Kulturni komponenti modernog Srpstva i Hrvatstva

ZabranjeniLegenda

Buduća legenda
Poruka
35.797
Srbi i Hrvati, dva naroda koji danas dijele jezik, imena i obicaje, imali su razlicit razvoj nacionalnog budjenja i identiteta.

Ovdje se bavimo identitetski ključnim komponentima modernog Srpstva i Hrvatstva, dakle jedinstveni elementima koji daju sadržaj modernim identitetima Srba i Hrvata.

Kulturni komponenti modernog Srpstva:

1. Kosovski ep


Primarni identitetski komponent modernih Srba je epska prica kosovske bitke, iz 1389. godine. U ovaj ep sadrzi elemente Novog Zavjeta i Ilijade.
"Kosovski zavjet"
sacinjava:
1. Kletva kneza Lazara, koji kune Srbe koje ne dodju da odbrane Srpstvo
2. Prorcanstvo Sv. Ilije, koji u formi sokola, daje Lazaru izbor zemaljskog i nebeskog carstva.
3. Knezeva Vecera, dje je junak Milos Obilic kroz spletke daje vjernost Lazaru i Srbima, i izdajstvo Vuka Brankovica
4. I sama bitka, dje Milos i Lazar ginu ali ubiju cara Murata i dobiju nebesko carstvo.
5. Osveta Turcima za Kosovo.

Ovaj ep je vec uveliko prisutan u srpskom narodu vec u 18. vijeku, imamo primjere kroz djela Vladike Vasilija u Crnoj Gori, kao i kod Hristofora Zefarovica u Vojvodini. A imamo izvjestaje o Kosovskom epu kod Srba od Slovenca Benedikta Kuripecica u 16. vijeku.

Ovaj ep je bitan za identitet Srba jer:

1. Opisuje srpski koncept časti, duhovno iznad materijalnog.
2. Predstavlja Srbe kao "boziji narod", odnosno narod koji su u svojoj biti hriscani i bliski Bogu.
3. Oskrnavlja srpske izdajnike, i odvrati Srbe od izdajstva
4. Kohezivnost koja veže sve Srbe u jedan dogadjaj "Srbi su potomci kosovskih junaka".
5. Opravdava osvetu Srba Turcima i okupatorima.

2. Kult Svetog Save i Nemanjića

Kult svetorodne dinastije Nemanjića i Svetog Save, je tradicija o svetoj srpskoj narodnoj dinastiji, u kojoj njihovo vrijeme je smatrano kao "zlatno doba" Srba.

Ovaj kult je prisutan kod Srba vec u 14. i 15. vijeku, sa obicajnim praksom pozivanje na porijeklo od Nemanjica (od strane Tvrtka, Balsica, Kosace i drugih), kao i prisustvo Nemanjica svetaca kao crvena slova na crkvenom kalendaru Crnojevica u 15. vijeku. Imamo i djelo vladike Vasilija "Pohvala Nemanji" iz 18. vijeka.

Epske pjesme o Sv Savi i mocnim Nemanjicima je zabiljezio Vuk Karadzic 1814. godine, kao i narodne price o božanskoj moći Svetog Save kod Srba.

Dan Svetog Save, Savindan, poceo da se slavi kao školska slava u Boki Kotorskoj 1824. godine, u Srbiji 1840. g. a u Crnoj Gori 1856.

Sveti Sava je smatran u tradiciji srpskog naroda kao Boziji poslanik, cudotvorac, i pomiritelj Srba.

Ovaj kult ima nekoliko funkcija:

1. Prikazuje svetost Srba
2. Prikazuje Srbe kao staru civilizaciju, u rangu velikih naroda.
3. Povezuje i ujedinjuje Srbe sa crkvom

3. Njegoš

Kult Petra II Petrovica Njegoša (1813-1851), je temeljni u srpskom narodu, prvenstveno zbog svog djela "Gorski Vijenac" (1847), koji djeluje kao nasljednik kosovskog epa.

Gorski Vijenac sacinjava:
1. Dilema Srba sa domacim izdajnicima (poturicama)
2. Narodne misli o zapadu, islamu, drustvu, vjeri, i Srpstvu.
3. Istraga Poturica na Badnje vece.

Njegoš je dodatno poštovan kao mitropolit (negdje i svetac) Srpske Pravoslavne Crkve, i zauzima mjesto narodnog mudraca u srpskom narodu koji se često citira.

