Kulturni komponenti modernog Srpstva i Hrvatstva

[Pumpaj Dinstanović]

Naziv Frula potice iz rumunskog "fleur".

A rimski istoricari u 6. vijeku svjedoci da Sloveni nijesu znali za duvacke instrumente.

Fonema /f/ uopste nije postojala u praslovenskom jeziku.

Tek kasnije dolazi u danasnje slovenske jezike, sto iz romanskih jezika i grckog, sto iz germanskih jezika.

Frula je verovatno nasleđe predslovenskog jezičkog supstrata. Raspravljali smo o toj reči na temi Mali ilirski rečnik.

U leksikonu Hesihija Aleksandrijskog nalazi se jedna vrlo interesantna glosa, φλογέρα, koja bi možda mogla biti ključ njenog porekla.

Ima jedan rad na datu temu: ​

Hesychian ϕλόγιος αύλός and Balkan ϕλογέρα​

https://www.degruyter.com/document/doi/10.1515/9783110243352.88/html

 

[Pravi Vlah]

Румунска именица fluier (фрула) је изведена из глагола a fluiera (звиждати). Корен је протоиндоeвропски *bhle- (дувати)

https://www.etymonline.com/word/*bhle-?ref=etymonline_crossreference

 

[ZabranjeniLegenda]

Frula je verovatno nasleđe predslovenskog jezičkog supstrata. Raspravljali smo o toj reči na temi Mali ilirski rečnik.

U leksikonu Hesihija Aleksandrijskog nalazi se jedna vrlo interesantna glosa, φλογέρα, koja bi možda mogla biti ključ njenog porekla.

Ima jedan rad na datu temu: ​

Hesychian ϕλόγιος αύλός and Balkan ϕλογέρα​

https://www.degruyter.com/document/doi/10.1515/9783110243352.88/html

To sasvim nije sporno. Gusle su svakako vise vezane za srpsku kulturu nego frula.

 

[Mrkalj]

Fonema /f/ uopste nije postojala u praslovenskom jeziku.

Tek kasnije dolazi u danasnje slovenske jezike, sto iz romanskih jezika i grckog, sto iz germanskih jezika.

Uvek je postojala u onomatopejama i ekspresionizmima.

 

[Pravi Vlah]

To sasvim nije sporno. Gusle su svakako vise vezane za srpsku kulturu nego frula.

Ово су светски инструменти, налазе се широм света и бесумно су, бар у примитивном облику, старе колико и homo sapiens. Исто као што су певање и играње у колу.

 

[ZabranjeniLegenda]

Ово су светски инструменти, налазе се широм света и бесумно су, бар у примитивном облику, старе колико и homo sapiens. Исто као што су певање и играње у колу.

To je otprilike tacno, ali nema veze sa nacionalnim identitetom i kulturom. Neki instrumenti su blizi nekim narodima tokom svojih razvoja, neki dalji.

 

[miroljubivi]

Hoces li da pricamo ozbiljno ili da se sprdas?

Ako bismo zeljeli hipoteticki da genetski razdvojimo Srbe i od nesrpskih Slovena, onda po logici bismo morali gledati stanovnistva jednog sireg slovenskog prostora, pa ako je vecinski R1a i manjinski I2a to su nesrpski Sloveni, a dje obrnuto, to su Srbi.

Tako da to tvoje stanovnistvo u Žumberak ili recimo istocnu Srbiju, dje dominira R1a a ne i2a1b moglo bi se pretpostaviti da to izvorno nijesu bili Srbi, vec nesrpski Sloveni. Ovo je, ponavljam, naucna hipoteza.

Sto se tice ove genetike, laici moraju da ne zaborave da se ovo radi samo o očinskoj genetici, dakle mali dio cjelkupne genetike covjeka, svi su Srbi po vecinskom porijeklu i nacionalnom osjecaju.

Iza ovih urnebesnih crnogorskih nebuloza se kriju velikocrnogorske pretenzije prema Srbima kao narodu i teritoriji Srbije. Haplogrupe R1a i I2a itekako su srpske haplogrupe. Sloveni u istočnoj Srbiji su bili Srbi. Timočani i Braničevcu su bila srpska plemena. Crnogorci su mešavina Vlaha, Roma, Turaka, Albanaca, Kurda i Arapa. Čak i Afrikanaca. Eto toliko za sada. Svi potomci članova brojne afričke kolonije u Ulcinju su danas takozvani Crnogorci. Za haplogrupu R1a se može reći da je čak i više srpska nego haplogrupa I2a. Pocrnogorice žive u svom mitomanskom svetu.

