Putin na Aljasci, slabost ili hrabrost?

Dali sastanak Putina i Trampa u Aljasci, na Američkoj teritoriji signalizira slabost ili hrabrost Ruskog predsednika? Slabost jer je prihvatio da putuje do neprijateljske teritorije od koje potiče orkestriranje situacije sa Ukrajinom koja je izazvala milionske žrtve, raseljenja, uništenja ili hrabrost jer time dokazuje da nema straha po svom životu da putuje u Ameriku.
Svakako da će obezbeđenje biti na najvišem nivou ali amerikanci su takvi da poseduju englesko nasledstvo lukavosti, manipuliranja i laži pa tako mogu i iscenirati ubistbo Putinabi to prepisati slučajnosti, nekom pojedincu a ne državi kako bi se izbegao neuklearni sukob sa Rusijom kao posledica toga. Čak mogu iscenirati da i Tramp bude povređen prilikom takvog napada kako bi iscenirali da država nema nikakve uloge u tome.
Lično mislim da Putin nije nikako trebao da prihvati ovaj sastanak koji signalizira slabost Putina jer je očigledno po Američkim uslovima jer je na njihovoj teritoriji, već je trebao da insistira na neutralnoj teritoriji ili da potpuno ignoriše predsednika Amerike i nastavi sa okončanjem specijalne operacije po Ruskim uslovima.
Amerika nije za verovati kao ni Tramp što je već pokazao u ovom mandatu jer nije ispunio svoja obećanja i nastavio sa pritiscima na Rusiju, nastavio da pruža naoružanje Ukrajinskoj strani, približuo nuklearne podmornice Ruskoj obali i prebacio balističke rakete sa nuklearnim bojevim glavama u Englesku odaklenza nekih 8 minuta mogu da stignu do Moskve.

Nije slabost, čak je i dobro odigran potez. Jer Aljaska nije baš "skroz amerika", već s obzirom na istoriju i lokaciju "nešto između". Plus mu to daje pravo da za sledeći sastanak traži da Tramp dođe u Rusiju, što je i izjavio nedavno. Tako da je u totalu "ja ću da dođem na Aljasku a ti dođi u Rusiju", što znači da je Putin prošao bolje, jer je Aljaska manje američka nego što je Rusija ruskija ;)
 
:cool:
Screenshot_20250811_100713_Facebook.jpg
 
Dali sastanak Putina i Trampa u Aljasci, na Američkoj teritoriji signalizira slabost ili hrabrost Ruskog predsednika? Slabost jer je prihvatio da putuje do neprijateljske teritorije od koje potiče orkestriranje situacije sa Ukrajinom koja je izazvala milionske žrtve, raseljenja, uništenja ili hrabrost jer time dokazuje da nema straha po svom životu da putuje u Ameriku.
Svakako da će obezbeđenje biti na najvišem nivou ali amerikanci su takvi da poseduju englesko nasledstvo lukavosti, manipuliranja i laži pa tako mogu i iscenirati ubistbo Putinabi to prepisati slučajnosti, nekom pojedincu a ne državi kako bi se izbegao neuklearni sukob sa Rusijom kao posledica toga. Čak mogu iscenirati da i Tramp bude povređen prilikom takvog napada kako bi iscenirali da država nema nikakve uloge u tome.
Lično mislim da Putin nije nikako trebao da prihvati ovaj sastanak koji signalizira slabost Putina jer je očigledno po Američkim uslovima jer je na njihovoj teritoriji, već je trebao da insistira na neutralnoj teritoriji ili da potpuno ignoriše predsednika Amerike i nastavi sa okončanjem specijalne operacije po Ruskim uslovima.
Amerika nije za verovati kao ni Tramp što je već pokazao u ovom mandatu jer nije ispunio svoja obećanja i nastavio sa pritiscima na Rusiju, nastavio da pruža naoružanje Ukrajinskoj strani, približuo nuklearne podmornice Ruskoj obali i prebacio balističke rakete sa nuklearnim bojevim glavama u Englesku odaklenza nekih 8 minuta mogu da stignu do Moskve.
Kakva slabost ili hrabrost?

Retardirani Tramp mu je u svom quest-u da dobije Nobela po svaku cenu, dao win-win situaciju. Za Rusiju je dobar svaki ishod tog sastanka na svoj način, ali bukvalno svaki.
 

