Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 36.788
-
- Popularno:
- Kad vojska izgubi čast: rat protiv...
- Proboj solunskog fronta
- "Pomaže Bog i 3 prsta: Telo srpskog...
- Vladimir Pavićević: Vučić kontroliše...
- Председница Непала изабрана гласањем на...
- Čarli Kirk o plaćanju na prvom dejtu
- Željko Pantić: Danica Grujičić nevešto...
- Otkazan Beogradski rok festival
- Šta kažete za komplet za letovanje...
- Freska iz Pompeje
Kroatizacija kajkavaca od 16. do 19. veka
- Začetnik teme Mrkalj
- Datum pokretanja
zlatko01
Buduća legenda
- Poruka
- 27.420
Po hrvatsko-ugarsko kralju.
Kako se zvao tada, da li je imao neke hrvatske korene?
https://en.wikipedia.org/wiki/File:Map_of_Croatia_in_1791_by_Reilly_002.jpg
https://en.wikipedia.org/wiki/File:Hrvatska_(Croatia)_1593..jpg
The Cetingrad Convention of Croatian Nobility is drawn up on the 1 January 1527. This allows a financially poor Habsburg Archduke Ferdinand to replace the destroyed Hungarian nobility as king of Croatia. The invitation is conditional on him providing defence against the advancing Turks. He is as good as his word.
Banska vojska, vojska kojom je zapovijedao ban. Ban je pod kraljevom zastavom okupljao županijske banderije, velikaše i puk, a viceban, ili posebni zemaljski kapetan, okupljao je najamnike (haramije).
Ban je zapovijedao vojskom civilne Hrvatske i Banske krajine, koja je obuhvaćala područje dviju krajiških pukovnija: Glinske i Petrinjske; njih je o svojem trošku izdržavao Hrvatski sabor.
http://www.google.hr/imgres?imgurl=..._WgVbn2HoWxUY3KrsgD&tbm=isch&ved=0CCMQMygJMAk
Poslednja izmena:
- Poruka
- 30.119
Прескочи ме мупирани са тим твојим википедијским бојанкама.
Команданти све одабрани Хрвати:
војвода Рупрехт Егенберг,
бан Тома Бакач-Ердеди
генерал Андрија Ауершперг
Команданти све одабрани Хрвати:
војвода Рупрехт Егенберг,
бан Тома Бакач-Ердеди
генерал Андрија Ауершперг
Лички гусар
Buduća legenda
- Poruka
- 28.628
The Austrian Military Border in Croatia, 1522-1747
GUNTHER ERICH ROTHENBERG
Finally, the Archduke and the military authorities continued to encourage the settlement of refugee elements as military colonists on the Border. In 1579 several groups of Morlachs, a Serbian tribe in Dalmatia, immigrated and requested to be employed as military colonists.41 At first there was some tension between these new arrivals and the established Uscocs, and Charles was obliged to issue special orders to protect them. Soon thereafter, however, land was found for them and they were settled under the usual conditions. Other Serb refugees from Bosnia arrived in the Slavonian district during this period and were settled south of Warasdin.42
43 Muster roll, Croatian border, March 1, 1579, shows 300 horse arquebusiers, 450 hussars, 325 German mercenaries, and 1,410 local Grenzer and Uscocs. Ibid., pp. 76-80. This was the first time that the Uscocs were mentioned separately from the rest of the settlers and the name used specifically for the group settled in and around Zengg. The muster roll for the Slavonian border, July 20, 1580, showed 100 heavy German cavalry, Reiter, each “mit einem langen und kurzen rohr gestaffiert,” 50 mounted arquebusiers, 431 German mercenaries, 400 hussars, and 1,290 Grenzer. Ibid., pp. 98-105.
Ође постоји забуна, јер број бораца, ускока и граничара, је један број за оне под плаћом (рецимо само за 200 је било новаца) а не свеукупан број бораца. Уопште, односи се на све крајеве и све ускоке.
Плаћу је могао добијати само одређени број јер је мало било новаца...
zlatko01
Buduća legenda
- Poruka
- 27.420
Jel imao ugarske korene?
