ljubav ljubavi ljubi ljub

"Ono sto je najlepse na iskrenoj i dubokoj ljubavi, na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo ni jedna nasa mana ne dolazi do izraza. Mnogo sta sto je zlo u nama iscezava, a ono sto je dobro ustostruci se."

I. A.

Imali smo teme u kojima smo se pitali koliko nas ljubav cini boljim, al' ja pitam koliko je ljubav ucinila da zlo iscezne? Kojih svojih mana ste se resili u ljubavi?:heart:

Jednih se resis druge te zaposednu.
 
i sa ovim se slazem:)

ali da li to znaci da ce te samo voljenje naciniti savrsenim?
ne znaci, jer si obican covek.
e o tome ja pricam.

Znam da me neće načiniti savršenim, to je sigurno, ali isto tako znam da će me načiniti boljim od onoga kakav sam bio, ljudi se menjaju hteli oni to ili ne a ljubav, nebitno da li je uzvraćena ili ne te uvek čini boljim. Znam iz iskustva, iako vidim da ima skeptika koliko hoćeš. Moralo bi da bude puno ljubavi da bi tim tempom stigli do savršenstva, ipak ja i ne želim da budem savršen, želim da doživim savršene trenutke, a toga ima i to je sve što je bitno i ovako taj jedan savršen trenutak u kome uhvatim njen pogled i razumem šta joj je u duši znači više od hiljadu protraćenih godina...
 
"Ono sto je najlepse na iskrenoj i dubokoj ljubavi, na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo ni jedna nasa mana ne dolazi do izraza. Mnogo sta sto je zlo u nama iscezava, a ono sto je dobro ustostruci se."

I. A.

Imali smo teme u kojima smo se pitali koliko nas ljubav cini boljim, al' ja pitam koliko je ljubav ucinila da zlo iscezne? Kojih svojih mana ste se resili u ljubavi?:heart:

preteranog ponosa
uobrazenosti
 
kako citam ovde, ne, slazem se, ljubav od pokvarene i zle osobe ne moze napraviti bolju
a ona, haha, ona dusi nosi mir, poklanja noci pune ljubavi
daje mi osmeh kad se probudim
postajem odgovorniji definitivno, vredniji
a i naravno mnogo vise razmisljam o buducnosti i gradim sebe jos bolje
a i nemam neke mane :p
 
Znam da me neće načiniti savršenim, to je sigurno, ali isto tako znam da će me načiniti boljim od onoga kakav sam bio, ljudi se menjaju hteli oni to ili ne a ljubav, nebitno da li je uzvraćena ili ne te uvek čini boljim. Znam iz iskustva, iako vidim da ima skeptika koliko hoćeš. Moralo bi da bude puno ljubavi da bi tim tempom stigli do savršenstva, ipak ja i ne želim da budem savršen, želim da doživim savršene trenutke, a toga ima i to je sve što je bitno i ovako taj jedan savršen trenutak u kome uhvatim njen pogled i razumem šta joj je u duši znači više od hiljadu protraćenih godina...

kako lepo razmisljanje..i ono koje si izneo u par prethodnih postova..
 
Imali smo teme u kojima smo se pitali koliko nas ljubav cini boljim, al' ja pitam koliko je ljubav ucinila da zlo iscezne? Kojih svojih mana ste se resili u ljubavi?:heart:


Vremenom me Ljubav naučila da budem mnogo manje tvrdoglava, ponosna, sitničava, nestrpljiva i isključiva osoba
nego što sam nekad bila...:heart:
I da ne ponavljam već rečeno...

ne smatram da je ljubav bas toliko prociscujuca i toliko svemoguca da od jedne zle osobe napravi andjela. moze neke stvari da koriguje, da omeksa, da ublazi, da ih malo mozda stavi u drugi plan...
Ma koliko govorili o ljubavi u najčistijem obliku prema nekom savršenom ne mogu, jednostavno ne mogu da takvo nešto uporedim sa običnom ljubavi sa svim manama i vrlinama, ljubavlju koja je tu i trpi sve što joj se nadje na putu i uprkos tome, ili baš zbog toga, postaje lepša i bolja...
Znam da me neće načiniti savršenim, to je sigurno, ali isto tako znam da će me načiniti boljim od onoga kakav sam bio, ljudi se menjaju hteli oni to ili ne a ljubav, nebitno da li je uzvraćena ili ne te uvek čini boljim. Znam iz iskustva...
 