Razlozi sto je Njegos bitan za moderni srpski identitet:

1. Daje Srbima osjecaj intelektualnog i moralnog uzvisenja nad ostalim narodima Balkana
2. Zagovara pravdu i osvetu za Srbe, u politickom i teritorijalnom smislu.
3. Proganja i ocrnjava srpske izdajnike.
4. Propagira tradicionalno, patrijarhalno drustvo.


Kulturni komponenti modernog Hrvatstva:

1. Dolazak Hrvata na Balkan

Primarni identitetski komponent modernih Hrvata je dolazak Hrvata na Balkan. Ova legenda, zapisana u De Administrando Imperio Cara Porfirogenita, radi se o 5 brace i dvije sestre (Lobel, Muchlo, Krobat, Kosencis, Klukas, i Tuga i Buga) koji vode Hrvate na Balkan u 7. vijeku.

Ova legenda je popularizovana kod Hrvata krajem 19. vijeka preko intelektualnih krugova Zagreba, i dolazi do izrazaja kroz poznate slike "Dolazak Hrvata u Hrvatsku" (1865) Josef Franja Muche, "Dolazak Hrvata k moru" (1870) Ferdinanda Kikereza, "Dolazak Hrvata" (1903) Celestina Medovica, "Dolazak Hrvata na Jadran" (1905) Otona Ivekovica, kao i knjige "Dolazak Hrvata" (1908), Milutina Mayera, i "Dolazak Hrvata" (1973) Ksavera Šandora Gjalskog.


Moderne pjesme su posvecene legendi: "Od stoljeca sedmog" (1991) Drazena Zanka, "Dolazak Hrvata" (2006) Marka Perkovica Thompsona, i "Vrijedilo je" (2016) Miroslava Škora.

Ova legenda je bitna za hrvatski identitet jer:

1. Svjedoci istoriju (7. vijek) "starija" od srpske.
2. Daje Hrvatima sveto pravo na prostor Dalmacije i danasnje Hrvatske.
3. Ujedinjava sve Hrvate u potomke 5 brace i dvije sestre, zamišljeni osnivači hrvatske nacije.

2. Ante Starčević

Politicki lider i pisac, Ante Starcevic (1823-1896) je smatran "ocem domovine", je zapoceo hrvatsku nacionalnu ideologiju koja vidi hrvatsku do bugarske i Srbe kao degenerisanu rasu koja treba unistiti. Njegova Stranka Prava je osnov za kasniji ustaški pokret.

Ante Starcevic je kljucni dio hrvatskog identiteta jer utemeljio ideju:

1. Etnicke čiste Hrvatske drzave
2. Da Srbi su degenerisani Hrvati
3. Da cijela srpska istorija, jezik i kultura su hrvatski.

3. Kult Tomislava i Kralja Zvonimira

Kult hrvatskih kraljeva Tomislava i Zvonimira, popularizuju članovi Stranke Prava Anta Starčevića krajem 19. vijeka. Tekstove i price o Zvonimiru i Tomislavu su pisali i popularizovali hrvatski politicari i simpatizeri Anta Starcevica kao sto su Franjo Racki, Vjekoslav Klaic, i akademsko drustvo "Zvonimir" osnovano 1880. godine.

Dramska predstava "Zvonimir: kralj Hrvatski i Dalmatinski" je odigrana u Zagrebu 1876. godine. Pa je poslije slikano vise slika o Zvonimiru i Tomislavu.

Ovaj kult ima nekoliko bitnih ciljeva:

1. Prikazivati stariju istoriju i kraljeve od Srba
2. Prikazivati istorijsku drzavnost i drzavotvorni karakter Hrvata
 
Poslednja izmena:
Stvar je jednostavnja.

Hrvati su narod koji pripada zapadnom kršćanstvu, govori zapadnim južnoslavenskim govorima, baštini tradicije staroga kraljevstva preko institucije Sabora, a rubno, preko franjevaca, na staru bosansku državu. Jedini među katoličkim slavenskim narodima ima ćirilo-metodsku baštinu, na glagoljici i ćirilici. pripada trima civilizacijskim krugovima, mediteranskom, srednjoeuropskom i balkansko-orijentalnom.

