Lekari mogu da te nabede da si lud

Plavooki Treptač

Ne pušim, ne pijem, imam dobra primanja
VIP
Poruka
95.753
Godine 1973, psiholog sa Stanforda, Dejvid Rozenhan, krenuo je da testira upravo to.

Poslao je osam mentalno zdravih ljudi (nazvanih „pseudopacijenti“) u psihijatrijske bolnice širom SAD. Tvrdili su da imaju jednu zabludu: čuju glasove koji izgovaraju reči poput „prazno“, „šuplje“ i „tup“. Sve ostalo kod njih je bilo stvarno. Tada su se ponašali potpuno normalno.

Ono što je otkrio je uznemirujuće: svaki od pseudopacijenata je primljen i dijagnostikovan mu je ozbiljan mentalni poremećaj, čak i nakon što su prestali da pokazuju bilo kakve simptome. Njihov boravak je trajao od 7 do 52 dana, sa prosekom od oko 19 dana. Kada su konačno otpušteni, dijagnoza je bila šizofrenija „u remisiji“. Drugim rečima, etiketa se zadržala.

1758486976746.png
 
Jednom unutra, njihove normalne radnje su više puta reinterpretirane kroz prizmu njihove dijagnoze. Jednostavno vođenje beleški moglo se smatrati opsesivnošću. Nervoza ili koračanje tretirani su kao dokaz mentalne bolesti. Osoblje je retko dovodilo u pitanje dijagnozu. Pseudopacijenti su se osećali depersonalizovano, nemoćno, ignorisano. Njihovi glasovi su efikasno utišani ne terapijom ili negom, već pretpostavkom.
 
U zapanjujućem naknadnom obrtu, Rozenhanov eksperiment je rekao jednoj bolnici da će tokom narednih nekoliko meseci slati još pseudopacijenata. Bolničko osoblje je zamoljeno da oceni dolazeće pacijente na osnovu toga koliko je verovatno da su varalice. Od skoro 200 pacijenata, mnoge je osoblje označilo kao moguće lažne, iako nije bilo poslatih pseudopacijenata. To je značilo da su se sumnjalo na prave ljude samo zato što je okruženje izazivalo sumnju.
 
Iz ove teme ne mnogo a iz samog eksperimenta to da je moguće prevariti lekare.
"Prevariti"?

Lekari su sami donosili zaključke. Naročito je bitno da nisu mogli da prepoznaju da li se neko folira, odnosno disproporcionalno mnogo ih je okarakterisano da se možda foliraju ali tek nakon im je rečeno da će (možda) da im šalju i takve.
 
"Prevariti"?

Lekari su sami donosili zaključke. Naročito je bitno da nisu mogli da prepoznaju da li se neko folira, odnosno disproporcionalno mnogo ih je okarakterisano da se možda foliraju ali tek nakon im je rečeno da će (možda) da im šalju i takve.
Da, prevariti.

Osim toga izostavio su gomilu kontroverzi vezanih za ovaj "eksperiment", sve u svemu daleko od toga da na osnovu ovoga može bilo šta ozbiljno da se zaključi i raspravlja.
 
Poslednja izmena:
Samopouzdanje mora da podignes kod osobe, i onda ide naizmenicno dresenje cvorova, ali to traje mnogo dugo , i pacijent te samara svojim sumnjama izaziva transfere na tebe...trebaju ti minimum dvojica ili troje osoba da odradis stvar relativno brzo , a to brzo nije brzo uopste, i to je problem, mnogo covek sati to kosta...
Ako hoces stvarno da razresis stvar, plus ima jos jedna prepreka, a to je okruzenje, moras da maknes osobu iz deformisanog okruzenja, niko nije postao lud zatos to je bio u zdravom okruzenju..
 
pitaju da li čuješ glasove i da li pricas sa sobom.
Ja ujutro kada sam pijem kafu mrljam sebi u bradu kakvi su mi planovi za taj dan i šta moram da uradim i to me ispitivali:hahaha:
Inace na psiho testu za vojsku pre bilo jedno trik pitanje.
Da li mozes da spavaš sa visokim,niskim jastukom ili bez jastuka.ja napisao bez jastuka mogu a stvarno sam mogao.bukvalno stavim kamen pod glavu i spavam.zvali me posle na dodatne razgovore.:eek:
Jastuk bio okidač svašta pitaju...
I onako kroz salu me poslali u specijalne jedinice.bio kreten sto napisao istinu:roll:
 
Godine 1973, psiholog sa Stanforda, Dejvid Rozenhan, krenuo je da testira upravo to.

Poslao je osam mentalno zdravih ljudi (nazvanih „pseudopacijenti“) u psihijatrijske bolnice širom SAD. Tvrdili su da imaju jednu zabludu: čuju glasove koji izgovaraju reči poput „prazno“, „šuplje“ i „tup“. Sve ostalo kod njih je bilo stvarno. Tada su se ponašali potpuno normalno.

Ono što je otkrio je uznemirujuće: svaki od pseudopacijenata je primljen i dijagnostikovan mu je ozbiljan mentalni poremećaj, čak i nakon što su prestali da pokazuju bilo kakve simptome. Njihov boravak je trajao od 7 do 52 dana, sa prosekom od oko 19 dana. Kada su konačno otpušteni, dijagnoza je bila šizofrenija „u remisiji“. Drugim rečima, etiketa se zadržala.

Pogledajte prilog 1788047

Kод оваквих констатација малтене статистичке природе увек је средња вредност јако битна .

Социјална заједница се договори или се наметне шта је 'нормално' .. и потом класификује 'девијантно'

Рецимо многи који су у миру .. често тврде да је и рат 'нормалан' .. па чак имају 'правила' ратовања.

По мени такве милитантне треба третирати као психопате.




Флуктуентан Свакодневни живот .

.... прошле и стрепња од будућих траума изазива психичке осцилације у хемији мозга .. као и .. дневна разлика ..исхране .. течности .. време ..

све то утиче да лабилна хемија индивидуалне и колективне свести више мање флуктуира .


Статистички рецимо мафија може доћи на власт ...као што се у Србији десило ... И да се тај евент прогласи нормалним ...

Индивидуално се потом прилагођава опште прихваћеном .. односно корисном ..

па имамо случајеве да све жене следе Јовану Карлеушу Јоргованку ...

а мушкарци Вућића Вулина Вучићећвича ....



Негде је нормално закопавати покојне .. негде спаљивати ...
 
Potrebno je postaviti jasne granice kada to normalno prelazi u nenormalno. Kada to rodjen kao mentalno zdrav covek postaje mentalno bolestan i ko postavlja dijagnoze?
Partner, prijatelj, poznanik, narod i zdravog coveka kad im ne odgovara vrlo lako proglase bolesnim u glavu. A u stvari je to vrlo cesto obrnuto stvarno stanje.
 
Ја верујем Марку Видојковићу да су му војни психолог и војни психијатар поставили тачну дијагнозу када су га ослободили служења војног рока"! Додуше, није хтео да наведе дијагнозу. Кажу да можеш једног да превариш, али обојицу невероватно тешко.
 

Back
Top