 

[ZabranjeniLegenda]

Iza ovih urnebesnih crnogorskih nebuloza se kriju velikocrnogorske pretenzije prema Srbima kao narodu i teritoriji Srbije. Haplogrupe R1a i I2a itekako su srpske haplogrupe. Sloveni u istočnoj Srbiji su bili Srbi.

Poljaci su 60% R1a, Bjelorusi 50%, Rusi 46.7%, a Srbi 14%, oces da kazes da Poljaci, Bjelorusi i Rusi su "cistiji" Srbi od Srba?

Timočani i Braničevcu su bila srpska plemena. Crnogorci su mešavina Vlaha, Roma, Turaka, Albanaca, Kurda i Arapa. Čak i Afrikanaca. Eto toliko za sada. Svi potomci članova brojne afričke kolonije u Ulcinju su danas takozvani Crnogorci. Za haplogrupu R1a se može reći da je čak i više srpska nego haplogrupa I2a. Pocrnogorice žive u svom mitomanskom svetu.

Nemas dokaz da su bila srpska plemena. Crna Gora je mjesavina koliko i Srbija, samo sto u CG "nesrpsko" stanovnistvo se ranije utopilo u srpski korpus.

Evo mape "srpsko-slovenskih" rodova (zeleno) i "romanskih" (plavo) i germanskih (crveno) i azijatskih (narandzasto)

 

[miroljubivi]

Nemas dokaz da su bila srpska plemena. Crna Gora je mjesavina koliko i Srbija, samo sto u CG "nesrpsko" stanovnistvo se ranije utopilo u srpski korpus.

Poljaci su 60% R1a, Bjelorusi 50%, Rusi 46.7%, a Srbi 14%, oces da kazes da Poljaci, Bjelorusi i Rusi su "cistiji" Srbi od Srba?



Nemas dokaz da su bila srpska plemena. Crna Gora je mjesavina koliko i Srbija, samo sto u CG "nesrpsko" stanovnistvo se ranije utopilo u srpski korpus.

Poljaci su 60% R1a, Bjelorusi 50%, Rusi 46.7%, a Srbi 14%, oces da kazes da Poljaci, Bjelorusi i Rusi su "cistiji" Srbi od Srba?



Nemas dokaz da su bila srpska plemena. Crna Gora je mjesavina koliko i Srbija, samo sto u CG "nesrpsko" stanovnistvo se ranije utopilo u srpski korpus.

Evo mape "srpsko-slovenskih" rodova (zeleno) i "romanskih" (plavo) i germanskih (crveno) i azijatskih (narandzasto)

Pogledajte prilog 1087224

Pocrnogoricu, Kučani, Braničevci i Timočani su bili srpska plemena u istočnoj Srbiji i Vojvodini.

Poljaci, Rusi, Belorusi i Ukrajinci imaju daleko više slovenskog porekla od Crnogoraca i srodniji su Srbima nego Crnogorcima. Od svih balkanskih naroda upravo Crnogorci imaju najmanje slovenskog porekla. Čak i neki narodi koji nisu slovenski imaju više slovenske genetike od Crnogoraca.

Crnogorci su mešavina pocrnogorčenih Vlaha, Roma, Turaka, Afrikanaca, Kurda, Arapa i Afrikanaca. Nesrpsko stanovništvo u Crnoj Gori se utopilo u etničke Crnogorce a ne u Srbe što se jasno može videti iz komunističkog popisa stanovništva Crne Gore 1948. godine. Gotovo svi su se izjasnili kao etnički Crnogorci.

 

[ZabranjeniLegenda]

Pocrnogoricu, Kučani, Braničevci i Timočani su bili srpska plemena u istočnoj Srbiji i Vojvodini.

