kucno (ne)vaspitanje

ariela

Aktivan član
Poruka
1.483
Vrzma mi se ova tema danas u glavi jer sam srela puno ljudi i bas pratila ko ce da se lepo uljudno javi a ko prolazi ko prolazi i ponasa se kao da je sam...Licno sam vaspitavana a verujem i mnogi od vas da su pozdravljanje tokom susreta zahvaljivanje i izvinjavanje nekako bitne stvari u zivotu coveka i ako to ne cinimo nesto definitivno ne stima...secam se da su npr moji roditelji po tom pitanju imali stroge kriterijume i ako bi neko ko mi je dosao u posetu prosao ne rekavsi "dobar dan" oni bi me zabrinuto pitali ko je i ko su njegovi roditelji....Ostalo mi je ukorenjeno da se uvek ljubazno javim pa mi smeta kad neko to ne cini...i ovde kao i u Srbiji "sto ljudi sto cudi" ali zaista mislim da ako nekog nisu vaspitavali na taj nacin da se nikada redu nauciti nece...
 
Aaa, sad je u modi da se niko nikome ne izvinjava.. To je sad neki nov "fazon" ..
Napr. moja skolska drugarica, koju vidjam sigurno 2x nedeljno a zivimo u istom mestu, mi se nikad ne javlja, ne osmehne, ne namigne, ne klimne cak ni glavom.. Ma ni ne pogleda me.. A kad joj je nesto zatrebalo,izdaleka me zapazila i javlja se, grli me, ljubi me.. Ma idi, setila se poruke na koju mi pre 4 meseca nije odgovorila i izvinjava se, jer tada nije imala kredita, problemi.. ***..
Hahaha
Draga Ariela, niko se nikome danas ne javlja osim ako nema korist od te osobe, niko se nikome ne izvinjava osim ako zna da ces mu kasnije u zivotu zatrebati, niko vise starijima ne ustaje u busu-vec svi blenu kroz prozor, gurnu slusalice u usi i bas ih briga!
Ja sam isto vaspitavana da se uvek javim, izvinim, cak i iz kulture neobavezno procaskam tipa:"Dobar dan,kako ste?Ima nesto novo?"
A toga danas vise nema.. Takvi izumiru, a ne prenose to na svoju decu, ili bar pokusavaju al` danasnje drustvo namece nov standard!
Lepa tema..
 
Aaa, sad je u modi da se niko nikome ne izvinjava.. To je sad neki nov "fazon" ..
Napr. moja skolska drugarica, koju vidjam sigurno 2x nedeljno a zivimo u istom mestu, mi se nikad ne javlja, ne osmehne, ne namigne, ne klimne cak ni glavom.. Ma ni ne pogleda me.. A kad joj je nesto zatrebalo,izdaleka me zapazila i javlja se, grli me, ljubi me.. Ma idi, setila se poruke na koju mi pre 4 meseca nije odgovorila i izvinjava se, jer tada nije imala kredita, problemi.. ***..
Hahaha
Draga Ariela, niko se nikome danas ne javlja osim ako nema korist od te osobe, niko se nikome ne izvinjava osim ako zna da ces mu kasnije u zivotu zatrebati, niko vise starijima ne ustaje u busu-vec svi blenu kroz prozor, gurnu slusalice u usi i bas ih briga!
Ja sam isto vaspitavana da se uvek javim, izvinim, cak i iz kulture neobavezno procaskam tipa:"Dobar dan,kako ste?Ima nesto novo?"
A toga danas vise nema.. Takvi izumiru, a ne prenose to na svoju decu, ili bar pokusavaju al` danasnje drustvo namece nov standard!
Lepa tema..

Nazalost danas je sve vise ovakvih ljudi,cast izuzetcima.
 
radim sa decom,ne u školi,ali ih učim nekim stvarima u životu...i primećujem da su generacije koje dolaze sve nevaspitanije...verovatno roditelji nemaju vremena da ih nauče...hm,da li je to zaista izgovor?e sad,često se dešavalo,da uđu u prostoriju i ne jave se...ja im dala minuta da se sete,a onda kako su došli,tako su mogli i da odu kući...da vidiš kako su naučili da se treba javiti,i odati poštovanje ostalima,sa kojima se susrećeš,ili si u istoj prostoriji...i onda jednom i meni rekli,kao to je sada fazon...ebem ti fazon...kod mene ne pali...što se mene tiče,bilo ko,ko ne uvažava barem te osnovne principe pristojnosti,može da me se kloni...nemamo šta da komuniciramo ubuduće...
 
