Ljubav koja unistava

mackica ns:
Da 'prostiš, meni nekako - 'opsesivno' ne može da stoji ni u kakvoj korelaciji sa 'pozitivno'. U stvari, može, ali u negativnoj :?
Lepo (i bolno) je voleti, čak i neuzvraćeno, čak i bezgranično i bezuslovno... Ali opsesivno... ljubav ne treba, čak i ne može da bude opsesija :? Može neki odnos, ali to već nije ljubav...

A zasto ne shvatis ovo kao igru recima izmedju ostalog.

Lud za njom.
Nervni napadi ako prodje vise od 12 sati a da je ne vidim.
Toliko te volim da ne mogu ziveti bez tebe.

Sve to moze da se upotrebi u pozitivnoj konotaciji,identicno kao i opsesivno.
Ne znam vise ni sam kako recima da se izrazim za apsolutnu i bezuslovnu ljubav.
 
Ako 'voliš' opsesivno, onda nisi u stanju da radiš ama baš ništa drugo. Bar ja tako :? A, ako nisi ni za šta drugo sposoban, zašto bi neko voleo tebe? SAMO zato što ti voliš tog nekog? Što si OPSEDNUT njom(njim), pa je(ga) onda OPSEDAŠ.
Meni je opsesija bilo čime baš loša, a pogotova opsednutost nekom osobom. Ili mislite opsednutost Ljubavlju - još gore; opet ponavljam - to nije Ljubav, to je samo... rekoste sami - opsesija... Zaljubljenost u ljubav?
Ona je tu, postoji... Svuda... Ako smo sposobni za nju, ali ne nikako ako smo opsednuti njom.

U stvari, ljudi i jesu uvek opsednuti nečim što nemaju, zar ne? Ono što imamo prihvatamo kao takvo, kao deo nas, kao naše...
 
Ako si opsednut nisi u stanju da radis nista drugo,,,,,,,,hmmmmmm.Pa hajde ovako,ja sam opsednut muzikom i pri tom u stanju da radim hiljadu ostalih stvari,ali muzika kao zavrsni element prosto stoji tu.
Doduse,ovo je malo teze poredjenje sa partnerom,ali za partnera sa kojim bi bio opsednut bio bih u stanju i sve drugo da radim,a da pri tom ta opsednutost muzikom ne utice na nas odnos.Prosto ne vidim nista lose u tome.
 
Hm mozda sam malo pogresno shvacena, pa ajde da malo pojasnim.
Kao prvo,nije rec o vezi, bar vise nije, vec je rec o LJUBAVI kao osecanju. Kao drugo, niko me ne maltretira ni na koji nacin.
Mozda je mackica ns u pravu kad kaze da sam zaljubljena u ljubav, u ideal o jednoj osobi koja u stvari i nije ono sto sam ja u njemu videla. Ima dakle i moje krivice, pustila sam masti na volju, i sad na neki nacin placam to.
Krenuo je moj zivot i posle njega, ali je on uvek negde tu prisutan, i jos uvek mi pusti koju suzu misao na njega.
On je tamo daleko, sa nekom drugom i nikada nece ni saznati koliko me je (sam se) povredio.

Dont_break_the_Oath ti si u pravu kad kazes da treba samo da nas ocvrsne novo iskustvo i da iz njega izvucemo bar malo "pametniji". Ipak, mozda ja nisam jos naisla na onog PRAVOG koji ce mi zaseniti svu onu, jos uvek po malo prisutnu, tugu.
 
ok,istina je da svako iskustvo treba da nas poduci,ja sam imao jednu fatalnu ljubav pre 8 godina i mislio sam da cu da umrem kada je dosao kraj,,,pa skoro,,samo sam postao jos tezi i jos ubedljiviji kada sam trazio devojku za normalnu vezu.Onda je dosao taj brak koji me je slomio iz koga sam izasao pocepan skroz i prosto moram dalje,ali sa jos vecom voljom dok ne dodje ona PRAVA.
 