Mupi, pojasni nam. Taj deo hrvatske historije slabo je poznat, nesto je tajanstven, kao magla i dim. Izvoli.....
- - - - - - - - - -
Ono sto mene licno interesuje, to je nacionalnost hriscanskih boraca. Bar priblizno, ako postoje podaciПрескочи ме мупирани са тим твојим википедијским бојанкама.
Команданти све одабрани Хрвати:
војвода Рупрехт Егенберг,
бан Тома Бакач-Ердеди
генерал Андрија Ауершперг
Tandoori Masala
Iskusan
- Poruka
- 5.286
Hajde, uzmi spisak na koji se Rothenberg poziva pa izracunaj koliko je bilo haramija, pa onda procitaj pismo na 93. stranici iz istog izvora o broju uskoka.
Poslednja izmena:
- Poruka
- 14.452
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 36.788
Ovo su neke slike sa početnih strana teme koje su u međuvremenu otpale sa servera na koje su bile postavljane. Evo, sad je Krstarica preuzela ulogu nosača vizuelne građe:
Poslednja izmena:
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 36.788
sumljiv_tip
Domaćin
- Poruka
- 3.735
minotauro
Zainteresovan član
- Poruka
- 188
И њихов најпознатији историчар Невен Будак, који је учествовао у серији Хрватски краљеви признаје да је спајање хрватског и славонског народа почело тек у 16. веку.
______________________________________________________________________________________________________
Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku
Neven Budak
Hrvatska historiografija posljednjih trideset godina nije uspjela napraviti sintezu hrvatske povijesti, a nakladnička kuća Leykam International to nastoji ispraviti. Projektom niza knjiga o povijesti Hrvatske planira se da u zasebnim izdanjima budu obuhvaćene po jedna regija ili povijesni prostor.
Knjiga "Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku" prvi je svezak iz šire cjeline "Hrvatska povijest u ranome novom vijeku", a posvećena je povijesti civilne ili banske Hrvatske.
***
Hrvatska povijest u drugoj polovici 15. st., na izmaku srednjovjekovlja, obilježena je rastućom osmanlijskom opasnošću i pluralizmom vlasti na hrvatskome povijesnom području. Ne samo što je Venecija osvojila najveći dio obale i otoka od Istre do Korčule (posljednji je pod vlast duždeva 1480. potpao Krk) nego su i hrvatske zemlje pod ugarsko-hrvatskim kraljevima bile podijeljene na Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske i regnum Slavoniju, a na krajnjem jugu Dubrovačka Republika nastavila je graditi samostalnost, kolebajući se između vladara u Budimu i Carigradu. Središnji dijelovi Istre bili su u rukama Habsburgovaca, kao i grad Rijeka, a istočni dio savsko-dravskoga međurječja bio je izravno podređen ugarskoj kruni. Dva sabora i dva bana (hrvatski i slavonski) morali su, među ostalim, posvećivati sve veću pozornost obrani od Osmanlija.
U pokušaju da spriječi daljnje osmanlijske prodore, vladar je uspostavio niz vojnih zapovjedništava (Senjska kapetanija, Jajačka i Srebrenička banovina) u pograničnim područjima, čime su postavljeni temelji buduće Vojne krajine. Obrambeni sustav, unatoč svim slabostima, u konačnici će zaustaviti širenje Osmanskoga Carstva na zapad, ali će dovesti i do daljnjeg komadanja hrvatskoga prostora.
(...)
Sve veći osmanlijski pritisak u 16. st. sveo je Hrvatsku i Slavoniju na "ostatke ostataka", a plemstvo prisilio da prihvati Habsburgovce kao nove vladare, jer je samo od njih mogla stići pomoć za obranu. Migracije koje su bile posljedica stalnog ratovanja i pustošenja odvele su velik dio stanovništva u druge zemlje, ali su i pospješile političku i kulturnu integraciju Hrvatske i Slavonije. Etničku sliku hrvatskih zemalja izmijenilo je i naseljavanje novoga stanovništva koje je dolazilo iz krajeva pod osmanlijskom vlašću.