Srbi su narod istočnoga kršćanstva koji govori zapadnim južnoslavenskim govorima i prijelaznima prema istočnim južnoslavenskim, baštini tradicije srdenjovjekovne Nemanjićke dinastije, te mitologema Kosovske bitke i svega povezanoga s tim; narod koji pripada balkansko-orijentalnoj kulturi, no i na kojeg je snažno utjecala i srednjoeuropska.
 
Stvar je jednostavnja.

Hrvati su narod koji pripada zapadnom kršćanstvu, govori zapadnim južnoslavenskim govorima, baštini tradicije staroga kraljevstva preko institucije Sabora, a rubno, preko franjevaca, na staru bosansku državu. Jedini među katoličkim slavenskim narodima ima ćirilo-metodsku baštinu, na glagoljici i ćirilici. pripada trima civilizacijskim krugovima, mediteranskom, srednjoeuropskom i balkansko-orijentalnom.

Srbi su narod istočnoga kršćanstva koji govori zapadnim južnoslavenskim govorima i prijelaznima prema istočnim južnoslavenskim, baštini tradicije srdenjovjekovne Nemanjićke dinastije, te mitologema Kosovske bitke i svega povezanoga s tim; narod koji pripada balkansko-orijentalnoj kulturi, no i na kojeg je snažno utjecala i srednjoeuropska.

Stvar nije tako jednostavna. Hrvati bastine "orijentalnu kulturu" koliko i Srbi. Jedu sarmu, cevape, sviraju tambure, imaju turcizme u jeziku koliko i Srbi.

A zapadna/katolicka kultura ne definise narod, ne cini nekog "hrvatom", dakle identitetski nije kohezivni faktor koji cini hrvate hrvatima.

A pogubljenje Zrinskih i Frankopana?

Vjerujem da vecina Hrvata ne zna za to, ili bar nemaju neku posebnu tradiciju vezano za to.
 
Stvar nije tako jednostavna. Hrvati bastine "orijentalnu kulturu" koliko i Srbi. Jedu sarmu, cevape, sviraju tambure, imaju turcizme u jeziku koliko i Srbi.
upravo tako. ja se grozim same reči orijentalno a ako baš hoće da zna to njegovo "orijentalno" možeš da prikačiš barem polovini Hrvatske.
nisu Slovenci i nikad neće biti. da je rekao Slovenija je zemlja srednjoevropskog kulturnog/mentalnog sklopa, ok skidam kapu
 
Stvar nije tako jednostavna. Hrvati bastine "orijentalnu kulturu" koliko i Srbi. Jedu sarmu, cevape, sviraju tambure, imaju turcizme u jeziku koliko i Srbi.

A zapadna/katolicka kultura ne definise narod, ne cini nekog "hrvatom", dakle identitetski nije kohezivni faktor koji cini hrvate hrvatima.



Vjerujem da vecina Hrvata ne zna za to, ili bar nemaju neku posebnu tradiciju vezano za to.
Treba razlikovati pučku i elitnu kulturu, te njihovo miješanje.

Također, valja uzeti osnovne značajke, jer ako se ide u detalje- nikad kraja. Nedvojbeno je da su za Srbe oslobodilački ratovi od Osmanlija bili ključni, no onda se definicija rasplinjava u nizu crta bez glave i repa. Dulje je trajalo petljanje Hrvata s Mađarima i Srba s Turcima, no to nije u srži.

Može se dodati da je istočni utjecaj u pučkoj kulturi kod Srba prirodno naglašeniji zbog povijesti; da kod Srba ima više predkršćanskog utjecaja zbog domaćih lara penata i pop-genealogije zbog krsne slave; da kod Srba, za razliku od Bugara, postoji utjecaj zapada bitno veći već u srednjem vijeku i da je srpska kultura ne potpuno "bizantska", za razliku od bugarske.

Kod Hrvata je ta turska priča prodrla pliće, pa u Hrvata nema toliko epike i lirike o Osmanlijama kao u Srba.

Također, kod Srba je i Muslimana više istočnog u melosu, sjetimo se samo Ilidže, a kasnije turbofolka. Hrvata među narodnjacima praktički i nema.

Oko prehrane, dalo bi se pričati, no Hfvati imaju dosta više toga u mediteransko-srednjoeuropskoj tradiciji; ....

