Ljubav među srodnim dušama

U pravu si... moze da bude uzas! :)

Nije uobicajena - ili da kazem "normalna" ljubav. Nije ona romanticna ljubav koju poznajemo prema voljenom partneru... nije ni tipicna zaljubljenost koja budi medju partnerima sexualnu zelju i td... Kod srodnih dusa, to je otprilike tako kao kada se hemija slaze 10000000000000000........i XY puta vise nego uobicajeno - ljubav nad ljubavlju. Nemoguce opisati taj osecaj. Sresti se sa srodnom dusom je osecaj dugog poznanstva. Susret izaziva vibraciju, oslobadja energiju - greje; moze hipnoticno da opusta a isto tako da povredi i nanese neverovatan BOL- bol koji kao takav u "normalnoj" ljubavi ne postoji; bol koji je ranjiv do najdubljeg dela naseg bica... i onda hocete da se razidjete i zaboravite a ne mozete da odpuste jedno od drugog i mada ste ko zna koliko km jedno od drugog udaljeni, opet ste zajedno- u duhu; jedna dusa oseca sve isto sta druga dusa oseca; osecaju sta misle, osecaju sve sta se u drugome desava pa tako i bol i patnju i tu neugasivu ljubav koju jedno prema drugom imaju ...

gomilu si istripovala, npr tu telepatiju, to se deshava ok ponekad, ako si navikao na nekog npr (u slicnom trenutku vam dodje da se chujete ili sl mozda)
neko te mozda bolje provaljuje jer ti ej slichniji ali to za zivot nista bas ne znachi, nekad vise znaci neki koji ti ne deluju slichno, koje ne ocenjujes tim nazivima srodna dusha itd
 
padanje u nestvest od siline 'ljubavi', opijenost koju stvara, jachina, energija, prozimanje, vishe sile, prepoznavanje u momentu, vremenska i prostorna udaljenost koja ne sprechava razmenu energije itd... to jeste jedan vid manifestacije srodnih dusha.
to je prosto nesto kao nash odraz u ogledalu. kad god se pogledamo, vidimo se. bez previshe rechi. prirodno, dovoljno, zbir mocnih ispunjenih trenutaka.
to je ostvarivo, to je moguce, to se nekima dogodi.

ali to nije smisao. tachnije to nije ljubav. to su samo srodne dushe koje su se kao takve prepoznale.
ljubav je zivot, stalno davanje, borba, ulaganje, podrska, nosenje tereta, smeh i otkrivanje svekolikog smisla u tome.
 
gomilu si istripovala, npr tu telepatiju, to se deshava ok ponekad, ako si navikao na nekog npr (u slicnom trenutku vam dodje da se chujete ili sl mozda)
neko te mozda bolje provaljuje jer ti ej slichniji ali to za zivot nista bas ne znachi, nekad vise znaci neki koji ti ne deluju slichno, koje ne ocenjujes tim nazivima srodna dusha itd

A bas sam htela da naglasim da to sve nema veze sa telepatijom i pomislih da nije potrebno:lol:

Evo: nema nikakve veze sa telepatijom!!!... vec nesto mnogo dublje! Covek oseca drugu osobu telesno! To je kao kada pocne duboko iz grudi da se sire talasi energije po celome telu! U svako vremensko doba se moze desiti da je srodna dusa prisutna... na poslu u najvecem stresu, eto je -tu je i ne mozes nista protiv toga da uradis.
 
padanje u nestvest od siline 'ljubavi', opijenost koju stvara, jachina, energija, prozimanje, vishe sile, prepoznavanje u momentu, vremenska i prostorna udaljenost koja ne sprechava razmenu energije itd... to jeste jedan vid manifestacije srodnih dusha.
to je prosto nesto kao nash odraz u ogledalu. kad god se pogledamo, vidimo se. bez previshe rechi. prirodno, dovoljno, zbir mocnih ispunjenih trenutaka.
to je ostvarivo, to je moguce, to se nekima dogodi.

ali to nije smisao. tachnije to nije ljubav. to su samo srodne dushe koje su se kao takve prepoznale.
ljubav je zivot, stalno davanje, borba, ulaganje, podrska, nosenje tereta, smeh i otkrivanje svekolikog smisla u tome.