U drugoj polovini 16. st. polako se obnavljaju gradovi u Slavoniji i uspostavlja sve veći autoritet kraljevske vlasti. Vojna krajina stvara potrebu opskrbe vojske hranom i odjećom, čime se intenzivira trgovina u kojoj, uz domaće, u znatnoj mjeri sudjeluju i trgovci iz Kranjske i Štajerske. Oživljavanju trgovine pogoduje i smanjenje ratne opasnosti. Ujedinjeni hrvatsko-slavonski Sabor vodi politiku potpuno slobodne trgovine za plemstvo, politiku svojevrsna feudalnog liberalizma.
Zajednička zasjedanja Sabora uvod su u sve čvršće srastanje dvaju kraljevstava. Ta se integracija isprva provodi pod slavonskim imenom i obilježjima, ali s vremenom, tijekom 17. st., hrvatsko ime dobiva na važnosti.
(...)
Sedamnaesto je stoljeće bilo stoljeće razornih ratova koji su ipak, u velikoj mjeri, zaobišli Hrvatsku, ali to što ratišta nisu bila na njezinu tlu (osim potkraj stoljeća u Slavoniji i Srijemu) ne znači da Hrvati nisu osjetili njihove posljedice. Prvi u nizu tragičnih sukoba bio je Uskočki rat, koji je kao posljedicu u samoj Hrvatskoj imao preseljenje i uskoka i promjenu geopolitičkih odnosa na sjevernom Jadranu. U Tridesetogodišnjem ratu, najtežem sukobu koji je pogodio ranonovovjekovnu Europu, hrvatske su postrojbe sudjelovale na katoličkoj strani, ali je zemlja ostala pošteđena.
Početak, sredina i kraj stoljeća obilježeni su trima ratovima protiv Osmanlija, u kojima su uspjesi r kršćanske vojske trijumfirali mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. lako su ratovi s Osmanlijama nužno značili ratovanje na vlastitom teritoriju, posljedice razaranja | nisu bile usporedive s katastrofom u 15. i 16. stoljeću. Svi su ratovi uzrokovali nove migracije stanovnika i promjene etničke i društvene strukture hrvatskih zemalja.
(...)
Osamnaesto je stoljeće za Hrvatsku značilo prvo dugotrajno razdoblje bez osman-lijske opasnosti, lako je strah od povratka Osmanlija još dugo vladao, pogotovo u pograničnim krajevima, ipak su stoljeća strepnji, kako to pokazuje i onodobna književnost, polako nestajala iz kolektivne svijesti Hrvata. Ratovi koji su se s više ili manje uspjeha vodili u eri navrata nisu bitnije utjecali na društveni razvoj, iako su konačno oblikovali hrvatsku granicu prema Bosni, i to u kontinentalnome dijelu, kao i u dalmatinskome.
Teritorijalnom širenju Hrvatske presudno je pridonijelo pripajanje istočnoslavonskih županija. Hrvati su i dalje sudjelovali u ratovima što ih je Monarhija vodila na raznim europskim bojištima.
Migracije stanovništva iz srednjovjekovne Hrvatske u Slavoniju, srastanje hrvatskoga i slavonskoga plemstva, ujedinjavanje sabora dvaju kraljevstava, kao i napori na standardizaciji hrvatskoga jezika i stvaranju zajedničke hrvatsko-slavonske povijesti doveli su do procesa zbog kojih je slavonsko etničko ime počelo uzmicati pred hrvatskim, pripremajući teren za nacionalnointegrativne procese sljedećega stoljeća.
Gradovi su se nastavili razvijati zahvaljujući sve intenzivnijoj trgovini. Građanstvo, iako slabo i u velikoj mjeri germanizirano (ili njemačko po podrijetlu), nije još moglo preuzeti vodeću ulogu u kulturnom i političkom životu. Česte bune seljaka, među kojima se ističe ona 1755., upozoravale su na njihovo nezadovoljstvo i teške uvjete u kojima su živjeli. Zahvaljujući reformskim nastojanjima Dvora i dijela plemstva u Hrvatskoj, potkraj stoljeća položaj seljaka počeo se popravljati.