Alijenacija... totalna...
Kako ocekivati da deca budu vaspitana, kada su roditelji generacija koja je prosla kroz svasta, i nisu stigli da se vaspitaju?
Drugo, ti socijalni trendovi isto igraju bitnu ulogu. Danas je IN biti bahat, podsmevati se siromasnima i manje lepima, biti bucan, i sl. Deca posmatraju te stvari u drustvu, i upijaju ih kao svoj model ponasanja. Cak i ako imas dete... i vaspitavas ga u duhu kulture i lepih manira... na kraju ce neka druga deca da ga vaspitaju u skroz drugom fazonu.
 
Ja kao trudnica, uopste ne zelim da pricam o nevaspitanju sa kojim se srecem svaki dan, dosadila sam svima.
Da se razumemo, ne treba niko zbog mene da igra kolo, ali taj nedostatak osnovnog kucnog vaspitanja da ustupis mesto ili propustis trudnu zenu preko reda npr. mi onako bas ide na nerve
Nema bre niko vise razumevanja za druge...pih

o javljanju, pozdravljanju...pa imam ja kolege na poslu koje prilikom susreta u hodniku gledaju u tebe i cekaju da im se ti prvi javis, jerbo su oni ipak komercijala a ti administracija, jel'te kancelarijski pacov
ludilo
 
Izludjuju me vrata, sva moguća vrata na javnim institucijama, gde je frekvencija prolazaka velika. Ne zna se ko ulazi, ko izlazi, ko će preko koga, ko koga gura, vuče... :roll: Još kad nosim dete u naručju, a drugo vodim za ruku, a neko, uglavnom žene u mladjim i srednjim godinama, mada nema nekog striktnog pravila, baš u toj sekundi hoće da prodje iz suprotnog smera. Pa nas oduva, ili pribije ovog mog malog žapca uz zid, ili mi skoro oduva malenu iz naručja. :evil: Par puta mi se, u takvim situacijama, desilo da i sama zaboravim na kućno vaspitanje, pa kad opletem po "agresoru"... :evil:
A još mi je crnje kada vidim da stoka hoće da prodje preko nekog sa štapom ili štakom, ili bilo kojim invaliditetom koji ga usporava i čini nestabilnim. E, tu bih, da mogu, na licu mesta pisala kaznu u visini dva mesečna primanja, minimum! :evil:
 
Ja kao trudnica, uopste ne zelim da pricam o nevaspitanju sa kojim se srecem svaki dan, dosadila sam svima.
Da se razumemo, ne treba niko zbog mene da igra kolo, ali taj nedostatak osnovnog kucnog vaspitanja da ustupis mesto ili propustis trudnu zenu preko reda npr. mi onako bas ide na nerve
Nema bre niko vise razumevanja za druge...pih

o javljanju, pozdravljanju...pa imam ja kolege na poslu koje prilikom susreta u hodniku gledaju u tebe i cekaju da im se ti prvi javis, jerbo su oni ipak komercijala a ti administracija, jel'te kancelarijski pacov
ludilo

E bre Jexy što se tiče odnosa društva prema trudnicama tu sam primetila (bar u mom slučaju je tako bilo) da su muškarci ti koji više gledaju da ti ustupe mesto i propuste te na pešačkom nego žena. Jednom dok sam stajala u redu u sup-u došla je trudnica sa stomakom do zuba i otišla odmah do šaltera. Žene su toliko skočile na nju (izjave tipa: šta, ti misliš da si samo ti trudna, i mi smo to prošle pa ko nam je izlazio u susret - niko:eek:, pa mamu mu zar to znači da i vi treba da budete takve!) da se žena toliko potresla i otrčala plačući. A one zalepljene nalepnice "trudnice imaju prednost" bolje da su okačili mačku o rep.
 
