako lepse misljenje o tebi.
Otisle loknice, otislo sve :(
 
Nemam, imala sam pre nekako lepse misljenje o tebi.
Otisle loknice, otislo sve :(

Projekcije ljudi koji ne poznaju ljude. Evo, očit primer je ovo sada, napisao sam jednu stvar, vi shvatili potpuno drugačije, što je samo odlika projekcije nekoga i nečega. Ranije što sam pisao je bilo kao "jao, simpatičan je", sada je to "ovaj podcenjuje i podsmeva se svemu, užasan je" i sve mi se gleda kroz to, šta god napisao zapravo. Ništa novo kod ljudi.
 
Projekcije ljudi koji ne poznaju ljude. Evo, očit primer je ovo sada, napisao sam jednu stvar, vi shvatili potpuno drugačije, što je samo odlika projekcije nekoga i nečega. Ranije što sam pisao je bilo kao "jao, simpatičan je", sada je to "ovaj podcenjuje i podsmeva se svemu, užasan je" i sve mi se gleda kroz to, šta god napisao zapravo. Ništa novo kod ljudi.
Nekako sam te kroz te loknice gledala kao nekog ko je poludivlji, umetnicki nastrojen lik, koji ne robuje malogradjanstinama.
I onda jedan dan kratka kosa, fensi krpice, cuka.
Jb.t sve mi fantazije use.rete :(
 
Otkud to da pišem sa potcenjivanjem? Pričam o činjenicama, mnogi ljudi ostadoše u brakovima, samo da bi "pod stare dane imali nekoga", što je, moram priznati, malo egoistično :D Tada nije potrebna ljubav koliko prisustvo i društvo, a to je drugo.
Ali ja se krećem baš u društvu ljudi koji ceo život grade karijere i često se tek posle 50te ili 60te vežu za nekoga... i mislim da im je divno. Poznajem jednu prof iz Bonna koja je počela da živi sa nekim sa skoro 60 godina, i on je bio iz te branše , sada imaju oko 80 i baš im je ispunjen život, putuju, idu na koncerte, idu na planinarenja, imaju zajedničke prijatelje... dakle, to je ljubav. Nekada isključivo pišeš npr "tada nije potrebna ljubav". Jeste, i potrebna je i moguća. Ljudi sa u savreenom dobu tek u kasnijim godinama upoznaju sa nekim ko im je baš blizak... i to je moguće, a i ovo drugo da ceo život budu zajedno. Sve je to život

Prošle god sam bila na moru u domu ljudi kojima je to drugi brak i njoj i njemu. imaju odraslu decu, a oni preko 50, no sad se ponašaju kao mladić i devojka, izlaze, doteruju se, idu zajedno svuda, imam utisak da baš uživaju. Nema starosne granice za sreću i ljubav.
 

Back
Top