Krtica

Moj tata ima običaj da kupuje neke enormne količine hrane, a uopšte nismo ješni i često se desi da bacimo ako ne nađemo neku životinjku da nju obradujemo... A skoro sam provalila da mama štekari gomilu peškira, stolnjaka i tako nekih gluposti i sve kao nešto čuva :dash: Tako moja pokojna baka, našli smo joj u ormanu bar 20 pari gaća sa sve etiketom, koje je čuvala za nešto :sad2:
Jednom nam je prof. gerontologije rekao da je odlika starosti kad počnete tako da gomilate i skupljate stvari.... sad ću stavim prst na čelo da razmislim :mrgreen:

Ја сам онда бабац од кад знам за себе.:zper::zcepanje: Ја сам гомилала и луткину одећу.:whistling:

То са постељином, пешкирима, столњацима,... је класика.

Само што сам се скућила, већ сам почела и то да гомилам.:zper:

Знам за један екстремни случај, жену која је у орманима имала гомилу нових ствари, одеће, постељина, пешкира, завеса, тепиха... а облачила се одрпано и кућа јој је била "гола", без завеса, тепиха,...

Једно време је још и примала госте и онда пред њима отварала ормане да покаже шта све има ново, а после није више никог ни примала, није ни ролетне дизала и кад би јој неко дошао на врата, правила се да није ту. Када је умрла, деца су углавном побацала све то, ново, некоришћено.:neutral:

Доста дуго сам боловала и од те бољке чувања нових ствари за посебне прилике, али то сам некако излечила.

И без ове теме, ја стално планирам да направим једно велико чишћење, али не знам одакле да кренем. Пар пута сам и почињала, али увек се све заврши само на другачијем распореду ствари.
 
И без ове теме, ја стално планирам да направим једно велико чишћење, али не знам одакле да кренем. Пар пута сам и почињала, али увек се све заврши само на другачијем распореду ствари.
e, stormika, ako nisi to odradila sad kad si se selila, ne znam kad ćeš :think:
ozbiljno, iz iskustva :whistling:
 
e, stormika, ako nisi to odradila sad kad si se selila, ne znam kad ćeš :think:
ozbiljno, iz iskustva :whistling:

:sad2:

Двапут сам се селила за годину дана. Има нешто што сам оставила код маме, то сматрам да сам избацила:mrgreen:, а у ствари нисам.

И ја сам мислила да ће ми то бити прилика да све проберем, али није било тако. Селидба је била таква фрка и трка, да нисам стигла да размишљам шта пакујем и преносим, само сам трпала у кутије и носила. Опет, кад слагала у ормане, било је исто - дај само да потрпам, имам сад друга посла. И тако...:whistling:
 
Krtica definitivno. I meni je glupo kad vidim bočice sasušenog laka za nokte na polici, kad na mene ispadne džemper sa rupama iz ormara, a sad sam iskopala i neke čizme, kupljene 2000.-te:lol:, kojima saaamooo fali uložak, pa da ih još malo iznosim, čitaj đon im se raspada. :confused:
 
Bezdusna kucka. Do neke 25-te sam cuvala sve i svasta jer sam imala i gde. Kad sam se preselila u garsonjeru shvatila sam da mesta nema i bespostedno pobacala gomilu stvari. Od onda i dalje tako radim, bez pardona.
 
Tako me je tata zvao dok smo ziveli zajedno :evil:...i ja se bunila ..ko velim sta on meni da sam ja krtica ...a sve zbog skupljanja stvari i garderobe u neogranicenim kolicinama. :rumenko:

Sad sredjujem garderobni orman , izvadila sam napolje sve i kopam ...zimske stvari -napred, ostale - stoj !

I sta vidim ???
Vidim da pola letnjih stvari nisam obukla ni jednom ovog leta ....i umesto da ih sad lepo spakujem za CK ja se premišljam i odlazem to do proleca ....

Kakave ste vi na tim stvarima ?
Koliko se lako odricete garderobe, cipela, stvarcica ....il ste krtica ko ja ???

( nemoj da je neko rekao mom tati da je ispalo da je u pravu - pobicu vas )

Definitivno krtica,
sve je u neredu,
slozim ja to,
ali dzabe...
S tim sto kod mene nisu razdvojene ni zimske od letnjih stvari...
 