Ma niko ne obraca paznju.
Mada, juce mi je u busu ustupila mesto zena, uz reci -ajde sedi ti moras da se cuvas, troje dece da rodis, bla, bla, bla...ne mogu ja da gledam da trudnica stoji,- i tek kad smo izasle iz busa na Zelenjaku ja sam videla da zena hramlje, jedva hoda!I
I to je redak primer, uglavnom me pogledaju, odmere, i nastave da gledaju kroz prozor. I Bambi u pravu si, mahom zene, muskarci i ustanu, propuste, zene jok, filozofija-
"bili su zli prema meni, sad cu ja prema celom svetu da budem zla"
 
Vrzma mi se ova tema danas u glavi jer sam srela puno ljudi i bas pratila ko ce da se lepo uljudno javi a ko prolazi ko prolazi i ponasa se kao da je sam...Licno sam vaspitavana a verujem i mnogi od vas da su pozdravljanje tokom susreta zahvaljivanje i izvinjavanje nekako bitne stvari u zivotu coveka i ako to ne cinimo nesto definitivno ne stima...secam se da su npr moji roditelji po tom pitanju imali stroge kriterijume i ako bi neko ko mi je dosao u posetu prosao ne rekavsi "dobar dan" oni bi me zabrinuto pitali ko je i ko su njegovi roditelji....Ostalo mi je ukorenjeno da se uvek ljubazno javim pa mi smeta kad neko to ne cini...i ovde kao i u Srbiji "sto ljudi sto cudi" ali zaista mislim da ako nekog nisu vaspitavali na taj nacin da se nikada redu nauciti nece...

Kako bih ti rekao i stoka se nauci redu i ne sudara se u koloni..krdo od 1000 grla nema taj problem koji imaju sirovine kad idu knez mihajlovom..batina je iz raja izasla
 
A one zalepljene nalepnice "trudnice imaju prednost" bolje da su okačili mačku o rep.
:mrgreen: Isto kao one "rezervisano za majke s decom".
Mene su roditelji takođe naučili da se javljam poznatim osobama, da nesebično koristim reči "izvini", "hvala", "izvolite", da ustupim mesto deci i starijim osobama u autobusu...Isto tako sam i ja vaspitala moju decu. Zato mi i jeste neshvatljivo mnogo toga danas. Međutim, i ja sebi danas dozvoljavam da uradim neke stvari koje su mi bile nepojmljive. Pa tako, kad sa detetom uđem u autobus, ako se niko ne seti da ustane i pusti moje dete da sedne, priđem prvoj personi za koju smatram da može stojeći da balansira u autobusu lakše nego moje dete i zamolim je da ustane da bi moje dete selo. Dok sam bila mlađa ustupala sam mesto svakom ko je stariji, sada sam malo selektivnija :mrgreen:, ne ustajem, na primer, više "dobrodržećim gospođama" koje bi volu rep mogle iščupati i koje uđu napirlitane i na štiklicama u autobus a onda me "streljaju" pogledom jer ja sedim a one stoje. Čim je ona na štiklama, znači da joj godine ne smetaju :mrgreen:. Atakualpa je spomenula vrata, mene izluđuje to što svako očekuje da onaj drugi bude fin. Postoji nepisano pravilo, a možda je i zapisano negde :D, da prednost ima onaj koji izlazi. Dok god se na vratima susrećem s ljudima koji poštuju to pravilo - fina sam.Kada negde ulazim, uvek sam fina, jer strpljivo čekam da izađu oni koji su krenuli napolje...ali kada izlazim umem da budem veoma "nefina" ako oni koji ulaze ne obraćaju pažnju na to pravilo.

Meni je neverovatno da je danas ljubaznost postala toliko retka da kada je osetim prosto se prenerazim. Ljudima koji su topli, ljubazni i spremni da učine i za neznanca nešto lepo imam potrebu da se beskrajno zahvaljujem samo da bi im moja reakcija pokazala koliko to njihovo "malo" može nekome mnogo da znači i da zbog toga dobiju želju da takvi ostanu i ubuduće. Vreme u kom živimo nije i ne sme biti opravdanje za behatost, neosetljivost, nevaspitanje jer: "Nisu loša vremena, loši su ljudi."
 