Bitna je, osim znanostvenih, kultura. Hrvati su zapadnjaci s dosta istočnog, a Srbi istočnjaci s dosta zapadnog.

Valja reći da su Srbi jedinstveni po dvostrukom modernom pismu. Hoće li se to razriješiti ili ostati ovako, neriješeno- to je pitanje.

No mislim da ako se tako nabroji 10-20 dodatnih odlika, sve se nekako zamrlja i nema jasnoga prikaza.

Jedono ozbiljnije što bi se moglo dodati ono što je Dučić rekao o Hrvatima- iako jeon, naravno, bio zlonamjeran- Hrvati su se u posljednjih 500 i više godina individualizirali nadnacionalnim ideologemima (ilirski, slovinski, gotski, iranski, ... razni uglavnom panslavenski); Srbi nisu nikada, osim rubnog spisa Brankovića i Raiča, nikad sebe nisu percipirali sebe kao slavenski narod bez obzira na vjeru, atk oda je u Srba pojava Jurja Križanića nemoguća, kao i prije Vinka Pribojevića; Srbi su seve doživljavali kao dio pravoslavne ekumene, najbolje slavenske, no nisu mislili da imaju veze s Česima ili Poljacima.
Hrvati su se često gledali u mitološkom panslavenskom okviru (napose u Dubrovniku), što je u teoriji uključivalo pravoslavne,iako u praksi -ne.

Banac je točno rekao: Hrvati se i Srbi zapravo nisu poznavali do 19-20. stoljeća:

 
Poslednja izmena:
Treba razlikovati pučku i elitnu kulturu, te njihovo miješanje.

Također, valja uzeti osnovne značajke, jer ako se ide u detalje- nikad kraja. Nedvojbeno je da su za Srbe oslobodilački ratovi od Osmanlija bili ključni, no onda se definicija rasplinjava u nizu crta bez glave i repa. Dulje je trajalo petljanje Hrvata s Mađarima i Srba s Turcima, no to nije u srži.

Može se dodati da je istočni utjecaj u pučkoj kulturi kod Srba prirodno naglašeniji zbog povijesti; da kod Srba ima više predkršćanskog utjecaja zbog domaćih lara penata i pop-genealogije zbog krsne slave; da kod Srba, za razliku od Bugara, postoji utjecaj zapada bitno veći već u srednjem vijeku i da je srpska kultura ne potpuno "bizantska", za razliku od bugarske.

Kod Hrvata je ta turska priča prodrla pliće, pa u Hrvata nema toliko epike i lirike o Osmanlijama kao u Srba.

Također, kod Srba je i Muslimana više istočnog u melosu, sjetimo se samo Ilidže, a kasnije turbofolka. Hrvata među narodnjacima praktički i nema.

Oko prehrane, dalo bi se pričati, no Hfvati imaju dosta više toga u mediteransko-srednjoeuropskoj tradiciji; ....

Bitna je, osim znanostvenih, kultura. Hrvati su zapadnjaci s dosta istočnog, a Srbi istočnjaci s dosta zapadnog.

Valja reći da su Srbi jedinstveni po dvostrukom modernom pismu. Hoće li se to razriješiti ili ostati ovako, neriješeno- to je pitanje.

No mislim da ako se tako nabroji 10-20 dodatnih odlika, sve se nekako zamrlja i nema jasnoga prikaza.

Jedono ozbiljnije što bi se moglo dodati ono što je Dučić rekao o Hrvatima- iako jeon, naravno, bio zlonamjeran- Hrvati su se u posljednjih 500 i više godina individualizirali nadnacionalnim ideologemima (ilirski, slovinski, gotski, iranski, ... razni uglavnom panslavenski); Srbi nisu nikada, osim rubnog spisa Brankovića i Raiča, nikad sebe nisu percipirali sebe kao slavenski narod bez obzira na vjeru, atk oda je u Srba pojava Jurja Križanića nemoguća, kao i prije Vinka Pribojevića; Srbi su seve doživljavali kao dio pravoslavne ekumene, najbolje slavenske, no nisu mislili da imaju veze s Česima ili Poljacima.
Hrvati su se često gledali u mitološkom panslavenskom okviru (napose u Dubrovniku), što je u teoriji uključivalo pravoslavne,iako u praksi -ne.