Poljaci, Rusi, Belorusi i Ukrajinci imaju daleko više slovenskog porekla od Crnogoraca i srodniji su Srbima nego Crnogorcima. Od svih balkanskih naroda upravo Crnogorci imaju najmanje slovenskog porekla. Čak i neki narodi koji nisu slovenski imaju više slovenske genetike od Crnogoraca.

Crnogorci su mešavina pocrnogorčenih Vlaha, Roma, Turaka, Afrikanaca, Kurda, Arapa i Afrikanaca. Nesrpsko stanovništvo u Crnoj Gori se utopilo u etničke Crnogorce a ne u Srbe što se jasno može videti iz komunističkog popisa stanovništva Crne Gore 1948. godine. Gotovo svi su se izjasnili kao etnički Crnogorci.

Danasnja Srbija po 2011 popisu je samo 80% srpska. Ako bismo oduzeli Srbe iz Crne Gore, Hercegovine i Krajine koji su se naselili Beograd i Srbiju od 45', Srbija bi danas bila samo 50%. Ostali Madjari, Vlasi, Siptari i Cigani.

 

[miroljubivi]

Danasnja Srbija po 2011 popisu je samo 80% srpska. Ako bismo oduzeli Srbe iz Crne Gore, Hercegovine i Krajine koji su se naselili Beograd i Srbiju od 45', Srbija bi danas bila samo 50%. Ostali Madjari, Vlasi, Siptari i Cigani.

Još jedna urnebesna nebuloza i izmišljotina vlaške pocrnogorice. Izgleda da su mnogi Srbi postali Madjari, Vlasi, Siptari i Cigani.

 

[ZabranjeniLegenda]

Još jedna urnebesna nebuloza i izmišljotina vlaške pocrnogorice. Izgleda da su mnogi Srbi postali Madjari, Vlasi, Siptari i Cigani.

Po tebi onda mnogo Crnogoraca su postali Srbi, posto u Srbiji imamo otprilike 2 miliona stanovnika rodjeno ili od roditelja rodjeni u Crnoj Gori.

Da vi nije Crnogoraca i Hercegovaca, prosjecni Srbijanac bi izgledao kao Ceda Jovanovic.

 

[miroljubivi]

Po tebi onda mnogo Crnogoraca su postali Srbi, posto u Srbiji imamo otprilike 2 miliona stanovnika rodjeno ili od roditelja rodjeni u Crnoj Gori.

Da vi nije Crnogoraca i Hercegovaca, prosjecni Srbijanac bi izgledao kao Ceda Jovanovic.

Ostavi se fašističkih velikocrnogorskih izmišljotina. Srbi i ne-Srbi su postali Crnogorci. Na popisu stanovništva 1948. godine su se gotovo svi izjasnili kao etnički Crnogorci. Srba na tom popisu stanovništva je bilo svega nekoliko stotina ili hiljada. Nisam siguran.

 

[ZabranjeniLegenda]

Ostavi se fašističkih velikocrnogorskih izmišljotina. Srbi i ne-Srbi su postali Crnogorci. Na popisu stanovništva 1948. godine su se gotovo svi izjasnili kao etnički Crnogorci. Srba na tom popisu stanovništva je bilo svega nekoliko stotina ili hiljada. Nisam siguran.

95% Crne Gore govori srpski kao svoj maternji jezik (bez obzira na naziv), dok u Srbiji samo 80%....

20% Srbije govori madjarski, ciganski, vlaski, ili arbanaski kao maternji jezik, a u Crnoj Gori 95% govore naš jezik kao maternji, pradjedovski jezik.

 

[miroljubivi]

95% Crne Gore govori srpski kao svoj maternji jezik (bez obzira na naziv), dok u Srbiji samo 80%....

20% Srbije govori madjarski, ciganski, vlaski, ili arbanaski kao maternji jezik, a u Crnoj Gori 95% govore naš jezik kao maternji, pradjedovski jezik.

95% Crne Gore govori srpski kao svoj maternji jezik (bez obzira na naziv), dok u Srbiji samo 80%....

20% Srbije govori madjarski, ciganski, vlaski, ili arbanaski kao maternji jezik, a u Crnoj Gori 95% govore naš jezik kao maternji, pradjedovski jezik.

95% Crne Gore govori srpski kao svoj maternji jezik (bez obzira na naziv), dok u Srbiji samo 80%....