Poslednja izmena:
Ma niko ne obraca paznju.
Mada, juce mi je u busu ustupila mesto zena, uz reci -ajde sedi ti moras da se cuvas, troje dece da rodis, bla, bla, bla...ne mogu ja da gledam da trudnica stoji,- i tek kad smo izasle iz busa na Zelenjaku ja sam videla da zena hramlje, jedva hoda!I
I to je redak primer, uglavnom me pogledaju, odmere, i nastave da gledaju kroz prozor. I Bambi u pravu si, mahom zene, muskarci i ustanu, propuste, zene jok, filozofija-
"bili su zli prema meni, sad cu ja prema celom svetu da budem zla"
Tačno tako. Žene zaista znaju biti užasne. Tipičan primer je poseta ginekologu. Znate kolike gužve umeju biti u DZ, tu se tako dobro vidi koliko žene mogu biti neosetljive prema trudnicama. One koje nisu trudne pojele bi valjda trudnice jer imaju prednost. Niko tu ne razmišlja da će i sam sutra biti u istoj situaciji, ili ako je već bio onda se čuje ono:" ni mene niko nije štedeo, mazio, niko mi nije ustajao, puštao me preko reda, današnje trudnice su razmažene..."
Kako bih ti rekao i stoka se nauci redu i ne sudara se u koloni..krdo od 1000 grla nema taj problem koji imaju sirovine kad idu knez mihajlovom..batina je iz raja izasla
:lol: Živa istina. Rekoh već, to je tako zato što gotovo svi očekuju da onaj drugi bude fin, da se skloni...uvek onaj drugi. :besan2:
 
:mrgreen: Isto kao one "rezervisano za majke s decom".
Mene su roditelji takođe naučili da se javljam poznatim osobama, da nesebično koristim reči "izvini", "hvala", "izvolite", da ustupim mesto deci i starijim osobama u autobusu...Isto tako sam i ja vaspitala moju decu. Zato mi i jeste neshvatljivo mnogo toga danas. Međutim, i ja sebi danas dozvoljavam da uradim neke stvari koje su mi bile nepojmljive. Pa tako, kad sa detetom uđem u autobus, ako se niko ne seti da ustane i pusti moje dete da sedne, priđem prvoj personi za koju smatram da može stojeći da balansira u autobusu lakše nego moje dete i zamolim je da ustane da bi moje dete selo. Dok sam bila mlađa ustupala sam mesto svakom ko je stariji, sada sam malo selektivnija :mrgreen:, ne ustajem, na primer, više "dobrodržećim gospođama" koje bi volu rep mogle iščupati i koje uđu napirlitane i na štiklicama u autobus a onda me "streljaju" pogledom jer ja sedim a one stoje. Čim je ona na štiklama, znači da joj godine ne smetaju :mrgreen:. Atakualpa je spomenula vrata, mene izluđuje to što svako očekuje da onaj drugi bude fin. Postoji nepisano pravilo, a možda je i zapisano negde :D, da prednost ima onaj koji izlazi. Dok god se na vratima susrećem s ljudima koji poštuju to pravilo - fina sam.Kada negde ulazim, uvek sam fina, jer strpljivo čekam da izađu oni koji su krenuli napolje...ali kada izlazim umem da budem veoma "nefina" ako oni koji ulaze ne obraćaju pažnju na to pravilo.

Meni je neverovatno da je danas ljubaznost postala toliko retka da kada je osetim prosto se prenerazim. Ljudima koji su topli, ljubazni i spremni da učine i za neznanca nešto lepo imam potrebu da se beskrajno zahvaljujem samo da bi im moja reakcija pokazala koliko to njihovo "malo" može nekome mnogo da znači i da zbog toga dobiju želju da takvi ostanu i ubuduće. Vreme u kom živimo nije i ne sme biti opravdanje za behatosts, neosetljivost, nevaspitanje jer: "Nisu loša vremena, loši su ljudi."

