LjiS igra istine VI

  • Začetnik teme Začetnik teme Red
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ljubičasto i suptilno ne ide baš ruku pod ruku, ali ok...
Poslednji red, sredina. Suptilno.

pupilentes-siesta-varias-lineas-estuchesolucion-D_NQ_NP_924005-MLM30019100928_042019-Q.jpg
 
Nemam pojma. Mislim na ekskurziji nekoj u osn školi kad smo bili da nisam izdržala do wc-a na piš pauzi, na putu sam se upiškila, sreća je bila da je padala kiša velika i da smo svi bili manje više mokri, i dan danas se nadam da niko nije video (posle sam se presvukla ofc) To pamtim kao jedan od većih stresova.

A vaš?
 
Toliko ih je bilo da nijednog ne mogu posebno da izdvojim jer svi podjednako zasluzuju pijedestal. Recimo kad sam trebao da se nadjem sa nekom devojkom (koja mi je bila gotivna) da joj dam neku knjigu, i sve super tece sve dok se nisam okrenuo, onako toboz smekerski, sa rukama u dzepovima, u tom trenutku zapeo za neki djavo i maltene pao skoro glavom na pod, jedva stigavsi da izvadim ruke i da se kako tako docekam.

Avi
 
Secam se jednog blama ortaka iz srednje, najveceg nejebaca, takoreci hodajuce merne jedinice za nejebanje. Celo vece ga stimulisemo da pridje jednoj devojci koja mu se djasvi. I sad, krene on polako, zasut nasim lovorikama i ohrabren hvalospevima, "pun samopouzdanja", da se probija kroz masu diskoteke, da bi ta devojka u jednom trenutku provalila da je ovaj namerio da joj pridje, na sta je onako kiselo, samo odmahnula glavom, u fazonu "no-no". Dakle, covek koji je popio ispalu, a da nije rec progovorio sa osobom koja ga je ispalila. Respect.

Avi
 
Ne znam dal sam već i pričao ranije ovu priču, oprostićete mi ako jesam...

Bilo je to ovako lol

Karate klub, velika fiskulturna sala osnovne škole, polažem za braon pojas. Mislim da sam tad već krenuo u srednju, prva ili druga godina, nebitno. Polaganje je jedna čitava ceremonija. To je dan kada dolaze glavonje... jer polaže se pred komisijom od 4-5 poznatih karatista iz kluba, drugih klubova, Saveza... polagao sam pred Markom Nicovićem više puta npr. Takođe, to je dan kada svi roditelji, rođaci, momci, devojke, drugari itd... dolaze da gledaju svoju decu, devojke, momke, drugare itd kako polažu. Dakle, to je dan kada su svi kandidati na svom najboljem ponašanju i u tip top izdanju, jer su stotine očiju uprte u njih.

Pod tip top izdanjem se između ostalog podrazumeva i adekvatan kimono. Naš trener je inače imao fleksibilnu politiku glede njega, nije zahtevao da ga nosimo na treninzima, ja sam redovno dolazio u trenerci i majici na trening... ali kimono i odgovarajući pojas je za dan polaganja pod mast. Ja sam imao jedan jedini kimono, koji sam kupio još kad sam počeo da treniram i koji sam do tog trenutka već dobrano prerastao, ali pošto sam ga već par godina koristio jednom godišnje, mogao je da prođe... sve do tog polaganja za braon pojas.

Dođem ja u svlačionicu malo ranije, obučem kimono i izađem u salu da se zagrevam. Ljudi se već okupljaju polako. Zagrejem gore ruke, leđa, grudi, kukove, dođem do nogu, pružim jednu da je malo istegnem - prc, puče kumono posred dupeta. Tajti vajti sevaju samo piče. Šta da radim sve ti јеbem, de ću ovakav pred narod, svi će mi se smejati, a glavonje će me oboriti na keca. Stiže u spas koleginica kandidatkinja... "Stugaceeee, daću ti ja svoj!" Reko nije valjda da imaš rezervni spasioče moj, to carice, hvala ti do neba, biću tvoj rob. Kaže "Ne ne, da se zamenimo". Ja je gledam u fazonu dal je normalna jbt, de će ona sa ovim kimonom, to bi bilo još gore, mislim njeno dupe je bolje od mog, o gaćama da ne govorimo... ali ovde ima pun ***** matoraca, prilično sam siguran da bi u najmanju ruku bilo neprikladno da gledaju dupe 16-ogodišnjakinje. Kaže "Daću ti ja moj gornji deo, pošto je on duži od tvog, pogledaj koliki je, pa će ti on prekriti tu rupu na bulji i neće se videti". Reko ajde daj, bolje išta nego ništa....

Zamenimo mi gornje delove, ono jes duži malo, al i dalje se to vidi. E sad, gornji deo ima te kanapčiće unutra kojima se vezuje sa obe strane, da se kimono ne otvara širom, da ti grudi stoje pokrivene... ja rukom pođem da ih uzmem - nema. S druge strane - nema. Reko Sanja, šta je ovo bre!?? Kaže "ma samo veži dobro pojasom, nema on da mrda nigde". Psujem joj sve živo i mrtvo u sebi i vezujem pojas. Na tuđoj muci profitira đubre, nemam reči...

