Prema projekcijama stanovništva Srbije (bez Kosova i Metohije) u narednih pola veka biće nastavljen proces depopulacije. Prema svakoj od šest analiziranih varijanti projekcija, rađenih posle popisa stanovništva iz 2002. godine, broj stanovnika Srbije u 2052. biće manji nego u 2002. godini.[2] Depopulacioni tokovi bili bi zaustavljeni jedino ukoliko bi bila ostvarena varijanta visokog fertiliteta, ali tek u drugoj polovini projekcionog perioda. Ukupno stanovništvo najviše bi se smanjilo ukoliko bi bile ostvarene varijanta nultog migracionog salda i niska varijanta, po kojima bi Srbija u 2052. godini imala 6 001 000 odnosno 6 035 000 stanovnika, tj. onoliko koliko je imala krajem 1950. odnosno početkom 1951, dakle pre više od pola veka ili jedan vek pre kraja projekcionog perioda. U odnosu na početak 21. veka (2002), broj stanovnika bio bi manji za petinu, ili za oko 1 500 000. Do toga bi došlo, pre svega, zbog pretpostavke o opadanju fertiliteta, dok bi pretpostavljene promene smrtnosti, kao i pozitivan migracioni saldo, uticali na usporavanje depopulacionih tendencija.
Rezultati ovih projekcija pokazuju da će Srbija i dalje biti tipično područje negativnog prirodnog priraštaja. Naime, ukoliko se period 2002-2052. posmatra kao celina, prema svim varijantama ukupan broj umrlih bio bi veći od broja živorođenih. Najveći negativni prirodni priraštaj bio bi zabeležen u slučaju ostvarenja niske varijante (iznosio bi 2 040 000 ili oko 40 000 godišnje), a najmanji (650 000) u slučaju ostvarenja visoke varijante. Jedino bi po toj varijanti, koja podrazumeva nagli porast fertiliteta, smanjenje smrtnosti i pozitivnog migracionog salda, broj živorođenih mogao da nadmaši broj umrlih, ali tek od 2043. i to sa veoma niskim prosečnim godišnjim stopama prirodnog priraštaja (u proseku manje od 1 promila).
Jedna od najznačajnijih osobenosti demografskog razvitka Srbije u prvoj polovini 21. veka biće i nastavljanje procesa starenja stanovništva. U narednih pet decenija, broj lica starijih od 65 godina bi se, po niskoj varijanti, povećao za trećinu (sa 1 245 000 u 2002. na 1 634 000 u 2052. godini), ili za po 7 800 godišnje, tako da bi na kraju projekcionog perioda više nego svaki četvrti stanovnik Srbije (27,1%) bio stariji od 65 godina (u 2002. godini to je bio „tek“ svaki šesti stanovnik ili 16,6%). Naročito intenzivno bilo bi starenje starih odnosno starenje samog vrha starosne piramide (udeo starijih od 80 godina u ukupnom stanovništvu bi se više nego utrostručio – sa 1,9% u 2002. na 6,9% u 2052. godini).