Banac je točno rekao: Hrvati se i Srbi zapravo nisu poznavali do 19-20. stoljeća:


Svi ti elementi stoje, kao generalizovane razlike izmedju Srba i Hrvata. Ali nemaju direktne veze sa Hrvatstvom i Srpstvom.

A sto se tice istok/zapad, ne moze se generalizovati. Hrvat iz Bosne ili Hercegovine ima vise istockog/turskog kulturnog uticaja nego Srbin sa primorja CG ili iz Vojvodine.

Ali sustina je da istocni melos, hrana, pismo, itd su sporedni sto se etničkog identiteta tice. Vise desetina naroda slusa muziku sa istocnjackom melosom, ili posjeduju zapadnu kuhinju i jela, ili pisu cirilicnim pismom, ili latinskim. Ali oni nijesu Hrvati ili Srbi.

6 tacke na prvom postu su kulturni elementi koje cine danasnje Srbe Srbima, i Hrvate Hrvatima.

Da su katolici Dalmacije, Dubrovnika i Bosne odbili Anta Starcevica, i prihvatili Kosovski boj i Nemanjice kao svoje, oni bi se danas izjasnjavali kao Srbi najvjerovatnije, u tome je poenta.
 
upravo tako. ja se grozim same reči orijentalno a ako baš hoće da zna to njegovo "orijentalno" možeš da prikačiš barem polovini Hrvatske.
nisu Slovenci i nikad neće biti. da je rekao Slovenija je zemlja srednjoevropskog kulturnog/mentalnog sklopa, ok skidam kapu
FDDD,

najzad da se slozimo u necemu!

Treba razlikovati pučku i elitnu kulturu, te njihovo miješanje.

Također, valja uzeti osnovne značajke, jer ako se ide u detalje- nikad kraja. Nedvojbeno je da su za Srbe oslobodilački ratovi od Osmanlija bili ključni, no onda se definicija rasplinjava u nizu crta bez glave i repa. Dulje je trajalo petljanje Hrvata s Mađarima i Srba s Turcima, no to nije u srži.

Može se dodati da je istočni utjecaj u pučkoj kulturi kod Srba prirodno naglašeniji zbog povijesti; da kod Srba ima više predkršćanskog utjecaja zbog domaćih lara penata i pop-genealogije zbog krsne slave; da kod Srba, za razliku od Bugara, postoji utjecaj zapada bitno veći već u srednjem vijeku i da je srpska kultura ne potpuno "bizantska", za razliku od bugarske.

Kod Hrvata je ta turska priča prodrla pliće, pa u Hrvata nema toliko epike i lirike o Osmanlijama kao u Srba.

Također, kod Srba je i Muslimana više istočnog u melosu, sjetimo se samo Ilidže, a kasnije turbofolka. Hrvata među narodnjacima praktički i nema.

Oko prehrane, dalo bi se pričati, no Hfvati imaju dosta više toga u mediteransko-srednjoeuropskoj tradiciji; ....

Bitna je, osim znanostvenih, kultura. Hrvati su zapadnjaci s dosta istočnog, a Srbi istočnjaci s dosta zapadnog.

Valja reći da su Srbi jedinstveni po dvostrukom modernom pismu. Hoće li se to razriješiti ili ostati ovako, neriješeno- to je pitanje.

No mislim da ako se tako nabroji 10-20 dodatnih odlika, sve se nekako zamrlja i nema jasnoga prikaza.

Jedono ozbiljnije što bi se moglo dodati ono što je Dučić rekao o Hrvatima- iako jeon, naravno, bio zlonamjeran- Hrvati su se u posljednjih 500 i više godina individualizirali nadnacionalnim ideologemima (ilirski, slovinski, gotski, iranski, ... razni uglavnom panslavenski); Srbi nisu nikada, osim rubnog spisa Brankovića i Raiča, nikad sebe nisu percipirali sebe kao slavenski narod bez obzira na vjeru, atk oda je u Srba pojava Jurja Križanića nemoguća, kao i prije Vinka Pribojevića; Srbi su seve doživljavali kao dio pravoslavne ekumene, najbolje slavenske, no nisu mislili da imaju veze s Česima ili Poljacima.
Hrvati su se često gledali u mitološkom panslavenskom okviru (napose u Dubrovniku), što je u teoriji uključivalo pravoslavne,iako u praksi -ne.