Naravno da postoji to pravilo i,ne znam za druge, ali ja ga se pridržavam, bar u segmentu kada treba da propustim one koji izlaze. Medjutim, kada je onaj ko treba da izadje 8 metara daleko od vrata, a ja sa decom krenem da ulazim ( konkretno misim na jedan tržni centar koji ima jedna vrata, pa predvorje, pa druga vrata ) i vidi da sam krenula da ulazim i puštam dete koje vodim da bih otvorila vrata i propustila prvo njega pa ušla sa detetom koje nosim, a persona u trenutku kada dete kreće kroz vrata, stiže do istih i gura se sa detetom da prodje, pa onda i zakači dete koje nosim u naručju - da li to treba prećutati i aminovati??? :think:
Hej, krenuli smo da udjemo, tj. ulazimo, a ona tek stiže. I 'ladno oduva malog, skoro pa se zaglavila sa njim u onim vratima!!! Ili je trebalo da čekamo da ona stigne sa pola hodnika, pa da onda lepo udjemo? :think:

Jednom sam "izribala" dvojicu klinaca na ulazu u prodavnicu. Muž drži vrata, ja guram kolica sa, tada još malom, bebom, a oni - hop odguraše i kolica i mene da udju. I kada smo ušli, pozovem ih obojicu i kažem im par reči. Naglašavam - kažem im, ne viknem, ne grdim, već kažem, i na kraju ih obojicu pomazim po glavi i naglasim da su dobri dečaci i da treba da zapamte ono što sam im rekla da bi bili još bolji. Posle nekoliko nedelja, srećem jednog od njih dvojice na ulici. Zapravo, dete kao dete, ne bih ni prepoznala koji je to klinac, da mi se nije javio. Kaže - dobar dan, teto, gde vam je ona lepa beba? Teto, još uvek sam dobar ( ili tako nešto, dobar, vaspitan, kulturan, ne mogu tačno da se setim konkretne reči ) Uglavnom, klincu osmeh od uva do uva, ni traga nekoj ljutnji ili neprijatnosti. Bilo mi je nekako drago. Nisu deca loša, samo odrasli nemaju vremena, strpljenja, zainteresovanosti za njih i njihovo vaspitanje. :)
 
Хоћете кућно васпитање?
Онда немојте слати децу у обданиште, него га васпитавајте у кући.
То вам је кад вам неко други васпитава децу.
 
Ljudi vagaju pogrešne interese.

"Ako se nekome izvinim, pokazaću da sam slabić." Kakva glupost. Velika je vrlina čoveka da shvati da nije u pravu, ali ona nikakav značaj neće imati ako se ta zamisao i ne ispuni. Znači, izviniš se, ti si i na neki način razumna osoba, a i sa druge strane vaspitana i kulturna. Sa druge strane, ako se nekome izviniš neiskreno, čisto da ne bi nastao konflikt, ili da bi ispao ok u očima drugih ljudi, onda je to razbacivanje rečima. Ali je opet mnogo pozitivnije, nego da ostaneš pokunjeni namćor.

Malo je izlizano, ali bonton kaže u kojim slučajevima treba da kažemo hvala. Neko ti čestita rođendan, ti ne znaš ni da se zahvališ, samo zato što ti je stiglo, je li, mnogo čestitki, ljudi te vole, pa nisi stigao svima da odgovoriš... To je meni van svake pameti. Nekulturno do zla Boga. Neko ti udeli kompliment iz dobre namere, ti kažeš "Znam!" E pa, vala, sad i ja znam da si nevaspitan.

"Neću da mu se javim dok se on meni prvi ne javi. Pošto se on meni nije prvi javio, onda se nismo pozdravili."
Dobro. To je ili izraz nekulture i nadmenosti, ili je čovek jednostavno nesiguran u to da li će mu se neko javiti. Pa, šta je tu loše. Ako nekoga znaš, lepo ga pozdraviš, ako se on ne javi, znaš šta ti je da radiš sledeći put, u celoj situaciji ti si ispao kulturan, on nekulturan. Nema tu prevencije nikakve, glupo je uopšte opterećivati se ovakvim stvarima.
 
Хоћете кућно васпитање?
Онда немојте слати децу у обданиште, него га васпитавајте у кући.
То вам је кад вам неко други васпитава децу.