Država je nastavila s jačanjem svoje prisutnosti, a reforme što ih je provodio Dvor postupno su prerastale u prosvijećeni apsolutizam kojim će upletanje države u poslove kraljevstva kulminirati potkraj 18. st. Kraj stoljeća ostao je ipak obilježen odustajanjem Dvora od mnogih reformi i uspostavom konzervativizma u kojem će proteći još mnoga desetljeća...
( iz uvodnog teksta Nevena Budaka )
__________________________________________________________________________________
https://www.mvinfo.hr/knjiga/3735/hrvatska-i-slavonija-u-ranome-novom-vijeku
______________________________________________________________________________________________________
Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku
Neven Budak
- Nakladnik: Leykam international
- 10/2007.
- 254 str., tvrdi uvez
- ISBN 9789537534011
- Cijena: 198.00 kn
- Cijene knjiga samo su informativnog karaktera. Knjige potražite u knjižarama ili u knjižnicama.
Hrvatska historiografija posljednjih trideset godina nije uspjela napraviti sintezu hrvatske povijesti, a nakladnička kuća Leykam International to nastoji ispraviti. Projektom niza knjiga o povijesti Hrvatske planira se da u zasebnim izdanjima budu obuhvaćene po jedna regija ili povijesni prostor.
Knjiga "Hrvatska i Slavonija u ranome novom vijeku" prvi je svezak iz šire cjeline "Hrvatska povijest u ranome novom vijeku", a posvećena je povijesti civilne ili banske Hrvatske.
***
Hrvatska povijest u drugoj polovici 15. st., na izmaku srednjovjekovlja, obilježena je rastućom osmanlijskom opasnošću i pluralizmom vlasti na hrvatskome povijesnom području. Ne samo što je Venecija osvojila najveći dio obale i otoka od Istre do Korčule (posljednji je pod vlast duždeva 1480. potpao Krk) nego su i hrvatske zemlje pod ugarsko-hrvatskim kraljevima bile podijeljene na Kraljevstvo Dalmacije i Hrvatske i regnum Slavoniju, a na krajnjem jugu Dubrovačka Republika nastavila je graditi samostalnost, kolebajući se između vladara u Budimu i Carigradu. Središnji dijelovi Istre bili su u rukama Habsburgovaca, kao i grad Rijeka, a istočni dio savsko-dravskoga međurječja bio je izravno podređen ugarskoj kruni. Dva sabora i dva bana (hrvatski i slavonski) morali su, među ostalim, posvećivati sve veću pozornost obrani od Osmanlija.
U pokušaju da spriječi daljnje osmanlijske prodore, vladar je uspostavio niz vojnih zapovjedništava (Senjska kapetanija, Jajačka i Srebrenička banovina) u pograničnim područjima, čime su postavljeni temelji buduće Vojne krajine. Obrambeni sustav, unatoč svim slabostima, u konačnici će zaustaviti širenje Osmanskoga Carstva na zapad, ali će dovesti i do daljnjeg komadanja hrvatskoga prostora.
(...)
Sve veći osmanlijski pritisak u 16. st. sveo je Hrvatsku i Slavoniju na "ostatke ostataka", a plemstvo prisilio da prihvati Habsburgovce kao nove vladare, jer je samo od njih mogla stići pomoć za obranu. Migracije koje su bile posljedica stalnog ratovanja i pustošenja odvele su velik dio stanovništva u druge zemlje, ali su i pospješile političku i kulturnu integraciju Hrvatske i Slavonije. Etničku sliku hrvatskih zemalja izmijenilo je i naseljavanje novoga stanovništva koje je dolazilo iz krajeva pod osmanlijskom vlašću.
U drugoj polovini 16. st. polako se obnavljaju gradovi u Slavoniji i uspostavlja sve veći autoritet kraljevske vlasti. Vojna krajina stvara potrebu opskrbe vojske hranom i odjećom, čime se intenzivira trgovina u kojoj, uz domaće, u znatnoj mjeri sudjeluju i trgovci iz Kranjske i Štajerske. Oživljavanju trgovine pogoduje i smanjenje ratne opasnosti. Ujedinjeni hrvatsko-slavonski Sabor vodi politiku potpuno slobodne trgovine za plemstvo, politiku svojevrsna feudalnog liberalizma.