ipak, čovek dok voli jednu osobu prolazi kroz razne faze pa se samim tim i osobine konstantno menjaju, sve vreme upoznaješ tu osobu pa ti se menja slika o njoj, a i ti se nakako menjaš uz nju ne bi li bili kompatibilniji. često su ljudi skloni da menjaju i svoje mišljenje, nesvesno, ne bi li bili bliskiji sa voljenom osobom. e sad, dok ta ljubav traje, sve te stare i nove osobine voljene osobe koju iznova i iznova upoznaješ, osobine za koje bi trebalo da važi da su loše, kod tebe to sve prolazi kao da je ok. svestan si tih loših osobina ali mu u neku ruku "opraštaš", on je tvoj i "neka ga". medjutim, kapiram da (još uvek nisam u toj fazi ali..), kapiram da ako ljubav krene da isčezava , onda te loše osobine sve više dolaze do izražaja i sve te više iritiraju, i sve to što je iz lošeg postalo dobro, vraća se u prvobitno i istinsko stanje, sa dobrog na loše i onda se zapitaš "šta koji ****** ja radim sa ovom budalom" i rasteraš bandu i gotova stvar!
 
ipak, čovek dok voli jednu osobu prolazi kroz razne faze pa se samim tim i osobine konstantno menjaju, sve vreme upoznaješ tu osobu pa ti se menja slika o njoj, a i ti se nakako menjaš uz nju ne bi li bili kompatibilniji. često su ljudi skloni da menjaju i svoje mišljenje, nesvesno, ne bi li bili bliskiji sa voljenom osobom. e sad, dok ta ljubav traje, sve te stare i nove osobine voljene osobe koju iznova i iznova upoznaješ, osobine za koje bi trebalo da važi da su loše, kod tebe to sve prolazi kao da je ok. svestan si tih loših osobina ali mu u neku ruku "opraštaš", on je tvoj i "neka ga". medjutim, kapiram da (još uvek nisam u toj fazi ali..), kapiram da ako ljubav krene da isčezava , onda te loše osobine sve više dolaze do izražaja i sve te više iritiraju, i sve to što je iz lošeg postalo dobro, vraća se u prvobitno i istinsko stanje, sa dobrog na loše i onda se zapitaš "šta koji ****** ja radim sa ovom budalom" i rasteraš bandu i gotova stvar!

Ima ovde lepog razmišljanja, mislim da si prevideo par "sitnica", ma kako da se priča završi bićeš promenjen, za stalno, hteo ti to ili ne. Uvek, ali baš uvek kada voliš nekoga voliš ga kompletnog, sa svim manama i vrlinama, sa svim lepim i ružnim osobinama koje nosi, sa svime što valja i ne valja. Lako je i lepo preuzeti od nekoga takvoga ono što je lepo i dobro i ugraditi to u sebe u svoje ponašanje i postupke dok nam kod ružnih stvari naš sopstveni karakter određuje da li ćemo ih prihvatiti ili ne. Znači stvari stoje otprilike ovako, ako si iz ljubavi izašao bolji nego pre, hteo si da se promeniš na bolje i to je dobro, nasuprot tome ako si prihvatio mane onoga drugoga znači da si bio sklon tome da budeš takav.
 
ipak, čovek dok voli jednu osobu prolazi kroz razne faze pa se samim tim i osobine konstantno menjaju, sve vreme upoznaješ tu osobu pa ti se menja slika o njoj, a i ti se nakako menjaš uz nju ne bi li bili kompatibilniji. često su ljudi skloni da menjaju i svoje mišljenje, nesvesno, ne bi li bili bliskiji sa voljenom osobom. e sad, dok ta ljubav traje, sve te stare i nove osobine voljene osobe koju iznova i iznova upoznaješ, osobine za koje bi trebalo da važi da su loše, kod tebe to sve prolazi kao da je ok. svestan si tih loših osobina ali mu u neku ruku "opraštaš", on je tvoj i "neka ga". medjutim, kapiram da (još uvek nisam u toj fazi ali..), kapiram da ako ljubav krene da isčezava , onda te loše osobine sve više dolaze do izražaja i sve te više iritiraju, i sve to što je iz lošeg postalo dobro, vraća se u prvobitno i istinsko stanje, sa dobrog na loše i onda se zapitaš "šta koji ****** ja radim sa ovom budalom" i rasteraš bandu i gotova stvar!