Ne može obdanište da promeni neke ukorenjene moralne skrunule koje dete stekne u porodici pre nego što krene u obdanište.
A i ako prime neki loš uticaj, to je zbog loše odgojene dece sa kojima se nalazi u istoj sredini. Dakle, opet loše kućno vaspitanje.
 
Vrzma mi se ova tema danas u glavi jer sam srela puno ljudi i bas pratila ko ce da se lepo uljudno javi a ko prolazi ko prolazi i ponasa se kao da je sam...Licno sam vaspitavana a verujem i mnogi od vas da su pozdravljanje tokom susreta zahvaljivanje i izvinjavanje nekako bitne stvari u zivotu coveka i ako to ne cinimo nesto definitivno ne stima...secam se da su npr moji roditelji po tom pitanju imali stroge kriterijume i ako bi neko ko mi je dosao u posetu prosao ne rekavsi "dobar dan" oni bi me zabrinuto pitali ko je i ko su njegovi roditelji....Ostalo mi je ukorenjeno da se uvek ljubazno javim pa mi smeta kad neko to ne cini...i ovde kao i u Srbiji "sto ljudi sto cudi" ali zaista mislim da ako nekog nisu vaspitavali na taj nacin da se nikada redu nauciti nece...

Baš sam o ovom javljanju razmišljala.
Normalno je da se čovek javi, a šta ako dolazite kod nekoga, a recimo roditelji su mu u drugoj sobi.
Treba li da im zavirite u sobu kroz otškrinuta vrata da biste im se javili?
Meni je to neprijatno, tako da samo šmugnem ako ih ne sretnem na hodniku.
Šta ima da uznemiravam i alarmiram sve da ustaju i pozdravljaju se sa mnom...
Naravno da ću se javiti svima koje vidim kad uđem u kuću.

Ne volim mnogo da se javljam ljudima ako nije zgodno i ako treba da bude naglašeno, tj. ako ih ometam.
Drugo, nekad mi je nezgodno da se javim nekim ljudima koje znam iz viđenja, iz komšiluka...
Uvek pomislim da me se možda ne sećaju i da neću da budem manijak...
Bolje nek misle da sam mrgud.

Javljam se uvek ljudima sa kojima sam se upoznala.
 
Kao klinac sam imao drugara koji, kada dodje kod mene, ne izuva se i ne javlja se nikome! Prolazimo kroz dnevnu sobu, i tu svi moji sede, a on ne konstatuje. Meni to nikad nije bilo jasno. Ima jos stvari, recimo, kolima pustite pesaka da prodje. Neko mahne, neko klimne glavom, a neko te ne iskonstatuje uopste! Ili, kada zaustavljam nekoga na ulici, uvek pocinjem sa "izinite, da vas pitam...", a skoro mi se desilo da me je jedan lik na ulici zaustavio i pitao nesto na nacin kao da sam zaduzen za deljenje informacija, nesto u fazonu "e, gde se nalazi to i to ". ..
 
Nakon jos jednog iskustva sa autobusom... Fin i kulturan covjek me upitao da li je mjesto pored mene zauzeto, sjeo, progovorio dvije tri reda radi na neku random temu, ja odgovorila i stavila slusalice ignorisuci njegovo postojanje do daljnjeg.
Po ovim definicijama, jelte, divljaka.
A to je bio jedan krasan covjek koji nije umio da se drzi svog sjedista, ali isto tako nije ni kupio dva, sto bi bilo daleko uvidjajnije od cisto forme radi kulture u obliku javljanja i small talka.
Umjesto toga, on se penjao po meni i valjao u krivinama sa svih svojih gojaznih X+ kila, kao retardirana beba dok sam ja u sitne sate ponovo i ponovo skidala slusalice da ga probudim i gurnem nazad, dok mi nije pripizdilo kada me probudio jer je imao svoj lakat od moje sise do pupka i mlatnula sam ga u rebra samo tako.
Na sto se on nasao uvrijedjen. :dash:
 