Banac je točno rekao: Hrvati se i Srbi zapravo nisu poznavali do 19-20. stoljeća:

Slavoj Zizek kaze da Balkan pocinje kada se iz Slovenije udje u Hrvatsku.

A Slavoj Zizek je svakako daleko bitniji lik u Evropi i svetu nego ti. ;)
 
Ivo Goldstein GRANICA NA DRINI - ZNAČENJE I RAZVOJ MITOLOGEMA
http://www2.filg.uj.edu.pl/~wwwip/postjugo/files/97/mitologemi.pdf
drina.jpg
 
A najzanimljivije od svega je da je orijentalizam kod Srba se primio nakon sto su Srbi protjerali Turke. I to preko turskije ostataka, Cincara i sl.

Svi ti elementi stoje, kao generalizovane razlike izmedju Srba i Hrvata. Ali nemaju direktne veze sa Hrvatstvom i Srpstvom.

A sto se tice istok/zapad, ne moze se generalizovati. Hrvat iz Bosne ili Hercegovine ima vise istockog/turskog kulturnog uticaja nego Srbin sa primorja CG ili iz Vojvodine.

Ali sustina je da istocni melos, hrana, pismo, itd su sporedni sto se etničkog identiteta tice. Vise desetina naroda slusa muziku sa istocnjackom melosom, ili posjeduju zapadnu kuhinju i jela, ili pisu cirilicnim pismom, ili latinskim. Ali oni nijesu Hrvati ili Srbi.

6 tacke na prvom postu su kulturni elementi koje cine danasnje Srbe Srbima, i Hrvate Hrvatima.

Da su katolici Dalmacije, Dubrovnika i Bosne odbili Anta Starcevica, i prihvatili Kosovski boj i Nemanjice kao svoje, oni bi se danas izjasnjavali kao Srbi najvjerovatnije, u tome je poenta.
Poenta je u tome da vi, tj. ti, tebi slicni i glupaci na vlasti kod Srba u zadnji 150 godina, umjesto da gledaju da se staraju o svojijem Srbima, ovi se ubise da nesrbe ubjede da smo braca i sl. priglupa srnja.
U tome izgubismo, izginusmo, zasrasmo sve sto se moglo, i sto nije.
 
Vjerujem da vecina Hrvata ne zna za to, ili bar nemaju neku posebnu tradiciju vezano za to.

To se učilo i u osnovnim školama. Sastavni je deo njihovog nacionalnog mita. Bukvalno se obeležava zvanično u državi 30. april, dan njihove pogibije.


https://shop.skolskaknjiga.hr/zrinski-i-frankopani-sto-godina-od-povratka-u-domovinu.html

178588.jpg


Banac je točno rekao: Hrvati se i Srbi zapravo nisu poznavali do 19-20. stoljeća:

Možda je mislio Srbi u Šumadiji i Hrvati u Zagorju.

Mimo striktno toga, nebulozna je izjava.
 
A najzanimljivije od svega je da je orijentalizam kod Srba se primio nakon sto su Srbi protjerali Turke. I to preko turskije ostataka, Cincara i sl.

Zavisi sta se podrazumijeva pod "orijentalizam". Vizantijska muzika je recimo, baza za tursku narodni melos, a vizantijska muzika je zasigurno bila prisutna na srpskim dvorima 13-15. vijeka.

Isto tako vidimo u nosnji Srba 13-14-vijeka jeleke i dolame, dakle vise istocnjacki stil oblacenja, da ne govorimo o tome da vizantijska crkvena arhitektura, koja je vecinska u Nemamnjickoj Srbiji, dolazi sa bliskog istoka, i sluzila kao baza za modernu islamsku arhitekturu.

Poenta je u tome da vi, tj. ti, tebi slicni i glupaci na vlasti kod Srba u zadnji 150 godina, umjesto da gledaju da se staraju o svojijem Srbima, ovi se ubise da nesrbe ubjede da smo braca i sl. priglupa srnja.
U tome izgubismo, izginusmo, zasrasmo sve sto se moglo, i sto nije.

Sta je pjesnik htio da kaze, i sta ima veze s temom? :roll:

To se učilo i u osnovnim školama. Sastavni je deo njihovog nacionalnog mita. Bukvalno se obeležava zvanično u državi 30. april, dan njihove pogibije.


https://shop.skolskaknjiga.hr/zrinski-i-frankopani-sto-godina-od-povratka-u-domovinu.html

178588.jpg

Interesantno. Ali ne vidim bas na koji nacin se direktno tice hrvatskog nacionalnog identiteta. Da li postoji i drugi oblici proslave ovog mita? Filmovi, muzika, itd?

