Krst generalno može biti okultni simbol ma kako da je nacrtan, ulepšan, doteran.
Usvojen je kao simbol vere mahom i širom sveta, ali poreklo krsta i sličnih simbola možemo pronaći mnogo dalje i dublje kroz istoriju i nije se odnosio na mesiju, Boga i još manje hrišćansku religiju koja tada nije postojala.
Krst je danas simbol stradanja Hristovog, ali nema takvog znaka između čoveka i Boga u fizičkom smislu. Mnogi krst smatraju amajlijom, misle da ih taj objekat štiti od nečega, kupuju krstiće po crkvama, tetoviraju krstiće, režu krst u drvetu... e, pa, u tome i jeste stvar-bleji u krst koji će da te štiti, nemoj slučajno da misliš o Bogu i o tome u kakvoj si vezi sa Njim.
To što se krstiš često nije znak da veruješ u Boga, šta više-znak je da si demonizovan.
Krstiti se je radnja kao neki tik, nešto van moći onoga koji to radi, usvojena i naučena radnja kao u eksperimentu Pavlova sa psom.
Sve to je zamajavanje ukratko.