...Iskreno ne razmisljam posebno o ,,vaspitanju" i ,,nevaspitanju" , jer sam odluchila da budem adaptirana vrsta na vreme u kojem zivim, te tamo gde je potrebno ,,hvala" i ,,molim" znam kako se primenjuje, a tamo gde je potrebno lajanje na zvezde , umem da ih skinem verbalno po potrebi - jer je vreme kada treba preziveti . Pozdravljam ljude koje znam i koji se ne prave ludi, a ne moram ...uvek one koji me do juche nisu ni primetili kao tachku na planeti, mrvu koja se kotrlja, a odjednom se u poslednje vreme prisetili da me od nekud znaju , a mozda smo i krvno srodstvo ne secam se davno je bilo, kasno se prisetilo i tako tako bla bla...ne brinem oko te vrste ,,lepog ponasanja", jer nije dovoljna da prekrije srce licemerja...ali imam i mnogo drugih osobina koje bi povrsno mogli nazvati nekulturom, a imaju mnogo dublje razloge i nekad i tesko ili neobjashnjive...

Ono sto mene iskreno, jos uvek zbunjuje. Kako je moguce da se jos uvek za lepo ponasanje smatra odradjivanje par kurtoaznih melodrama, ponasanja i cijukanja, dobardanjenja, izvinjavanja, nazdravljanja i zahvaljivanja. Da li ima neka klauzula koja se tiche ponasanja kad je u pitanju ...heh mnoge teme. Da li u lepo ponasanje spada POSTOVANJE TUDJEG ZIVOTA, TUDJIH ODLUKA, TUDJEG PONASANJA, DESAVANJA, I ZIVOTNOG SVAKODNEVNOG FUNKCIONISANJA. Da li je RADOZNALOST, S,M,L velicine ubrojena u nekulturu. Da li je i pored ispunjavanja sitnica, kao sto su hvala , molim itd nekultura : postavljanje lichnih pitanja, cak prilikom prvih ili retkih susreta (ne mislim na lichna pitanja udatosti, ozenjenosti - to je na kraju krajeva smesno , a u manjim sredinama sasvim organski uobichajeno da se vec smatra nadrikulturom), nego nesto drugo zelim se zamisliti, pogotovo kad su pitanja utemeljena na pojedinim dogodovstinama - koja su ochiglledno vec usla u bazu podataka pitaoca. Ajde , da covek prevazidje problematiku nenajavljenih upada u privatni zivotni prostor...ajde sve na stranu...Ali iskreno , da li je veliki moj defekt u glavi kad ne mogu jos uvek da shvatim kojom definicijom simpatije, empatije i ljubavi se moze objasniti da npr, cak i oni koji su zakiceni titulama i samoproklamovanim drustvenim vaznostima primenjuju isto sto i baba na pijaci (mozda ja nisam u toku da je to sasvim kul i u redu)...Znaci , da se iznenadish tim naletom pitanja, podpitanja, saveta i instrukcija od osoba koje poznajes koliko i smrdibubu iz malinjaka (doduse sa smrdibubom ni ne znash da si bliskija - jer ti ona obilazi maline mnogo cesce nego sto znas). Odakle proistiche ideja da te neko ko te zna minijaturno odmah zavaljuje idejama sta treba da uradish sa sobom, gde cesh i sta radish i gde si i kuda i zashto i kako...pa ponekad pomislish da te osoba ciljano spopada kao da treba da popuni izveshtaj za bazu , za chije istureno informativni krilo radi. Majke mi moje, pa nisam ja zivela u tegli, delila sam zivotni prostor sa preko 30-40 cimerki i deset baba , kud ces vise zivotnog iskustva, ali sam taj osecaj da treba da dash intervju i odrzish brifing za javno mnenje , pomalo plashi tj izaziva osecaj treme , da li cesh ostvariti ochekivanja :) .
Elem, da li je nekultura preterana radoznalost od ljudi sa kojima morash deliti prostor, ali nije nuzno - a moze da bude da cesh se sprijateljiti..vremenom. Da li je nekultura, zapitkivanje o tudjim aktivnostima i zivotu. Da li je nekultura, ili je nekultura dovela do kulminacije rialiti sou emisija gde je izbrisano pravo ljudskog bica na privatost, a glad, beda ili sta bi vec moglo trece je naterala ucesnike da pristanu na taj elemenAt edukatvni za narod. Da li je to legalizovana , uobicajena aktivnost misicnog dela misaonog procesa zvanog jezichina, koji cesto nije u konekciji sa mozdanim delom, vec se centar spusta mnogo nize niz kichmu i zavrshava u evolutivno novoformiranom organu smeshtenom u debelom mesu ,,centar za anal-izu ".
Da li je nekultura nepostovanje tudjeg zivota, navika, izbora dovela da "vol"ke kuce zvrje prazne zato sto se rogovi u vreci ne mogu sastavljati jer niko ne gleda svoja posla. Da li je nekultura sunjanje kroz bashtu, poput veverice da se chuje svaka rech iz komshijskog dvorishta , mada suluda potreba jer samoinicijativno iskonstrisavanje pricha i prichica sasvim demantuje potrebu prikupljanja bilo kakvih informacija.
da li je nekultura, ne shvatiti da NEMASH PRAVA komentarisati nechije zivote, da NEMASH PRAVA na silu, samovoljno ,izlaziti iz okvira poslovnosti, medjuljudskih distanci, porodichnih okvira - prava pojedinaca i sta vec naprichah...