Za srpska plemena u istočnoj Srbiji negiraš da da su bila srpska jer se navodno nisu smatrala Srbima a jezik Crnogoraca, Bošnjaka i Hrvata u Crnoj Gori tvrdiš da je srpski iako ga mnogi njegovi govornici smatraju za crnogorski, bosanski i hrvatski jezik. Ispada da prema tvojoj mitomanskoj logici da su Crnogorci sa haplogrupom I2a nastali od Bošnjaka i bosansko-hercegovačkih Hrvata a ne od Srba pošto Bošnjaci i Hrvati imaju veći procenat I2a od Srba.

 

[ZabranjeniLegenda]

Za srpska plemena u istočnoj Srbiji negiraš da da su bila srpska jer se navodno nisu smatrala Srbima a jezik Crnogoraca, Bošnjaka i Hrvata u Crnoj Gori tvrdiš da je srpski iako ga mnogi njegovi govornici smatraju za crnogorski, bosanski i hrvatski jezik. Ispada da prema tvojoj mitomanskoj logici da su Crnogorci sa haplogrupom I2a nastali od Bošnjaka i bosansko-hercegovačkih Hrvata a ne od Srba pošto Bošnjaci i Hrvati imaju veći procenat I2a od Srba.

Hrvati imaju otprilike isti procenat I2a1b kao Srbi - 37% ali imaju veci procenat R1a - 22.1%, i manji procenat E-V13 - 10.6%

Hercegovacki Hrvati imaju 70% i2a1b, i to zbog incesta. Veliki dio njih poticu od pravoslavnih Srba iz Trebinja i Nevesinja.

https://slobodnahercegovina.com/spisak-prezimena-pokatolicenih-srpskih-porodica-u-hercegovini/

 

[Sreten Žujović]

Ljudi, tema je kulturni komponenti. Ostavite genetiku za drugu temu. I Srbi i Hrvati su vecinom dinarski i2a tip.

 

[ZabranjeniLegenda]

Evo jedne hipoteticke analize razvoja Srpstva kroz istoriju:

Pagansko Srpstvo (1. - 10.vijeka - Hristijanizacije)
- Konjanicka, junačka tradicija
- Epsko pjevanje (Gusle)
- Krvna Osveta
- Plemensko drustvo

Srednjovjekovno Srpstvo (10-15.v.)
- Krsna Slava
- Kult Svetog Save cudotvorca
- Kult srpske sloge
- Kult Nemanjica svetorodne srpske dinastije

Moderno Srpstvo (15.v.-danas)
- Kosovski zavjet
- Kult trojstva
- Kult Njegoša

 

[Mrkalj]

Hrvatski mitovi:
1. Djevica Marija kraljica Hrvata
2. Predziđe kršćanstva
3. Kletva kralja Zvonimira
4. Hrvatska do Drine

