Dionys
Iskusan
- Poruka
- 5.112
Izgleda da nema nista vaznije od toga kako i koliko paznje neko namjerava pokloniti svojoj (buducoj) djeci. I izgleda da svaki narod ima drukciju empatiju prema djeci i sugradjanima. Muzika je ono sto osjecamo intuitivno, a ona koja je najbogatija detaljima i sadrzajem razumljiva je samo onima koji imaju duboku i posvecenu simpatiju za svoju djecu i sugradjane. Tako je bilo filozofa koji nisu htjeli da budu razumljeni, nego su htjeli da ih osjete, da ih simpatisu, kao dobru kompoziciju.
Medjutim, znali su i sami da su previse empaticni za postojece savremenike.
Htjeli su zato da osnuju novi narod koji bi volio svoju djecu kao niko nikad ranije, sem njegovog oca kojeg je opisivao kao beskrajno pazljivog.
Mozda takvi ljudi mogu da zive svugdje i svakog da razumiju, ali im se ne uzvraca.
Oni tek od svoje djece mogu sebi da stvore prijatelje.
Medjutim, znali su i sami da su previse empaticni za postojece savremenike.
Htjeli su zato da osnuju novi narod koji bi volio svoju djecu kao niko nikad ranije, sem njegovog oca kojeg je opisivao kao beskrajno pazljivog.
Mozda takvi ljudi mogu da zive svugdje i svakog da razumiju, ali im se ne uzvraca.
Oni tek od svoje djece mogu sebi da stvore prijatelje.