ja mislim da je stvar u tome da se ne moze ono sto ne moze..trudis se oko nekogo, oko odnosa...ali ako to nikako ne ide, a osecas se sve gore, dodjes do granice preko koje ne mozes vise da izdrzis sve to...mozda je to i dobro, mozda je tako udeseno - poput nekih drugih stvri koje je priroda udesila..kad vec ljudi znaju da budu do apsurda mazohisti..i tako se desi da zahvaljujuci toj osobi, zbog koje si svasta trpeo, krenes dalje (nije da je ucinila nesto ok, ali te navede na kraju i da preseces..)..
 
Ima ovde lepog razmišljanja, mislim da si prevideo par "sitnica", ma kako da se priča završi bićeš promenjen, za stalno, hteo ti to ili ne. Uvek, ali baš uvek kada voliš nekoga voliš ga kompletnog, sa svim manama i vrlinama, sa svim lepim i ružnim osobinama koje nosi, sa svime što valja i ne valja. Lako je i lepo preuzeti od nekoga takvoga ono što je lepo i dobro i ugraditi to u sebe u svoje ponašanje i postupke dok nam kod ružnih stvari naš sopstveni karakter određuje da li ćemo ih prihvatiti ili ne. Znači stvari stoje otprilike ovako, ako si iz ljubavi izašao bolji nego pre, hteo si da se promeniš na bolje i to je dobro, nasuprot tome ako si prihvatio mane onoga drugoga znači da si bio sklon tome da budeš takav.

karakter odredjuje i kad je lepo u pitanju - da li ce neko i to prihvatiti..
 
"Ono sto je najlepse na iskrenoj i dubokoj ljubavi, na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo ni jedna nasa mana ne dolazi do izraza. Mnogo sta sto je zlo u nama iscezava, a ono sto je dobro ustostruci se."

I. A.

Imali smo teme u kojima smo se pitali koliko nas ljubav cini boljim, al' ja pitam koliko je ljubav ucinila da zlo iscezne? Kojih svojih mana ste se resili u ljubavi?:heart:

interneta :mrgreen:
 
ja mislim da je stvar u tome da se ne moze ono sto ne moze..trudis se oko nekogo, oko odnosa...ali ako to nikako ne ide, a osecas se sve gore, dodjes do granice preko koje ne mozes vise da izdrzis sve to...mozda je to i dobro, mozda je tako udeseno - poput nekih drugih stvri koje je priroda udesila..kad vec ljudi znaju da budu do apsurda mazohisti..i tako se desi da zahvaljujuci toj osobi, zbog koje si svasta trpeo, krenes dalje (nije da je ucinila nesto ok, ali te navede na kraju i da preseces..)..

Tačno je i dobro je što je tako. Postoji mnogo takvih primera, a svako ume ponekad da bude mazohista do kraja, da otrpi sve, i više od toga, zbog ljubavi. To je možda i onaj lakši momenat, problem nastaje kada odbaciš ljubav koja nije umrla u tebi zbog nečega što ne možeš da oprostiš ili jednostavno zato što nije uzvraćena. Neverovatno je koliko muke truda i patnje treba da je se rešiš i vrlo je verovatno da u tome nećeš uspeti ako nemaš sreće da pronađeš novu ljubav. Nemojte misliti da je ovo olako rečeno, da je u stvari maska za jednostavno menjanje jer želiš da promeniš nešto, govorim o pravim osećanjima koja duboko u duši ostavljaju trag koji nikada neće biti obrisan, ma šta da se desi. Jedini način da "ubiješ" ljubav koja je stvarna i duboka a zbog bilo čega ne može da se ostvari je da pronađeš novu, istu takvu, a pošto to nije ni malo lako ostaje ti da u međuvremenu patiš. Takva patnja razara dušu i ubija volju, ona te progoni i ubija u tebi svaku i najmanju senku nade koja se pojavi sa bilo koje strane, ako ne znate kako je verujte mi na reč, znam, nažalost imao sam prilike da probam. Stvari se drastično menjaju onoga trenutka kada se ponovo zaljubiš, onda kada si oslobodio srce stege koju mu nameće takva situacija, a čak i kada je tako iz svega izlazi jedna od onih uspomena koje se čuvaju u nekom dragom delu srca, nova ljubav izbriše sve što je bilo loše i ostavi ono lepo da se toga nekada setiš sa radošću...
 