УЛОГА ХРВАТСКИХ МИТОЛОГЕМА У ГЕНЕРИСАЊУ СРБОФОБИЈЕ: ХРВАТСКА КАО „ПРЕДЗИЂЕ ХРИШЋАНСТВА“ И СРБИ КАО „ВЛАСИ“

Дарио О. Кршић

Ceo članak u pdf-u: https://ips.ac.rs/wp-content/uploads/2021/01/PR-66-5.pdf

Сажетак
Mnogobrojni su primeri istorijskih konstrukata, koji već vek i po služe ideologiji „hrvatskog državnog prava“. Ovaj rad predstavlja nastavak razmatranja najvažnijih mitologema ugrađenih u temelje nacionalnog identiteta Hrvata. Neke od njih, spomenute u prošlom broju ovog časopisa („Hrvatska do Drine“ i „Crvena Hrvatska“), evoluirale su davno u faktoide; utkane su u „kolektivno sećanje“ hrvatske nacije i anatomiju srbofobije. Kako bi struktura mržnje bila čvršća, a velikohrvatske težnje opravdane, srpski narod bio je podvrgnut doziranoj rasističkoj pogrdi od strane istaknutih hrvatskih istoričara, političara i katoličkog sveštenstva u 19. i 20 veku. Uporedo s instrumentalizacijom istorije, kreirane su i predrasude o krajiškim Srbima, koji su preimenovani u „posrbljene Vlahe“: narod antropološki pomalo stran i kulturno prilično udaljen od evropske civilizacije. Nižerasno „slavosrpsko smeće“, kako ga nazvaše „očevi hrvatske nacije“, smetalo je svekolikom napretku naroda i države otkako se „doteplo“ u Hrvatsku, i počelo se smatrati nedostojnim saživota s „pravim ljudima duha hrvatskog“ – tobožnjim „potomcima Gota“, Arijevaca, vojnika-osvajača iz drevnog Irana. Srbi, s druge strane, zadobiše epitet „sužanjske pasmine“, kojima Grci ili Mađari „dadoše ime“; postadoše „potomci martologa“, u kojima kipti „zlo i rđa“, pljačkaši i robitelji „svete zemlje Hrvatske“, „predziđa hrišćanstva“. Nestankom osmanlijske pretnje, iako je vekovima činio najveći deo krajiških vojnih trupa, srpski narod predstavljen je kao „vlaški nakot zreo za sekiru“, poslušnik „srbijanskih gegula“ i njihove „ciganske dinastije“. Time je mitomanisanje, potpomognuto hrvatskim naučnim i obrazovnim institucijama, uspešno završilo svoj srbomrzački zadatak: nadahnulo je pogrom u tri navrata za samo stotinu godina. Međutim, indukovalo je i kroatofobiju, omogućivši na neodređeno vreme „circulus vitiosus“ srpsko-hrvatskih konflikata.