Dont_Break_The_Oath:
Ako si opsednut nisi u stanju da radis nista drugo,,,,,,,,hmmmmmm.Pa hajde ovako,ja sam opsednut muzikom i pri tom u stanju da radim hiljadu ostalih stvari,ali muzika kao zavrsni (i početni, verovatno) element prosto stoji tu.
Doduse,ovo je malo teze poredjenje sa partnerom,ali za partnera sa kojim bi bio opsednut bio bih u stanju i sve drugo da radim,a da pri tom ta opsednutost muzikom ne utice na nas odnos.Prosto ne vidim nista lose u tome.
Možda sam ja samo površna :? Mada, ipak mislim da opsednutost i površnost nisu baš suprotnost :?

Opet, gledajući sebe - znam da nisam mogla nikada da budem opsednuta u isto vreme sa dve različite stvari. Opsednutost - nekako mi je uvek bilo - SAMO to, i ništa drugo. Prava mera, prava granica za sve... Nešto više, nešto manje; svako po svojim mogućnostima, željama... I opet, (mogu) i ja (da) volim bezuslovno i bezgranično, ali ne opsesivno...
:? Mislim da sam se bezveze uhvatila za tu jednu reč, sorry :?
 
Dont_Break_The_Oath:
mackica ns:
Da 'prostiš, meni nekako - 'opsesivno' ne može da stoji ni u kakvoj korelaciji sa 'pozitivno'. U stvari, može, ali u negativnoj :?
Lepo (i bolno) je voleti, čak i neuzvraćeno, čak i bezgranično i bezuslovno... Ali opsesivno... ljubav ne treba, čak i ne može da bude opsesija :? Može neki odnos, ali to već nije ljubav...

A zasto ne shvatis ovo kao igru recima izmedju ostalog.

Lud za njom.
Nervni napadi ako prodje vise od 12 sati a da je ne vidim.
Toliko te volim da ne mogu ziveti bez tebe.

Sve to moze da se upotrebi u pozitivnoj konotaciji,identicno kao i opsesivno.
Ne znam vise ni sam kako recima da se izrazim za apsolutnu i bezuslovnu ljubav.

Ма шта је у свему овоме позитивно? :roll: Мени ово личи на патологију, а не на реакције нормалне, одрасле особе! Немој, бре, свуда да причаш о томе, тако ћеш отерати од себе сваку будућу евентуалну ''праву''!
Ни једна се неће одушевити ако њен драги добија нервне нападе само зато што је не види, и ако није способан да живи без ње. Жени треба МУШКАРАЦ, а не размажено дете о којем ће да брине.
 
Cekam kuma:
Ljubav ne unistava, vec saznanje da je vise nema i da vise ne znamo kako da je pronadjemo tamo gde je ranije bila.

Mozda ne ni saznanje da ljubavi vise nema, vec da nije bila dovoljno jaka da pobedi sve ostale prepreke, ili da nam vise nije uzvracena.
Ipak, sada kad bolje razmislim, mislim da nam nove lepe stvari mogu odagnati to osecanje, samo treba biti strpljiv i cekati svoj red.
Jer mozda to i nije bila LJUBAV, vec samo iskusenje.
 
Kiss_me:
Ljubav bi trebalo da je emocija koja pokrece, nosi, vodi, ali zasto cesto biramo ljubav koja nas unistava. Sistematski, permanentno, dugo i polako nam uzima zrno po zrno duse a nismo spremni ni sposobni da joj se odupremo, vec tvrdoglavo srljamo sve dublje i dublje.

Ponekad takvu ljubav darujes nesvesno a onda dodje iz zadnjice u glavu pa shvatis da si je svojom "ljubavlju" unistavao kao licnost (ili formirao???) ispraviti nedelo ne mozes ali se mozes promeniti ako nije kasno ....
 

Back
Top