Zajednička zasjedanja Sabora uvod su u sve čvršće srastanje dvaju kraljevstava. Ta se integracija isprva provodi pod slavonskim imenom i obilježjima, ali s vremenom, tijekom 17. st., hrvatsko ime dobiva na važnosti.
(...)
Sedamnaesto je stoljeće bilo stoljeće razornih ratova koji su ipak, u velikoj mjeri, zaobišli Hrvatsku, ali to što ratišta nisu bila na njezinu tlu (osim potkraj stoljeća u Slavoniji i Srijemu) ne znači da Hrvati nisu osjetili njihove posljedice. Prvi u nizu tragičnih sukoba bio je Uskočki rat, koji je kao posljedicu u samoj Hrvatskoj imao preseljenje i uskoka i promjenu geopolitičkih odnosa na sjevernom Jadranu. U Tridesetogodišnjem ratu, najtežem sukobu koji je pogodio ranonovovjekovnu Europu, hrvatske su postrojbe sudjelovale na katoličkoj strani, ali je zemlja ostala pošteđena.
Početak, sredina i kraj stoljeća obilježeni su trima ratovima protiv Osmanlija, u kojima su uspjesi r kršćanske vojske trijumfirali mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. lako su ratovi s Osmanlijama nužno značili ratovanje na vlastitom teritoriju, posljedice razaranja | nisu bile usporedive s katastrofom u 15. i 16. stoljeću. Svi su ratovi uzrokovali nove migracije stanovnika i promjene etničke i društvene strukture hrvatskih zemalja.
(...)
Osamnaesto je stoljeće za Hrvatsku značilo prvo dugotrajno razdoblje bez osman-lijske opasnosti, lako je strah od povratka Osmanlija još dugo vladao, pogotovo u pograničnim krajevima, ipak su stoljeća strepnji, kako to pokazuje i onodobna književnost, polako nestajala iz kolektivne svijesti Hrvata. Ratovi koji su se s više ili manje uspjeha vodili u eri navrata nisu bitnije utjecali na društveni razvoj, iako su konačno oblikovali hrvatsku granicu prema Bosni, i to u kontinentalnome dijelu, kao i u dalmatinskome.
Teritorijalnom širenju Hrvatske presudno je pridonijelo pripajanje istočnoslavonskih županija. Hrvati su i dalje sudjelovali u ratovima što ih je Monarhija vodila na raznim europskim bojištima.
Migracije stanovništva iz srednjovjekovne Hrvatske u Slavoniju, srastanje hrvatskoga i slavonskoga plemstva, ujedinjavanje sabora dvaju kraljevstava, kao i napori na standardizaciji hrvatskoga jezika i stvaranju zajedničke hrvatsko-slavonske povijesti doveli su do procesa zbog kojih je slavonsko etničko ime počelo uzmicati pred hrvatskim, pripremajući teren za nacionalnointegrativne procese sljedećega stoljeća.
Gradovi su se nastavili razvijati zahvaljujući sve intenzivnijoj trgovini. Građanstvo, iako slabo i u velikoj mjeri germanizirano (ili njemačko po podrijetlu), nije još moglo preuzeti vodeću ulogu u kulturnom i političkom životu. Česte bune seljaka, među kojima se ističe ona 1755., upozoravale su na njihovo nezadovoljstvo i teške uvjete u kojima su živjeli. Zahvaljujući reformskim nastojanjima Dvora i dijela plemstva u Hrvatskoj, potkraj stoljeća položaj seljaka počeo se popravljati.
Država je nastavila s jačanjem svoje prisutnosti, a reforme što ih je provodio Dvor postupno su prerastale u prosvijećeni apsolutizam kojim će upletanje države u poslove kraljevstva kulminirati potkraj 18. st. Kraj stoljeća ostao je ipak obilježen odustajanjem Dvora od mnogih reformi i uspostavom konzervativizma u kojem će proteći još mnoga desetljeća...
( iz uvodnog teksta Nevena Budaka )
__________________________________________________________________________________
https://www.mvinfo.hr/knjiga/3735/hrvatska-i-slavonija-u-ranome-novom-vijeku