Jeste, ljubav je! Ljubav druge vrste - mnogo intenzivnija!
 
pa hrani trenutno chula, pruza uzitak, stvara iluziju. nije sporna njena energija niti jachina i specifichnost spleta osecaja koju nosi. usisava, tera, cepa haha :D
ali ne napreduje, zivotno. ne vuche zivot, ne daje zivot. samo uzima i vrtoglavo nas koristi, sve kapacitete uzalud...nizasta. nista ne ostaje posle nje. samo ukus slasti. i zelja za josh :)

zivotna ljubav ne pruza slast te vrste. pruza mnogo jachi smisao, napredak, duhovni rast, shirinu, ljubav, odricanje.


tako nekako :)
 
A bas sam htela da naglasim da to sve nema veze sa telepatijom i pomislih da nije potrebno:lol:

Evo: nema nikakve veze sa telepatijom!!!... vec nesto mnogo dublje! Covek oseca drugu osobu telesno! To je kao kada pocne duboko iz grudi da se sire talasi energije po celome telu! U svako vremensko doba se moze desiti da je srodna dusa prisutna... na poslu u najvecem stresu, eto je -tu je i ne mozes nista protiv toga da uradis.

izbegavaj takve tripove
ok prisutni su ali tretiraj ih ko enko svoje kontrolisano ludilo
inache... :sad2:
 
  • Podržavam
Reactions: !JO
Od te pesme cu pasti mrtva u travu:zcepanje:


Evo ovo je lepse i pase na ovu temu :)

LJUBAVNA PESMA

Kako da dusu sputam
da se tvoje takne?
Kako, mimo tebe,
da njom da grlim
druge stvari i daljine?
Ali, rado bih je sklonio
na neko zaboravljeno mesto
usred tmine
u neki izgubljen kut,
u kom nece je tvoje
njihati daljine.

Ali, ipak, sve sto dodirne
nas dvoje
ko gudalo nas
nekako spaja
koje iz dveju struna
jedan mami glas.

Na kom smo instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirac drzi nas?
O, pesmo slatka.

R. M. Rilke

(u originalu na nemackom j. je mnogo, mnogo lepsa!)
 
Poslednja izmena:
Oj,ljubavi,vidovita vilo,
il' me varas,il'je tako bilo!...
-Cuj me lane,moje milo cvece,
Jer mi drugi verovati nece.

U daljini,maglovitoj tmini,
Starih doba u mutnom oblaku,
Davnih leta pepeljastom zraku-
U davnini,tako mi se cini,
Ziveli smo i nas dvoje,
Srce moje,srce tvoje
Jedno drugo volelo je.
Da li se i tebi isto tako seca
Kako je nasa ljubav rasla sve to veca,
A sa njome tuga,secas li se,je li?-
Jer se nikad nismo zagrliti smeli,
Vec smo ceznju tu,ljubav nasu svu
I u grob poneli.
A grobove nase rastavila je zloba,
Oh,ta ja se secam i mog crnog groba,
Gde sam duge noci,kroz vekove duge,
U pepelu cuvo zeravicu tuge,
Zeravicu bola,ovo srce malo,
Dok se nije samom Bogu dodijalo,
Pa nas dvoje dize,sastavi nas blize,
Da ogrije hladni svet
Plamom naseg zara,
Da pokaze kakva je
Ljubav bila stara.
 
Ljubav između dvoje ljudi, čije se aure harmonično stapaju, proizvodi vibracije o kojima pesnici pišu, i koje mogu izraziti neverovatnu magičnost.

Ponekad se događa da u trenutku, kad se muškarac i žena sretnu, oboje instinktivno prepoznaju svoje drugo ja, i to u očima onog drugog. Oči se ne zovu bez razloga ogledalo duše. Ovakvih dvoje ljudi u trenutku osete nepobitnu činjenicu da su već bili, jesu, i da će uvek biti jedno; čak i onda kada je moguće da se vekovima opiru svojoj sudbini i pokušavaju da izbegnu jedno drugo.

Ponekad, bez ijedne izgovorene reči, oni znaju da samo jedno kroz drugo mogu stići do jedinstva, i da samo ako su zajedno mogu biti kompletni u svakom pogledu.

Muškarac i žena, koji su pripadajuće duše, gotovo da ne moraju da izgovaraju reči - “Volim te” - pošto niko ne može pokidati veze između njih dvoje, pa čak ni oni sami. Sila koja je njih dvoje tako kreirala svemoćna je i neuništiva. Veza između njih dvoje može oslabiti, njihovo konačno ujedinjenje se može odložiti, ali se ne mogu razdvojiti. Ona je utkana u točak vremena, diktirana slobodnom voljom takozvanih viših anđela.

Sigurno da je više od slučajnosti da se “pripadajuće duše”, širom celog zemaljskog područja, nađu u istom trenutku na istom mestu. Određene duhovne energije jesu tu da brinu oko njihovih susreta, sa istom sigurnošću sa kojom se brinu za migracije ptica i padove kometa, i te energije jesu vođene istim univerzalnim zakonom, zakonom karme.

Sudbinske veze ne mogu biti razdvojene čak ni kroz iskustvo smrti, izuzev kroz kratke periode zemaljskog vremena u sadašnjem životu. Za vreme ovakvih perioda razdvojenosti, bez obzira na dužinu njihovog trajanja, obe osobe se osećaju veoma usamljene, prazne i nekompletne. Pa ipak, i pored tih povremenih “praznih hodova” njihovog zajedništva, i tada postoji konstantna pulsirajuća veza među njima, bez obzira da li su međusobno udaljeni hiljadama kilometara ili milja.