Референце​

• Долгова, Светлана, Е. Иванова, А. Турилов, Т. Суботин-Голубовић. 2009. Москва – Сербия, Белград – Россия: Сборник документов и материалов, Т. 1: Общественно-политические связи XVI-XVIII вв., Москва–Белград: Архив Србије/Главное архивное управление города Москвы/Федеральное архивное агентство/Российский государственный архив древних актов.
• Гавриловић, Славко. 1993. Из историје Срба у Хрватској, Славонији и Угарској (XV-XIX век). Београд: Филип Вишњић.
• Грујић, Радослав М. 1989. Апологија српскога народа у Хрватској и Славонији. Београд: Просвета/Баштина.
• Гавриловић, Славко. 1981. „Срби у Хабсбуршкој монархији од краја XVIII до средине XIX века“. У Историја српског народа, Књ. 5. Св. 2: 5-106.
• Крестић, Василије. 1995. Историја Срба у Хрватској и Славонији 1848-1914. Београд: Завод за уџбенике и наставна средства.
• Супек, Руди. 1973. Друштвене предрасуде: социјално-психолошка разматрања. Београд: Радничка штампа.
• Bartulin, Nevenko. 2014. The Racial Idea in the Independent State of Croatia: Origins and Theory, Leiden/Boston: Brill.
• Boyce, Mary. 1975. A History of Zoroastrianism. Leiden/Köln: E. J. Brill.
• Bradvarović, Konstantin. 1902. Arnautluk u Zagrebu. Novi Sad: Srpska štamparija Dra Sv. Miletića.
• Chamberlain, Houston Stewart. 1912. Die Grundlagen des neuzehnten Jahrhunderts. München: Verlag von F. Bruckmann.
• Czoernig, Karl Freiherr von. 1857. Ethnographie der Oesterreichischen monarchie. I Band. Erste Abtheilung. Wien: K.-K. Hof- und Staatsdruckerei.
• Dabić, Vojin S. 1984. Banska krajina (1688-1751). Beograd/Zagreb: Istorijski institut u Beogradu/Prosvjeta.
• Fine, John V. A. (Jr.). 2010. When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans: A Study of Identity in Pre-Nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the Medieval and Early-Modern Periods. Ann Arbor: University of Michigan Press.
• Gligo, Vedran. 1983. Govori protiv Turaka: Orationes contra Turcas, Split: Logos.
• Goldstein, Ivo. 1995. Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb: Novi Liber/Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
• Horvat, Rudolf. 1904a. Povjest Hrvatske. Petrinja: Tiskara Dragutina Benka.
• Horvat, Rudolf. 1904b. Pripovijesti iz hrvatske povijesti. Zagreb: Društvo Sv. Jeronima.
• Karbić, Damir. 2004. „Šubići Bribirski do gubitka nasljedne banske časti (1322.).“ U Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Vol. 22: 1–26.
• Katancsich, Math. Petro Pannonio. 1798. De Istro eiusque adcolis commentatio: in qua autochtones Illyrii ex genere Thracio advenae item apud Illyrios a primis Rerumpublicarum temporibus ad nostram usque aetatem praesertim quod originem linguam et literaturam eorumdem spectat deducuntur. Budae: Typis regiae Universitatis Pestinensis.
• Klaić, Nada. 1976. Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u 16. i 17. stoljeću. Beograd: Nolit.
• Klaić, Vjekoslav. 1897. Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347. Zagreb: Matica Hrvatska.
• Margetić, Lujo. 2004. „Krsni list hrvatske države (Trpimirova darovnica) i međunarodni položaj hrvatske države narodnih vladara.“ U Starine. Knjiga 62: 1–40.
• Moravcsik, Gyula, Jenkins, R. J. H. 1967. Constantine Porphyrogenitus De Administrando Imperio. Dumbarton Oaks: Center for Byzantine Studies.
• Morrock, Richard. 2010. The Psychology of Genocide and Violent Oppression: A Study of Mass Cruelty from Nazi Germany to Rwanda. Jefferson: McFarland & Co.
• Mužić, Ivan. 2011. Hrvatska povijest devetoga stoljeća. Split: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika.
• Nilles, Nikolaus. 1885. Symbolae ad illustrandam historiam Ecclesiae orientalis in terris coronae Sancti Stephani. Oeniponte: Typis et sumptibus Feliciani Rauch.
• Pavičić, Stjepan. 1962. „Seobe i naselja u Lici.“ U Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, Antropogeografska istraživanja III. Knj. 41: 5–330.
• Peričić, M., L. B. Lauc, I. M. Klarić, S. Rootsi, B. Janićijević, I. Rudan, R. Terzić, I. Čolak, A. Kvesić, D. Popović, A. Šijački, I. Behluli, D. Đorđević, L. Efremovska, Đ. D. Bajec, B. D. Stefanović, R. Villems, P. Rudan. 2005. „High-Resolution Phylogenetic Analysis of Southeastern Europe Traces Major Episodes of Paternal Gene Flow Among Slavic Populations“, Molecular Biology and Evolution, Vol. 22: 1964–75.
• Petrić, Hrvoje. 2011. „Pokušaj rekonstrukcije ukupnog broja stanovnika Varaždinskog generalata i Križevačke županije od kraja 16. do početka 18. stoljeća“, Podravina: časopis za multidisciplinarna istraživanja, Vol.10, No.19: 45–57.
• Petrić, Hrvoje. 2014. „Predavci – Prilog poznavanju podrijetla stanovništva.“ U Cris : Časopis Povijesnog društva Križevci,Vol.XVI. No.1: 43–55.
• Petrić, Hrvoje. 2007. „Prilog poznavanju etnokonfesionalnih promjena u Podravini u XVII. stoljeću“, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin, No. 18: 277–300.
• Sakcinski, Ivan Kukuljević. 1868. „Kratak ljetopis hrvatski Ivana Tomašića malobraćanina.“ U Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, ur. Ivan Kukuljević Sakcinski, 3-34. Zagreb: Družtvo za jugoslavensku povjestnicu i starine.
• Smičiklas, Tade. 1882. Poviest hrvatska 1. Zagreb: Matica Hrvatska.
• Spalatensis, Thomae Archidiaconi. 2006. Historia Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum. Budapest/New York: Central European University Press.
• Starčević, Ante. 1868. Ime Serb. Zagreb: Slovi Karla Albrechta.
• Starčević, Ante. 1893. Najnovija davorija, Zagreb: Tiskom Antuna Scholza.
• Starčević, Ante. 1876. Pasmina slavoserbska po Hervatskoj. Zagreb: Tisak Lav. Hartmána i družbe.
• Südland, L. 1918. Die südslawische Frage und der Weltkrieg. Wien: Manz Verlag.
• Šišić, Ferdo. 1908. Hrvatska povijest. Drugi dio: od godine 1526. do godine 1790. Zagreb: Matica hrvatska.
• Šišić, Ferdo. 1944. Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića: 1102-1301. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.