..imala sam prilike par puta da odem i živim negde drugde...e tad u tom
periodu života, meni to nije trebalo...imala sam dobar posao, pod tim
smatram i dobru platu i radno vreme i sve što se poželeti može...zašto
bi išla...sada bi možda želela takvu priliku ili čak i mnogo goru od tadašnjih,
ali sad nemam 22 ili 25 godina, sad bi možda mogla da odem na 3-4 meseca,
a i to je veliko pitanje kako bi prošla....
..cenim ljude koji odu, da probaju, da vide, pa ako ide, dobro, ako ne bazu
imaju, kakvu god....moja drugarica ja još za vreme bivše SFRJ otišla za
Kanadu, i ona i muž su imali fakultete i stan, i decu, ali nisu bili zadovoljni,
skupili što se moralo i preko bare...u startu su mislili da će ostati par
godina i vratiti se...oboje su radili svašta, i polagali dodatne ispite koji su im
značili radna mesta u struci...sada posle toliko godina imaju lep život, dođu
jednom u 4 godine, nisu zaneseni time da svaki godišnji treba provesti u
rodnom kraju, putuju po svetu, svake godine priušte sebi neko lepo putovanje,
o čemu bi odavde mogli samo da maštaju....znam da im deca vole Srbiju,
govore perfektno jezik, oboje već studiraju i pričaju da će se oni vratiti,
možda, a možda i neće...mladi su i ne shvataju još uvek kako se ovde živi,
ali znam da se recimo ona i muž neće vraćati ni kad odu u penziju, zašto
bi...ljudi su zadovoljni uspeli su...