Ovakva “čuda” se mogu objasniti zakonima metafizike. Meta je reč grčkog porijekla i znači iznad. Albert Einstein je to znao.

Ljubav je mnogo više od običnih osećaja; ljubav je pozitivan elektroimpuls.

Čak i onda kad se otkrije “pripadajuća duša”, veoma često se pojavljuju komplikacije u vidu testiranja, koje izazivaju dugotrajni bol. Samo onda kad se kontinuirano upražnjavaju tolerancija i praštanje bol se može izbeći. Uzvraćanje na bol, bolom, može samo izazvati još više obostranog bola, kroz karmičke uzročno-posledične efekte.

Kako jednom reče pesnik Emet Fox: “Ne postoji razdaljina koju ljubav ne može premostiti, ne postoji bolest; koju snažno projektovana ljubav ne može izliječiti; ljubav može izvojevati sve pobede. Ona je koncentrisana kinetička energija, najjača sila u prirodi. I samo kad biste mogli održati ljubav celog života - ne bi bilo sna koji ne biste mogli pretvoriti u stvarnost.”

Volim ovo.


Ne zezam se, stvarno volim.


Obožavam kad vidim da još uvek ima ljudi koji veruju u srodne duše u najboljem romantičarskom smislu. Ne kažem "romantičnom", zato što smatram da je ovakav pogled iznedrio kompletan jedan pokret, a ne prosto čovečija nevina nada.


Pokrete ne osmišljava nevina nada. Pokret je ono što društvo usvoji kao reper cele jedne civilizacije. Civilizacija je prepametna za nadu.


Svakako da verujem u srodne duše. Srodne su duše upravo ono u šta verujem. Ali ja pod srodno ne uzimam zagledanje duboko u oči, transove i grčke mitove o polovinama koje se ceo život traže. Štaviše, smatram da je takav pogled najpogubnije što može snaći živog čoveka.

Kad kažeš srodno, na šta misliš?


Oh, naravno, na apsolutno podudaranje osećanja, misli i namera. Na tantričko prožimanje. Na paranormalno razumevanje, od one vrste tokom kojeg ti drugi čovek završava tvoje rečenice, a ti se osetiš kao u posedu najviših astralnih spoznaja.

Bla-bla.


To o čemu pričate, to je zatelebanost. To je hemija koju je tvoj mozak obojao u ružičasto da je slađe progutaš. Da ti manje gorči posle. Jer će gorčiti definitivno. Srodnost se duša određuje naoko trivijalnim stvarima. Sličnim socijalnim miljeom. Sličnim poreklom. Sličnim obrazovanjem. Sličnim (istim?) veroispovestima. Sličnim političkim stavovima. Sličnim pogledima o odgoju dece.


Najposle, sličnim sklonostima i potrebama.


Ako je ijedna od svih ovih pobrojanih stvari različita, teško da će nam kosmička povezanost pomoći. Na kosmičkoj ravni, svi smo isti i braća. Čak i na kosmičkoj ravni procenat uspešnih spojeva je mizeran.

Zato to to nema veze s kosmičkim ravnima. Ni kosmičkim spojevima.


Volim ovakvu nadu. U njoj je sadržan sav smisao ljudskog roda ikada. Ali za ljudski bi rod bilo kudikamo produktivnije da se spusti na zemlju. S kosmičkih visina.

Kad svladamo taj nauk, metafizičko će nam bit mačji kašalj.

p.s.obratiti pažnju na: kad.
 
Iz susreta sa srodnom dusom ucimo da otpustimo jedno od drugog, jer drzati se jedno za drugog vec umemo - to nemoramo da ucimo. Ljubav nije ako lepimo jedno za drugo i ogranicavamo jedno drugom slobodu. Ljubav znaci - pustiti - pruziti slobodu voljenoj osobi u jos vecoj kolicini koju za sebe primenjujemo. Eto tako je nesto otprilike napisao Rilke u "Pismo drugarici" - ovde je original na nemackom - izvolite - pa ako se neko nadje - neko ko je podaren i misli da ce mu uspeti veran prevod ovih predivnih reci - neka izvoli - ja se ne usudjujem. Mozda postoji vec neki prevod ali eto nisam nasla.

“Denn das ist Schuld, wenn irgendeines Schuld ist:
Die Freiheit eines Lieben nicht vermehren
um alle Freiheit, die man in sich aufbringt.
Wir haben, wo wir lieben, ja nur dies:
einander lassen!
Denn dass wir uns halten,
das fällt uns leicht
und ist nicht erst zu lernen.”

R. M. Rilke
:)
 
Poslednja izmena:

Back
Top