Nemam pojma

Ali brte izvini hvala lepo

a josh i ovo , osim hvala, molim, da li je kultura otvarati teme o prijateljima i poznanicima i onako kao sa puzem ispod nosa osudjivati njihovo ponashanje...o poznatim lichnostima, da ne govorim (kad vec ne mogu da ih izbegnem :)
Hm...da li je to u stvari , izvorno, kucno vaspitanje :zadiranje u tudji zivot - kucno po sistemu u kuci se suska uz kafu, ratluk, casicu razgovora ili onako ,,u krugu porodice", stecena navika...
 
Poslednja izmena:
Хоћете кућно васпитање?
Онда немојте слати децу у обданиште, него га васпитавајте у кући.
То вам је кад вам неко други васпитава децу.
nema to veze.
moje dete je od 11 meseci krenuo u jaslice/obdaniste pa sve do polaska u skolu.sad je odrastao covek,i svi ga hvale da je kulturan i jako lepo vaspitan.
 
Ja kao trudnica, uopste ne zelim da pricam o nevaspitanju sa kojim se srecem svaki dan, dosadila sam svima.
Da se razumemo, ne treba niko zbog mene da igra kolo, ali taj nedostatak osnovnog kucnog vaspitanja da ustupis mesto ili propustis trudnu zenu preko reda npr. mi onako bas ide na nerve
Nema bre niko vise razumevanja za druge...pih

o javljanju, pozdravljanju...pa imam ja kolege na poslu koje prilikom susreta u hodniku gledaju u tebe i cekaju da im se ti prvi javis, jerbo su oni ipak komercijala a ti administracija, jel'te kancelarijski pacov
ludilo

E, ne vezano za temu, mada možda ima veze :D
Odem ti ja u socijalno da overim uput lekarski, a ono gužvaaaaaa 20m, ma ko za inat neću stići a sutradan treba da idem kod lekara. Nekako ja dođem blizu vrata, par ljudi pre mene, kad eto ti jedne trudnice, propustim je ja... Uđe ona, pa nikad da izađe, kad ona izlazi nosi gomilu uputa,i gomilu knjižica overavala za babu, strinu, mamu, tetku... Nema veze, kad eto ti đavola taman ona izađe dolazi druga trudnica pustim i nju (već počinjem u sebi da ključam), dok je ta jedna tu još stajala naletela treća!!! E tu već poludim al pustim i nju... Razmišljam u sebi šta se ovo dešava, jednom u godinu dana dođem u socijalno ono sve trudnice neke i to baš kad sam ja na redu. E kad je došla i četvrta morala sam da prelomim i nisam joj dala! Došlo mi da je pošaljem u piiiiiii... Al suzdržim se, a hebote, ako si trudna lezi kući i uživaj nek mužić ide da obavlja poslove po gradu. Danas izgleda ušlo u modu da se žene šetaju sa stomakom do zuba :dash::mrgreen:
 

Back
Top