Tačno je i dobro je što je tako. Postoji mnogo takvih primera, a svako ume ponekad da bude mazohista do kraja, da otrpi sve, i više od toga, zbog ljubavi. To je možda i onaj lakši momenat, problem nastaje kada odbaciš ljubav koja nije umrla u tebi zbog nečega što ne možeš da oprostiš ili jednostavno zato što nije uzvraćena. Neverovatno je koliko muke truda i patnje treba da je se rešiš i vrlo je verovatno da u tome nećeš uspeti ako nemaš sreće da pronađeš novu ljubav. Nemojte misliti da je ovo olako rečeno, da je u stvari maska za jednostavno menjanje jer želiš da promeniš nešto, govorim o pravim osećanjima koja duboko u duši ostavljaju trag koji nikada neće biti obrisan, ma šta da se desi. Jedini način da "ubiješ" ljubav koja je stvarna i duboka a zbog bilo čega ne može da se ostvari je da pronađeš novu, istu takvu, a pošto to nije ni malo lako ostaje ti da u međuvremenu patiš. Takva patnja razara dušu i ubija volju, ona te progoni i ubija u tebi svaku i najmanju senku nade koja se pojavi sa bilo koje strane, ako ne znate kako je verujte mi na reč, znam, nažalost imao sam prilike da probam. Stvari se drastično menjaju onoga trenutka kada se ponovo zaljubiš, onda kada si oslobodio srce stege koju mu nameće takva situacija, a čak i kada je tako iz svega izlazi jedna od onih uspomena koje se čuvaju u nekom dragom delu srca, nova ljubav izbriše sve što je bilo loše i ostavi ono lepo da se toga nekada setiš sa radošću...

e..slazem se, cini mi se sa svim sto si napisao...samo jedna stvar je problem ( a cini mi se da i sam to kazes kroz par nekih malcice kontradiktonih delova u tvom postu - ...Takva patnja razara dušu i ubija volju, ona te progoni i ubija u tebi svaku i najmanju senku nade koja se pojavi sa bilo koje strane...i - ...Stvari se drastično menjaju onoga trenutka kada se ponovo zaljubiš, onda kada si oslobodio srce stege koju mu nameće takva situacija... ). da bi nesto novo krenulo, treba da krene:) a kako da krene, kako da sa osobama koje sreces zapocnes nesto - kad je ono od pre jace ? i kako da oni to dostignu, kad su od starta u zaostatku?
a kraj posta ti je jako lep..i na srecu - i istinit:)
 
e..slazem se, cini mi se sa svim sto si napisao...samo jedna stvar je problem ( a cini mi se da i sam to kazes kroz par nekih malcice kontradiktonih delova u tvom postu - ...Takva patnja razara dušu i ubija volju, ona te progoni i ubija u tebi svaku i najmanju senku nade koja se pojavi sa bilo koje strane...i - ...Stvari se drastično menjaju onoga trenutka kada se ponovo zaljubiš, onda kada si oslobodio srce stege koju mu nameće takva situacija... ). da bi nesto novo krenulo, treba da krene:) a kako da krene, kako da sa osobama koje sreces zapocnes nesto - kad je ono od pre jace ? i kako da oni to dostignu, kad su od starta u zaostatku?
a kraj posta ti je jako lep..i na srecu - i istinit:)