Ako pocetak i kraj ove tradicije clanak u udzbenicima i jedna komemoracija svake godine, onda bi ga za identitet smatrao sporednim, u rangu sinjske alke.
 
Poslednja izmena:
Interesantno. Ali ne vidim bas na koji nacin se direktno tice hrvatskog nacionalnog identiteta. Da li postoji i drugi oblici proslave ovog mita? Filmovi, muzika, itd?

Ako pocetak i kraj ove tradicije clanak u udzbenicima i jedna komemoracija svake godine, onda bi ga za identitet smatrao sporednim, u rangu sinjske alke.

Roman Eugena Kumičića Urota zrinsko-frankopanska iz 1892. godine je bio svojevremeno najpopularnije hrvatsko književno delo; bio i ostao obavezna lektira do današnjeg dana.

https://shop.skolskaknjiga.hr/urota-zrinsko-frankopanska.html
 
Hrvati bastine Banovinu koju smatraju katolickom i drzavom. I postavili su vojne granice i terorisu ne katolike.
Srbi bastine Kraljevinu, i smatraju sve cetiri banovine Kraljevim banovinama u drzavi, i nije nista katolicko u drzavi nego je kraljevo. I ima samo jedna vojska, a to je vojska kraljevine.

Pod "Srbi" misliš zapravo "Scott Isle".
 
Svi ti elementi stoje, kao generalizovane razlike izmedju Srba i Hrvata. Ali nemaju direktne veze sa Hrvatstvom i Srpstvom.

A sto se tice istok/zapad, ne moze se generalizovati. Hrvat iz Bosne ili Hercegovine ima vise istockog/turskog kulturnog uticaja nego Srbin sa primorja CG ili iz Vojvodine.

Ali sustina je da istocni melos, hrana, pismo, itd su sporedni sto se etničkog identiteta tice. Vise desetina naroda slusa muziku sa istocnjackom melosom, ili posjeduju zapadnu kuhinju i jela, ili pisu cirilicnim pismom, ili latinskim. Ali oni nijesu Hrvati ili Srbi.

6 tacke na prvom postu su kulturni elementi koje cine danasnje Srbe Srbima, i Hrvate Hrvatima.

Da su katolici Dalmacije, Dubrovnika i Bosne odbili Anta Starcevica, i prihvatili Kosovski boj i Nemanjice kao svoje, oni bi se danas izjasnjavali kao Srbi najvjerovatnije, u tome je poenta.

Kako koji, no Hrvata nikad na Ilidži u nekoj mjeri, jer to je za njih istok s kojim nemaju veze.

Katolici tih zemalja nisu mogli prihvatiti mitologiju Kosova it.d jer to je nemoguće, budući da taj mit za njih predstavlja jedino egzotični istok i s kojim se ne identificiraju.

Najbolji je dokaz toga što je Ivan Meštrović pokušao graditi mit na tom, i kipovima i sl, i sve se rasplinulo u sprdnji kod Hrvata.
Za Hrvate to je tek zanimljiva bajka koja se događa nekom drugom, a ne nešto što je slika njihove sudbine.

Hrvati sebe na emocionalnoj razini doživljavaju kao branitelje zapada, a ne nekog Balkana ili druge srednjovjekovne države.

Ili- Srbi su predstraža slavenskog Bizanta, a Hrvati predstraža slavenskog Rima.
 
Roman Eugena Kumičića Urota zrinsko-frankopanska iz 1892. godine je bio svojevremeno najpopularnije hrvatsko književno delo; bio i ostao obavezna lektira do današnjeg dana.

https://shop.skolskaknjiga.hr/urota-zrinsko-frankopanska.html
Urota Zrinski- Frankopan je sasvim sigurno jedan od elemenata hrvatskog nacionalnog identiteta. Doduše, u moje vreme knjiga Eugena Kumičića nije bila deo lektire, bar ne u Sisku osamdesetih, ali se na časovima povijesti mnogo govorilo o njoj i o tome zbog čega je važna za hrvatsku državnost i identitet.

