Upoznao sam devojku na faksu i vec smo vise od 2 god zajedno.Dobar je covek i postena je,voli da flertuje ali to valjda svi rade...Medjutim posle niza za mene neprijatnih dogadjaja ona shvati da ja nisam covek za nju.Medjutim ja sam mislio da je to veza za sva vremena jer ja ne svrljam,ona samo flertuje tj zeza se u drustvu na fore udje-izadje pa to vecina drugara shvati pogresno i krene muvanje,ali to sam nekako savladao da se ne nerviram jer ona ne ide dalje od zezanja...Sve u svemu ona je sigurna da ne zeli vise nista sa mnom (i to mi je rekla) ali jos uvek ne moze da kaze da nismo zajedno,a ja tek ne mogu da presecem jer sam se u neku ruku nasao u cudu zasto vise ne mozemo i jos uvek je volim…Mislim, donekle mi je jasno,kada te neko nervira onda nestane ljubav,ali opet ne mogu da verujem jer nisam bio skot prema njoj,i ona kaze da je radila sta je htela (ali to nije zloupotrebila).Bili smo bas iskreni u vezi,sve smo pricali jedno drugom,pa sam par puta slusao detalje kako je neko muva,zagleda,a ona kao nece,ali nastavlja da flertuje…Medjutim kroz tu iskrenost je verovatno skapirala neke moje mane i mane mojih roditelja pa je i to projektovala i eto ti razocarenja.Dogovor je ipak pao da sacekamo dok uhvatimo uslov pa tek onda da vidimo gde smo,mada ja sam se nadao da ce krenuti na bolje,ali s vremena na vreme me dobro ohladi tako da od toga najverovatnije nema nista.Sve vise shvatam i pocinjem da se mirim da je gotovo.I dalje se cujemo par puta u toku dana pa me i to dosta da kazem zeza jer smo navikli jedno na drugo,ona to shvata kao prijateljske razgovore,a meni to na neki nacin ne da da se ohladim.Trenutno je muva bivsa simpatija (nije me zbog toga sutnula,ovo je pocelo postepeno jos od nove godine i kaze da nije zbog trece osobe vec zbog nas) sa kojim se zamalo smuvala pre 3 godine pa je taj zeznuo i otisao sa drugom i sada kada ga je ta sutnula on se setio nje i bukvalno je cima da se kresnu.Ona je bas iznenadjena kakvih sve ljudi ima jer je imala drugacije misljenje o njemu…Naravno ja to sve slusam jer i dalje vazi da pricamo sve jedno drugom…I upravo to me je nateralo da bacim koji post po forumu.Nisam jos uvek prso,ali se nerviram.Dosta toga sam citao po raznim forumima,gledao svakakve filmove i serije i nikada se nisam nadao da ce se i meni nesto slicno desiti-mislio sam da kad jednom upoznam neku da je to to.A situacija je kao da imas nekog rodjenog koji boluje od neke teske bolesti i samo cekas kada ce da ode,ti tu nista ne mozes,a opet se sekiras.Sada se pitam mozda je bolje kada te neko sutne onako na brzaka,al nisam imao prilike da saznam jer mi je ona prva devojka i moguce da sam se zbog toga bas vezao za nju.To bi bilo to ukratko.Vise sam napisao sve ovo jer mi je lakse,drugom pricas,ali svako ima svoje probleme,a ovo je vise kao razgovor sa samim sobom s tim da i drugi mogu da procitaju,bace neki koment…