Krene polaganje. Tehnika. Jedna kombinacija. Radiš šta ti kažu po dužini sale, kad čuješ od trenera "OKRET", okrećeš se, stojiš u stavu zavisno šta si radio pre i čekaš novu naredbu. Pri svakom okretu ja popravljam kimono, jer su mi bradavice na izvolte. Kad sam radio katu, bukvalno je sve spalo. Dupe na izvolte, sise na izvolte, Stugac na izvolte, Momčilo bi verovatno uživao. Ali gledam ljude oko sebe, moje drugare, roditelje, komšije, rođake, bukvalno se svi li smeju u bradu ili pokrivaju rukom usta da se ne vidi kako se smeju.

Na kraju dodela diploma ko je položio. Za braon nas je bilo svega nas par. Svi položili, svima čestitke, svima snažan stisak ruku. Dođe glavonja do mene... mali, uslovno, ali USLOVNO, braon pojas. Rekao sam uslovno mali.
 
Ne znam dal sam već i pričao ranije ovu priču, oprostićete mi ako jesam...

Bilo je to ovako lol

Karate klub, velika fiskulturna sala osnovne škole, polažem za braon pojas. Mislim da sam tad već krenuo u srednju, prva ili druga godina, nebitno. Polaganje je jedna čitava ceremonija. To je dan kada dolaze glavonje... jer polaže se pred komisijom od 4-5 poznatih karatista iz kluba, drugih klubova, Saveza... polagao sam pred Markom Nicovićem više puta npr. Takođe, to je dan kada svi roditelji, rođaci, momci, devojke, drugari itd... dolaze da gledaju svoju decu, devojke, momke, drugare itd kako polažu. Dakle, to je dan kada su svi kandidati na svom najboljem ponašanju i u tip top izdanju, jer su stotine očiju uprte u njih.

Pod tip top izdanjem se između ostalog podrazumeva i adekvatan kimono. Naš trener je inače imao fleksibilnu politiku glede njega, nije zahtevao da ga nosimo na treninzima, ja sam redovno dolazio u trenerci i majici na trening... ali kimono i odgovarajući pojas je za dan polaganja pod mast. Ja sam imao jedan jedini kimono, koji sam kupio još kad sam počeo da treniram i koji sam do tog trenutka već dobrano prerastao, ali pošto sam ga već par godina koristio jednom godišnje, mogao je da prođe... sve do tog polaganja za braon pojas.

Dođem ja u svlačionicu malo ranije, obučem kimono i izađem u salu da se zagrevam. Ljudi se već okupljaju polako. Zagrejem gore ruke, leđa, grudi, kukove, dođem do nogu, pružim jednu da je malo istegnem - prc, puče kumono posred dupeta. Tajti vajti sevaju samo piče. Šta da radim sve ti јеbem, de ću ovakav pred narod, svi će mi se smejati, a glavonje će me oboriti na keca. Stiže u spas koleginica kandidatkinja... "Stugaceeee, daću ti ja svoj!" Reko nije valjda da imaš rezervni spasioče moj, to carice, hvala ti do neba, biću tvoj rob. Kaže "Ne ne, da se zamenimo". Ja je gledam u fazonu dal je normalna jbt, de će ona sa ovim kimonom, to bi bilo još gore, mislim njeno dupe je bolje od mog, o gaćama da ne govorimo... ali ovde ima pun ***** matoraca, prilično sam siguran da bi u najmanju ruku bilo neprikladno da gledaju dupe 16-ogodišnjakinje. Kaže "Daću ti ja moj gornji deo, pošto je on duži od tvog, pogledaj koliki je, pa će ti on prekriti tu rupu na bulji i neće se videti". Reko ajde daj, bolje išta nego ništa....

Zamenimo mi gornje delove, ono jes duži malo, al i dalje se to vidi. E sad, gornji deo ima te kanapčiće unutra kojima se vezuje sa obe strane, da se kimono ne otvara širom, da ti grudi stoje pokrivene... ja rukom pođem da ih uzmem - nema. S druge strane - nema. Reko Sanja, šta je ovo bre!?? Kaže "ma samo veži dobro pojasom, nema on da mrda nigde". Psujem joj sve živo i mrtvo u sebi i vezujem pojas. Na tuđoj muci profitira đubre, nemam reči...

Krene polaganje. Tehnika. Jedna kombinacija. Radiš šta ti kažu po dužini sale, kad čuješ od trenera "OKRET", okrećeš se, stojiš u stavu zavisno šta si radio pre i čekaš novu naredbu. Pri svakom okretu ja popravljam kimono, jer su mi bradavice na izvolte. Kad sam radio katu, bukvalno je sve spalo. Dupe na izvolte, sise na izvolte, Stugac na izvolte, Momčilo bi verovatno uživao. Ali gledam ljude oko sebe, moje drugare, roditelje, komšije, rođake, bukvalno se svi li smeju u bradu ili pokrivaju rukom usta da se ne vidi kako se smeju.

Na kraju dodela diploma ko je položio. Za braon nas je bilo svega nas par. Svi položili, svima čestitke, svima snažan stisak ruku. Dođe glavonja do mene... mali, uslovno, ali USLOVNO, braon pojas. Rekao sam uslovno mali.

Hahaha zamisljam svoju reakciju u tom trwnutku, nesto u fazonu onog čiče kad Memedovic padne sa stolice

 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top