Teško, izuzetno teško je da krene nešto novo kada te muči ljubav, uvek postoji rizik od onih repova koje vučeš od pre, pa ipak moguće je. Do sada sam "filozofirao" a ovo mogu da vam kažem zato što se meni desilo, ljubav me je mučila toliko da sam morao da potražim savet, morao da se izjadam i tada sam pronašao lek. Pronašao sam nekoga ko je u istoj situaciji kao i ja, sa potpuno istim problemom i nemoćan da ga reši sam. A onda se desilo nešto što mi ni sada nije baš jasno, dok smo se jadali jedno drugom zbog svega što nas muči otkrili smo da u stvari nas dvoje imamo toliko toga zajedničkog da nas je to odvelo od jadanja i tuge, pravo u novu ljubav. Neverovatno je koliko brzo mi je iz srca izbrizan onaj trag stare ljubavi i kako se sve od tuge pretvorilo u sreću, sreću zbog toga što imam nekoga ko razume i oseća isto kao ja, nekoga kome ne moram da krijem tajne, nekoga ko me je upoznao istinski i to onda kada nisam krio apsolutno ništa jer za to nisam imao razloga i zavoleo me takvog kakav jesam....Hteo sam prijatelja, rame za plakanje, nekoga da me samo shvati i pomogne savetom, dobio sam mnogo više, dobio sam bezuslovnu ljubav nekoga ko me poznaje skoro kao što poznajem sam sebe, nekoga kome nikada nisam rekao ništa sem istine i pred kim sam uvek bio onakav kakav sam u stvari, a ona me baš zbog toga voli. Pitala si kako je moguće, ovo je moj odgovor, od bezgranične tuge u istinsku sreću samo pomoću iskrenosti, inače sam bio zaljubljen u prijateljicu i koleginicu, i dalje smo prijatelji zahvaljujući ženi koja mi je sada sve, može li biti bolje od toga?
 
"Ono sto je najlepse na iskrenoj i dubokoj ljubavi, na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo ni jedna nasa mana ne dolazi do izraza. Mnogo sta sto je zlo u nama iscezava, a ono sto je dobro ustostruci se."

I. A.

Imali smo teme u kojima smo se pitali koliko nas ljubav cini boljim, al' ja pitam koliko je ljubav ucinila da zlo iscezne? Kojih svojih mana ste se resili u ljubavi?:heart:
Manje pustošim frižider :rumenko:
 
Teško, izuzetno teško je da krene nešto novo kada te muči ljubav, uvek postoji rizik od onih repova koje vučeš od pre, pa ipak moguće je. Do sada sam "filozofirao" a ovo mogu da vam kažem zato što se meni desilo, ljubav me je mučila toliko da sam morao da potražim savet, morao da se izjadam i tada sam pronašao lek. Pronašao sam nekoga ko je u istoj situaciji kao i ja, sa potpuno istim problemom i nemoćan da ga reši sam. A onda se desilo nešto što mi ni sada nije baš jasno, dok smo se jadali jedno drugom zbog svega što nas muči otkrili smo da u stvari nas dvoje imamo toliko toga zajedničkog da nas je to odvelo od jadanja i tuge, pravo u novu ljubav. Neverovatno je koliko brzo mi je iz srca izbrizan onaj trag stare ljubavi i kako se sve od tuge pretvorilo u sreću, sreću zbog toga što imam nekoga ko razume i oseća isto kao ja, nekoga kome ne moram da krijem tajne, nekoga ko me je upoznao istinski i to onda kada nisam krio apsolutno ništa jer za to nisam imao razloga i zavoleo me takvog kakav jesam....Hteo sam prijatelja, rame za plakanje, nekoga da me samo shvati i pomogne savetom, dobio sam mnogo više, dobio sam bezuslovnu ljubav nekoga ko me poznaje skoro kao što poznajem sam sebe, nekoga kome nikada nisam rekao ništa sem istine i pred kim sam uvek bio onakav kakav sam u stvari, a ona me baš zbog toga voli. Pitala si kako je moguće, ovo je moj odgovor, od bezgranične tuge u istinsku sreću samo pomoću iskrenosti, inače sam bio zaljubljen u prijateljicu i koleginicu, i dalje smo prijatelji zahvaljujući ženi koja mi je sada sve, može li biti bolje od toga?

...samo iskrenost.....:heart:
 
"Ono sto je najlepse na iskrenoj i dubokoj ljubavi, na kojoj je sve lepo, to je da u odnosu prema onome koga volimo ni jedna nasa mana ne dolazi do izraza. Mnogo sta sto je zlo u nama iscezava, a ono sto je dobro ustostruci se."

I. A.

Imali smo teme u kojima smo se pitali koliko nas ljubav cini boljim, al' ja pitam koliko je ljubav ucinila da zlo iscezne? Kojih svojih mana ste se resili u ljubavi?:heart:
iskreno-egoizma;)a kad se to sasece nekako ja odmah delujem kao bolja osoba...:D
 

Back
Top