Putin nije odbio primirje zato što mu ponuda nije bila dovoljna: nudilo se i priznanje dela okupiranih teritorija, ukidanje sankcija, pa čak i nova ekonomska saradnja. On je odbio jer mu mir uopšte ne treba.
Njegov jedini cilj je totalna pobeda a za to nema ni snagu ni resurse. Došao je do faze rata u kojoj bi mu primirje zapravo ugrozilo vlast: otvorila bi se pitanja odgovornosti, promašaja, žrtava i katastrofalnih posledica. Lakše mu je da narod drži u permanentnom stanju opsade, straha i represije, gde je svaka kritika "izdaja".
To je tužna sudbina zarobljenog naroda, da ga jedna opsesija i jedan čovek vuku putem izolacije, bede i diktature, bez ikakve perspektive osim produžavanja rata i agonije.