Boldala sam ti šta sam čitala.
O tim delima možemo na zasebnoj temi (koja bi se ticala tih dela)
Zanima me pojašnjenje spiska - zašto baš ta dela? Imaju nekakve veze sa Don Kihotom?
Da vidimo koji su ti kriteriji (ne)vrijednosti.
Šta znači "prijateljska ovisnost"?
I nije li pretenciozno reći da su "najbolji primer prijateljske ovisnosti u literaturi"? Jer, to ipak podrazumeva da si pročitao sve što je ikad napisano pa da na osnovu toga donosiš zaključak o "najboljosti".
Cjepidlačenje. Tako je Bloom napisao da je "ZiK" FMDa najbolji krimić, a nije
naravno pročitao sve krimiće.
Očito se radi o tvrdnji da je su Don i Sancho najbolji primjer intenzivnog i opsesivnoga
prijateljstva u svjetskoj knjižebvnosti velikoga ranga.
I ja sam pomenula da mi je taj deo koji se tiče sančove i don kihotove priče ok - ali, za razliku od ta dva lika koji su zaista živi kao ličnosti - ostalih osamsto devedeset i nešto likova je bledo i isprazno.
Nisam stigla do konca, kao što se dalo pretpostaviti iz uvodnog posta.
Možeš mi ukratko pojasniti?
I šta je "statura"?
Statura je dojam o nečem, statusni izgled, ...
Cezar u našim očima ima herojsku staturu.
Ne bih rekao ni da su ostali likovi blijedi- oni su samo
sekundarni, i ne mogu ni zasjati kraj ovako jakih univerzalnih ličnosti.
Ova rečenica nema nikakvog smisla
Ako je, pak, slučaj, da mi smisao izmiče - molim te da nađeš načina da mi ga primakneš.
Kod "zdravorazumaca" biu Don bio samo jadna budala, ograničena
na kućne poslove.
Nije mi jasno kako kritika (valjda misliš na književnu kritiku) može uticati na promenu lika književnog lika.
Jer čini se da o tome pričaš.
U svakom slučaju - pročitaj ponovo deo u kome sam navela šta mi se u knjizi dopalo, a šta ne.
Likovi Don Huana i Sanča Panse nisu normalni i dosadni.
Ali ostaa gomila bespotrebno ubačenih likova jeste.
Ne mislim da na uobičajen pojam. Od tiskanja, Don Quijote je kod zdravorazumskih kritika
i publike bio često shvaćan kao komična i brutalna karikatura glupana koji ne vidi
stvarnost od fantazije. Tako je i Cerventes počeo.
No, vrlo se brzo Don "oteo" autoru, i Cervantes je raspisao prvi veliki roman jer ga je uhvatio
kreativni daimon u kojem nisu stvari crno-bijele, herojske lude su više heroji nego lude,
a prizemni debeljkovići simboli ne samo otužnoga prosjeka, nego i zdrave zemaljskosti.
O tom su govorili idrugi, u više navrata. I nije D.Q. bio bez veze obožavan od Fieldinga, Stendhala,
Flauberta, Melvillea, Dostojevskog, Unamuna, Malrauxa, ....
Da završim s Orwellom:
http://orwell.ru/library/reviews/McGill/english/e_mcgill
What they are doing is to give expression to the Sancho Panza view of life, the attitude to life that Miss Rebecca West once summed up as ‘extracting as much fun as possible from smacking behinds in basement kitchens’. The Don Quixote-Sancho Panza combination, which of course is simply the ancient dualism of body and soul in fiction form, recurs more frequently in the literature of the last four hundred years than can be explained by mere imitation. It comes up again and again, in endless variations, Bouvard and Pécuchet, Jeeves and Wooster, Bloom and Dedalus, Holmes and Watson (the Holmes-Watson variant is an exceptionally subtle one, because the usual physical characteristics of two partners have been transposed). Evidently it corresponds to something enduring in our civilization, not in the sense that either character is to be found in a ‘pure’ state in real life, but in the sense that the two principles, noble folly and base wisdom, exist side by side in nearly every human being. If you look into your own mind, which are you, Don Quixote or Sancho Panza? Almost certainly you are both. There is one part of you that wishes to be a hero or a saint, but another part of you is a little fat man who sees very clearly the advantages of staying alive with a whole skin. He is your unofficial self, the voice of the belly protesting against the soul. His tastes lie towards safety, soft beds, no work, pots of beer and women with ‘voluptuous’ figures. He it is who punctures your fine attitudes and urges you to look after Number One, to be unfaithful to your wife, to bilk your debts, and so on and so forth. Whether you allow yourself to be influenced by him is a different question. But it is simply a lie to say that he is not part of you, just as it is a lie to say that Don Quixote is not part of you either, though most of what is said and written consists of one lie or the other, usually the first.