Јуче сам се коначно одважила. Преровала сам ормане и избацила из њих 69 сувишних одевних предмета!:eek::eek: И то не неких марама и сл. него баш одеће - и капута, и јакни, и џемпера,... Само сукања сам избацила 18 комада! :besna: Колико сам их тек задржала?

Али ни то није коначан број, пошто сам оставила један број ствари којима сам одлучила да дам још једну шансу, пошто делују носиво и величине ми одговарају, мада знам да ми ни оне не требају. Ормани су ми и даље препуни и сад се питам где је то све стајало.:dontunderstand:

Сад само да одлучим шта ћу са тим.:think:
 
Ja sam godinama gomilala po kutijama i kesama a onda sam jedan dan rekla cistimo i zahvaljujuci toj akciji neka deca sad imaju sta da nose. Razmisli jel u tvom okruzenju ima neki dom, il centar za soc rad il ck ...pa odnesi :)
 
Mislim da je bila slicna tema skoro...Nebitno.Ne nisam krtica,kupujem, obozavam te glupave materijane stvari i jako se odusevljavam kad kupim nesto novo, ali isto tako ih se lako resavam kad zastare...Kad sam se selila iz kuce u stan napakovala sam 2,3 velika dzaka puna garderobe i obuce, nesto smo dali komsinici-tinejdzerki :), nesto mojoj sestri u Bosni koja obozava moje krpice.I non stop nesto pakujem i nosim mami pa nek radi sta hoce s tim.Skoro me bas zvala kao strina dosla, mama te moje sestre pa pita dal imam nesto da saljem, reko sve sto ima u plakaru od mojih stvari mozes da saljes.Ja sam pre neki dan spakovala neka 2 kaisa (a ima ih jos), sandale koje nijednom nisam obula i pink jaknica za prolece/jesen, to ce joj se garant svideti :) Nekako se ja lakse osecam kad se resim nekih tako stvari, ako ih nisam god.dana obukla znam da i necu tako da mi to zaista ne predstavlja problem.Dok npr moj decko jako retko sebi kupuje nesto od garderobe, to ga smara i ne predstavlja mu nista, nosi stvari i od pre 10 godina-bukvalno, a zato se jako tesko resava tih matorih stvari.Valjda mu zao sta li.Bas cudno moram priznati...Eto tako ja :)
 
Е, да, а постоји и други разлог за моје небацање ствари, један који је, канда, последица тауме, а не сентименталнсти....:sad2:

Почнем ја да радим у пролеће 93. а сви знамо како се живело онда....:( Како ћу, само 10 година старија од својих ђака :zper:.., не могу на посао у фаркама, нећу се разликовати од њих...:confused: За куповину неке гардеробе немам кинте...:(
И одем ја код бабе Умеленце. Тамо се у ''стражњој соби'' у једном великом шифоњеру налазила ''фурда''. Тим иманом је моја баба звала нашу стару гардеробу коју смо ту гомилали...

Ископам тада неке мамине костиме, неке кошуље из седамдесетих, поскидам интереантне дугмиће, очуване поставе...и све довучем кући, отворим машину за шивење и бацим се на посао! :D
Неке ствари сам носила тако, неке сам мало сузила или дотерала, неке сам прекројила, неке распарала, преврнула и од тог материјала себи сашила сукње..... Спасла ме ''фурда'' само тако! :D Још увек ми у орману стоји један шанел костимић, који је био мамин давнијех дана, а ја га тада прерадила....

Е, од тада ми стално нешто жао да бацим ствар која је очувана. Све нешто мислим:''Недајбоже да опет дође неко такво време, шта бисмо онда?'':confused:
Волим када ствар (гардеробу или ципеле) стварно износим - онда их са задовољством бацим!:D
А ствари и ципеле које су мало ношене....нит ми се носе, нит ми се бацају... Све се нешто надам да ће се вратити мода, па да ћу их опет ископати!:confused:

Lepa prica :)
Secam se da sam kao mala, tj do neke 18-te, kad god bismo isli kod bake na selo, ja contarila po sifonjeru :) Jao jao, nalazila sam mamine i ujnine haljine i suknje i s obozavanjem sam ih nosila, ne samo tamo vec ih i kuci pakovala.Al posebna gust mi bila da uvek, al uvek kad dodjemo kod bake ja oblacim te stvari!Prakticno i ne moram da nosim svoje od kuce kad tamo imam mamine&ujnine :heart: Uf, bas sam se rastuzila sad, baka prodala kucu, nismo bili tamo, pa 5 godina negde...A kako bih zaronila u ormar :aha:
 
E vako
Sve je pocelo pozivom za izlazak na pice..otvorim ja ormar i naravno otkrijem da nemam sta da obucem,,,,i da je u ormaru ali nevidjen nered i da ja u stvari uopste nemam pojma sta imam , a sta nemam..i krenem ja da kao sredjujem i da pobacam ono sto ne nosim....ceo dan sam se zevzecila sa tom rabotom....i na kraju nisam bacila nistaaaaaaaaa...sve mi treba...al malo sutra....em u ormaru i dalje guzva em ja i dalje nemam sta da obucem....
u stvari ne znam sta da bacim...sve mislim kao mozda cu nekad obuci, a neke delove nisam brat bratu stavila na sebe pa i 10 godina
na kraju sam zakljucila da ja imam strah da cu baciti stvar koja ce mi mozda ipak trebati...hm
sta vi radite..bacate li lako i uklanjate garderobu iz ormara....ili je to sindrom godina...a?
 
Nemam tih problema. Realno sagledavam stvari i znam šta mi treba, a šta ne. Ovo drugo najčešće završi u kontejneru.

Ako nešto mrzim, to je gomilanje nepotrebnih stvari, među njima i garderobe.
 
Najvise mrzim da sređujem ormane..i baš sam ko hrčak, sve mi nešto žao da bacim.
Onda kada počnem da sređujem, razvrstavam u gomile: da dam nekome, za po kući, kada oslabim, neobučeno, za bacanje.
Na kraju uvek imam gomili stvrari za po kući koje nikada naravno ne nosim.
Letos sam popakovala neke stvari u koje nema nade da ču da se ikada više uvučem ipa dala mlađim devojčicama iz familije.
Al nije da sam nešto bila srećna što sam im dala, tek kada sam im videla presrećne izraze lica malo mi je bilo lakše...a bacanje, to baš jako jako retko.
 
haha e dono mi burazer neke prnje kao da mi da..ja ono pogledam u jednoj kesi boss cipele..u drugoj neke dzak crne farmerke i neki duks rolka sta ali..trecu kesu nisam ni gledo..tako su i on i keva sludjeni i kupuju sta im padne pod ruku..a onda dodju i meni kao uh sto ti dobro to i to..kao daj da nosim..kupuju nebuloze i dosadi im za mesec dana..ja to u ludilu ne bih obuko..a ono sto kupim nosim po 10 god dok se ne iscepa..tako da nikad nemam nista sto bih bacio da ne nosim..samo dodje period da imam previse pa zapostavim..al se uvek vrati taj retro model
 
Imam jedno pravilo - ono sta nije noseno godinu dana to znaci da leti van...
...desi se da tako izbacim nesto na mah pa mi bude zao ali ipak ta zal brzo prodje, nisam nesto vezana za stvari - upravo suprotno, sve bacam, garderobu, namestaj, ukrase...
...na prelasku sezone u sezonu izvadim one spljostene kose sa spakovanom garderobom, povadim stvari, pogledam sta mi treba, ono sta mi ne hvata oko odvajam na stranu u jednu kesu...po defaultu odvojim kratke suknje koje nisu bile skupe, samo skotske ostavljam iz godine u godinu, teksas uvek izlete van...gledam da mi sve stane u dvokrilni orman, ako ne stane vec se mrstim...onda sa onom kesom bacenih stvari odem do najbolje drugarice a tek ona sto baca, ja sam za nju malo dete, pozovemo jos jednog druga koji svoje i nase potrpa u kola i odveze u Dom, eeee onda se osecam bas dobro...mozda cu kasnije u zivotu, kada budem imala ogromne plakare (eh), cuvati vise stvari...sada sam jos uvek prostorno deficitarna...
 

Back
Top