Misterija mirovnog plana: Šta znamo, a šta ne znamo o predlogu primirja u Ukrajini​

Krim
Foto: Rokas Tenys / Shutterstock.com

Oko predloga za okončanje borbi u Ukrajini vlada velika neizvesnost, a u javnosti se pojavljuju potpuno kontradiktorne tvrdnje.

Prema nekima, Rusija traži samo predaju Krima, Donjecke i Luganske oblasti, dok bi u Zaporoškoj i Hersonskoj oblasti navodno pristala na primirje duž linije fronta, pa čak ih i napustila. U okviru razmene teritorija, navodno bi bila spremna povući se iz Harkovske i Sumske oblasti.

Različite verzije unapred dogovorenog sporazuma objavili su agencija Blumberg, list Vol strit žurnal i Kijev independent, dok je neka od njihovih navoda osporio nemački list Bild.

Šta znamo?​

Rusija zahteva od Ukrajine predaju Donjecke i Luganske oblasti. Jedan od izgovora ruske invazije bilo je „oslobađanje“ separatističkih republika Donjeck i Lugansk, koje je Moskva priznala neposredno pre rata. Bez „oslobađanja“ ovih teritorija, prema ruskoj interpretaciji, ne bi bio ispunjen jedan od početnih ratnih ciljeva.

Rusija se neće povući iz Hersonske i Zaporoške oblasti. Tvrdnje da će to učiniti nastale su zbog pogrešnog tumačenja izjava Moskve. Odustajanjem od tih oblasti izgubila bi kopnenu vezu s Krimom.

Pregovori na Aljasci neće doneti brzo primirje. Ruska strana želi prekid vatre tek nakon završetka pregovora, a u međuvremenu bi nastavila s vojnim operacijama. Moskva je već poručila da će posle aljaškog samita uslediti još jedan sastanak.

Rusija je spremna na razmenu pojedinih okupiranih delova Ukrajine. Kao znak „dobre volje“, mogla bi, uz predaju preostalog dela Donjecke oblasti (u kojoj se nalaze Slovjansk, Kramatorsk i Pokrovsk), napustiti okupirane delove Harkovske i Sumske oblasti.

Šta ne znamo?​

Sudbina Zaporoške i Hersonske oblasti ostaje nejasna. Nije poznato hoće li Rusija pristati na primirje duž linije fronta, kako navodi Vol strit žurnal ili će tražiti njihovu potpunu predaju. Prihvatanje primirja po liniji fronta značilo bi da je Moskva spremna na veće ustupke zbog pretnje sankcijama. Međutim, Rusija je te oblasti, zajedno s Donjeckom i Luganskom, već proglasila delom Ruske Federacije, što ukazuje da bi mogla zahtijevati njihovu predaju.

Opseg razmene teritorija nije jasan. Ne zna se koje bi okupirane delove Ukrajine Rusija bila spremna menjati za neokupirana područja, niti u kojem obimu.

Sigurnosne garancije za Ukrajinu su nepoznate. Otvoreno je pitanje hoće li Rusija i dalje tražiti neutralnost Ukrajine, ograničavanje njenog vojnog kapaciteta i raskid postojećih odbrambenih sporazuma.

Nije sigurno hoće li predsednik Volodimir Zelenski učestvovati na sastanku na Aljasci. Predsednik SAD-a Donald Tramp prvobitno je želeo trostrani sastanak, no ruski predsednik Vladimir Putin insistira na bilateralnom formatu s Amerikom.

Bela kuća i dalje razmatra opciju trostranih pregovora. Od početka rata, Putin i Zelenski se nisu sastali, a Moskva ga naziva nelegitimnim predsednikom. Ranije je čak tražila da eventualne sporazume potpiše neka druga osoba.

Nije jasno hoće li Rusija ponovo tražiti „denacifikaciju“ Ukrajine i promenu vlasti.

Ne zna se kada bi moglo doći do makar delimičnog primirja. Ranije su se Rusija i Ukrajina dogovorile o moratoriju na napade na energetska postrojenja i gradove u zaleđu, ali ga nijedna strana nije poštovala.

Rusija je tvrdila da se dogovor odnosi samo na energetska postrojenja, dok je napade na gradove nastavila, uključujući i gađanje trafostanice u Hersonu blizu linije fronta.

Ne zna se koje bi sankcije protiv Rusije bile ukinute.
 
Poslednja izmena:

Back
Top