Inače, ovim mitovima trebalo bi dodati i Pacta Conventa iz 1102 godine i Cetingradski Sabor 1527 kao i matiju Gubca i Josipa Jelačića

Bosna kao element hrvatskog identiteta nikad nije figurirala kao nezavisan element, i uvek se, manje ili više uklapala u hrvatsku (kako bi Urvan zgodno napomenuo, preko bosanskih franjevaca)
 
Slavoj Zizek kaze da Balkan pocinje kada se iz Slovenije udje u Hrvatsku.

A Slavoj Zizek je svakako daleko bitniji lik u Evropi i svetu nego ti. ;)
Žižek pokušava da izvuče Sloveniju iz Balkana po svaku cenu. z:mrgreen:

Ova rečenica je u stvari parafraza jedne Meternihove rečenice, da Balkan počinje južno od Beča (to je jedan od stvari koja se učila u osnovinim školama u Hrvatskoj osamdesetih)

Jedna od parola kojima su Slovenci pokušavali opisati sebe početkom devedesetih jeste da su oni Nemci sa sunčane strane Alpa. :rotf:

Kompleksaši.
 
Да се не лажемо, највећа и најбитнија разлика између Срба и Хрвата је што су Хрвати паписти и то тешки.



@Persida Kolofon Gemischt @Urvan Hroboatos @guslar1389 @Лички гусар @Scott Isle @Perperius @GrdobanS
Varas se.
Ono sto Hrvate u vasim ocima cini takvima je cist balkanizam. Isto ko da neki Hrvat tvrdi da su Srbi teski pravoslavni Bizant.

I Srbi i Hrvati jesu slicni po tome, sto su i jedni i drugi "jaki" vjernici. Na jeziku.

Znam katolike sviju vrsta i znam da bi 95% izvrnuo se stomak od "Jasenovca i Gradiske stare". To je balkanizam u svome najgorem i najprimitivnijem obliku.
 
Zavisi sta se podrazumijeva pod "orijentalizam". Vizantijska muzika je recimo, baza za tursku narodni melos, a vizantijska muzika je zasigurno bila prisutna na srpskim dvorima 13-15. vijeka.

Isto tako vidimo u nosnji Srba 13-14-vijeka jeleke i dolame, dakle vise istocnjacki stil oblacenja, da ne govorimo o tome da vizantijska crkvena arhitektura, koja je vecinska u Nemamnjickoj Srbiji, dolazi sa bliskog istoka, i sluzila kao baza za modernu islamsku arhitekturu.



Sta je pjesnik htio da kaze, i sta ima veze s temom? :roll:
Ima veze sa temom. Srbi su imali sve u svojijem rukama da sacuvaju i okupe Srbe na Balkanu. Rasuli su vrijeme, energiju i sve prilike na Jugu i Juge, na fatamorgane od kojih se uvijek pune gace.

Orijentalizam je turski. Istocno Rimsko carstvo ili "Bizant" je imalo u svoje vrijeme veliki uticaj na srpsko srednjevjekovno drustvo, ali danas od toga je ostalo jako malo i to u tragovima.
Turska orijentala je ono sto vidimo u danasnjem srpskom drustvu, ono sto Srbin sam nije htio a sto je tek odlaskom Turaka primilo se medju Srbe kroz tuske ostatke kod Srba.

Nakon protjerivanja Turaka, ostala je medju Srbima lazna turska elita preko koje se najgori orijentalizam uvukao medju Srbe.
Bolje bi bilo za Srbe da su ostavili Turke umjesto Cincara i sl. koji osim vjere nemaju nista slicno sa nama, tj. sa obicnijem Srbinom seljakom.

Taj najgori kvaziturski orijentalizam, je sveprisutan medju Srbljem jos od 1804. U cemu je problem? Pa u tome sto je Srbin izborio svoje mjesto pod suncem, smaknuo Turke, bio je obican srpski seljak i njegov status se jako malo promjenio odlaskom Turaka. Na vrat su zajasili tuski ostatci poput Cincara, koji su imali pare i bili skolovaniji i daleko lukaviji.
Srbo je i dalje bio goljo ko i njegova djeca. Skolovana su djeca Cincara da budu elita nove srpske drzave. Srbi je za njih uvijek bio potrosna roba i jeftino topovsko meso.
 

Back
Top