BLAJBI
Zaslužan član
- Poruka
- 103.496
http://2.***************/_-GPmefGS5yY/SDamOvoTrjI/AAAAAAAAAWY/jVd7jTfTB74/s400/calavera-de-cristal-1.jpg
Istrazivac Mike Mitchell-Hedges je 1927. rasciscavao vrh jednog od hramova u gradu
Maja Lubaantum-u (Belize). Njegova usvojena sedamnaestogodisnja kcerka Anna, koja
mu je pravila drustvo, je iznenada primijetila kako nesto svjetluca. Ispod prasine je
izvukla lijepo izvajanu kristalnu lobanju, ciji je vilica nedostajala. Tri mjeseca kasnije,
pronasla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje.
Lobanja je napravljena od jednog, neobicno velikog, bloka prozirnog kvarcnog kristala.
Visoka je 13 cm, dugacka 18 cm, a siroka 13 cm. Teska je oko 5 kg. Po velicini odgovara
manjoj ljudskoj lubanji sa perfektno uradjenim detaljima. Nema kruznog izbocenja, sto
znaci da je rijec o imitaciji zenske lubanje.
Ubrzo je lubanja postala najcuveniji i najmisteriozniji komad drevnog kristala ikada
pronadjen.
Nakon smrti Mitchell-Hedges-a, umjetnicki restaurator Frank Dorland je dobio dozvolu
(1970.) da testira cuvenu kristalnu lubanju u laboratoriji Hewlett-Packard-a (Santa Clara,
California).
Ovi testovi su pokazali niz anomalija.
Lubanja je potopljena u benzil-alkohol sa zrakom svjetlosti koja je prolazila kroz nju.
Uoceno je da lubanja i vilica poticu od istog kristalnog bloka. Ono sto je zaprepastilo
laborante bila je cinjenica da su i lubanja i vilica izradjene sa nepostovanjem prirodne
kristalne. U modernoj kristalografiji je, naime, prva procedura da se odredi kristalna os da
bi se sprijecilo pucanje kristala tokom procesa obrade. U slucaju kristalne lubanje Maja
kao da su njeni kreatori raspolagali takvom tehnologijom da ih nije brinula mogucnost da
kristalni blok moze da pukne.
Nepoznati umjetnik nije koristio metalne alate. Mikroskopska analiza nije pokazala ni
najmanje znakove ogrebotina na kristalu koji bi mogli nastati upotrebom takvih alata.
Naravno, dodatni je problem cvrstoca kristala (Moh faktor 7) zbog koje ni vecina
modernih alata ne moze zagrebati povrsinu kristala.
Iz danasnje perspektive, jedini nacin na koji je kristal obradjen bio bi slijedeci: prvo je
oblikovana gruba forma lubanje uz koristenje dijamantskog alata. Zatim je fina obrada i
poliranje izvrseno uz mnogobrojne aplikacije tekucina i kristalnog pijeska. Uz upotrebu
te tehnologije bilo bi potrebno 300 godina kontinuiranog rada da se napravi tako
perfektna kristalna lubanja.
Zdrav razum nam govori da je istina negdje drugo. Ili su drevni narodi raspolagali nama
nepoznatom naprednijom tehnologijom, ili je kristalna lubanja nastala kao kreacija
posjetioca iz svemira. Ili, kombinacijom ova dva rjesenja.
(copy)
Istrazivac Mike Mitchell-Hedges je 1927. rasciscavao vrh jednog od hramova u gradu
Maja Lubaantum-u (Belize). Njegova usvojena sedamnaestogodisnja kcerka Anna, koja
mu je pravila drustvo, je iznenada primijetila kako nesto svjetluca. Ispod prasine je
izvukla lijepo izvajanu kristalnu lobanju, ciji je vilica nedostajala. Tri mjeseca kasnije,
pronasla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje.
Lobanja je napravljena od jednog, neobicno velikog, bloka prozirnog kvarcnog kristala.
Visoka je 13 cm, dugacka 18 cm, a siroka 13 cm. Teska je oko 5 kg. Po velicini odgovara
manjoj ljudskoj lubanji sa perfektno uradjenim detaljima. Nema kruznog izbocenja, sto
znaci da je rijec o imitaciji zenske lubanje.
Ubrzo je lubanja postala najcuveniji i najmisteriozniji komad drevnog kristala ikada
pronadjen.
Nakon smrti Mitchell-Hedges-a, umjetnicki restaurator Frank Dorland je dobio dozvolu
(1970.) da testira cuvenu kristalnu lubanju u laboratoriji Hewlett-Packard-a (Santa Clara,
California).
Ovi testovi su pokazali niz anomalija.
Lubanja je potopljena u benzil-alkohol sa zrakom svjetlosti koja je prolazila kroz nju.
Uoceno je da lubanja i vilica poticu od istog kristalnog bloka. Ono sto je zaprepastilo
laborante bila je cinjenica da su i lubanja i vilica izradjene sa nepostovanjem prirodne
kristalne. U modernoj kristalografiji je, naime, prva procedura da se odredi kristalna os da
bi se sprijecilo pucanje kristala tokom procesa obrade. U slucaju kristalne lubanje Maja
kao da su njeni kreatori raspolagali takvom tehnologijom da ih nije brinula mogucnost da
kristalni blok moze da pukne.
Nepoznati umjetnik nije koristio metalne alate. Mikroskopska analiza nije pokazala ni
najmanje znakove ogrebotina na kristalu koji bi mogli nastati upotrebom takvih alata.
Naravno, dodatni je problem cvrstoca kristala (Moh faktor 7) zbog koje ni vecina
modernih alata ne moze zagrebati povrsinu kristala.
Iz danasnje perspektive, jedini nacin na koji je kristal obradjen bio bi slijedeci: prvo je
oblikovana gruba forma lubanje uz koristenje dijamantskog alata. Zatim je fina obrada i
poliranje izvrseno uz mnogobrojne aplikacije tekucina i kristalnog pijeska. Uz upotrebu
te tehnologije bilo bi potrebno 300 godina kontinuiranog rada da se napravi tako
perfektna kristalna lubanja.
Zdrav razum nam govori da je istina negdje drugo. Ili su drevni narodi raspolagali nama
nepoznatom naprednijom tehnologijom, ili je kristalna lubanja nastala kao kreacija
posjetioca iz svemira. Ili, kombinacijom ova dva rjesenja.
(copy)
Ne mogu da verujem da neko veruje ovim sabanima.
