Teško, izuzetno teško je da krene nešto novo kada te muči ljubav, uvek postoji rizik od onih repova koje vučeš od pre, pa ipak moguće je. Do sada sam "filozofirao" a ovo mogu da vam kažem zato što se meni desilo, ljubav me je mučila toliko da sam morao da potražim savet, morao da se izjadam i tada sam pronašao lek. Pronašao sam nekoga ko je u istoj situaciji kao i ja, sa potpuno istim problemom i nemoćan da ga reši sam. A onda se desilo nešto što mi ni sada nije baš jasno, dok smo se jadali jedno drugom zbog svega što nas muči otkrili smo da u stvari nas dvoje imamo toliko toga zajedničkog da nas je to odvelo od jadanja i tuge, pravo u novu ljubav. Neverovatno je koliko brzo mi je iz srca izbrizan onaj trag stare ljubavi i kako se sve od tuge pretvorilo u sreću, sreću zbog toga što imam nekoga ko razume i oseća isto kao ja, nekoga kome ne moram da krijem tajne, nekoga ko me je upoznao istinski i to onda kada nisam krio apsolutno ništa jer za to nisam imao razloga i zavoleo me takvog kakav jesam....Hteo sam prijatelja, rame za plakanje, nekoga da me samo shvati i pomogne savetom, dobio sam mnogo više, dobio sam bezuslovnu ljubav nekoga ko me poznaje skoro kao što poznajem sam sebe, nekoga kome nikada nisam rekao ništa sem istine i pred kim sam uvek bio onakav kakav sam u stvari, a ona me baš zbog toga voli. Pitala si kako je moguće, ovo je moj odgovor, od bezgranične tuge u istinsku sreću samo pomoću iskrenosti, inače sam bio zaljubljen u prijateljicu i koleginicu, i dalje smo prijatelji zahvaljujući ženi koja mi je sada sve, može li biti bolje od toga?