Neno
Buduća legenda
- Poruka
- 25.123
Kozara je epopeja stradanja, muke i patnje svih onih koji su položili svoje živote za slobodu, kao i celokupnog srpskog naroda, ali i ponos budućih pokolenja.

Ofanziva ustaša i nemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je 10. juna 1942. godine. To je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada.
Hrvatski i nemački fašisti pljačkali su sela, pobili znatan deo stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila oterali u logore, mahom u Jasenovac. Na Kozari i Potkozarju, prema istorijskim podacima, ubijeno je i stradalo 35.000 civila.
Oko 40.000 nemačkih i hrvatskih vojnika zatvorilo je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. U opkoljenom području zbjeg sa oko 80.000 srpskih civila branilo je 3.500 boraca.
Posle 50 dana teških borbi, u kojima su Srbi ispoljili masovni heroizam, te nakon pogibije 1.700 branilaca, mestimično je probijen obruč i spaseno je nešto više od 15.000 civila, ali su napadači ipak nadjačali.
Spalili su i opljačkali sva sela, pobili deo stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 60.000 srpskih civila oterali u logore, mahom u Jasenovac. Bio je to isplanirani genocid. Ubijana su deca, žene, starci, a dokle je išlo njihovo zverstvo govori i podatak da su okupatori likvidirali čak i domaće životinje i stoku.
Nemačke snage, uz veliku podršku ustaša i domobrana, organizovale su napad na Kozaru kao najaktivnije žarište otpora.
Kozarske Srbe napalo je 11.000 oficira, podoficira i vojnika Vermahta, te 20.000 ustaša i domobrana, a Mađari su učestvovali sa pet topovnjača rečne flotile.
Srpske snage brojale su oko 3.000 vojnika, ali je regrutovala rezerve iz 60.000 civila na slobodnoj teritoriji.
Napad je počeo 10. juna i krenulo je sistematsko potiskivanje i iznurivanje branilaca. Odbrana, u početku vrlo uspešna, nakon desetak dana počela je da posustaje usled gubitaka, zamora i nestanka municije.
Suočeni sa nemogućnošću daljeg odolijevanja, borci Drugog krajiškog odreda odlučili su se za proboj iz obruča 3. jula 1942. godine u jugozapadnom delu Kozare, 15 kilometara istočno od sela Međuvođe, u severozapadnoj Bosni.
Kroz sve linije obruča probio se znatan deo pripadnika ovog odreda i deo zbjega od više hiljada civila.
Jedan broj ubijen je na licu mesta, dok je većina transportovana u logore. Bila je očigledna namera da se to područje potpuno „očisti“ od srpskog stanovništva.
Oko 68.000 stanovnika deportovano je u logore. Ukupan broj civilnih žrtava na Kozari i Potkozarju iznosio je oko 35.000 ljudi, od kojih je najveći deo stradao upravo u ovoj operaciji i tokom internacije u logore koja je usledila.
Posebno je tragična sudbina gotovo 20.000 srpske dece, malih Kozarčana, koji su ubijani i iscrpljivani glađu i bolestima.
Jedan deo je spasen i dat na usvajanje hrvatskim porodicama, a humanitarka Dajana Budisavljević uspela je da izvuče iz logora između 10.000 i 12.000 srpskih mališana.
Tokom ustaško-nemačke zločinačke ofanzive na Kozari i Potkozarju ubijeno je i stradalo oko 35.000 ljudi. Sudbina Srba sa Kozare jedna je od najvećih tragedija koje su zadesile srpski narod u 20. veku.
Spomenik stradalnicima Kozare podignut je na Mrakovici, jednom od vrhova ove planine. Reč je o impozantnom spomeniku visine 34 metra, a posvećen je borbi i stradanjima tokom bitke na Kozari u proleće 1942. godine.
Krvava epopeja na Kozari pretvorila je ovu planinu u legendu. Ona je postala simbol otpora i stradanja. Stradalništvo je bilo deo života Srba tokom celog 20. veka koji je bio vek njihovog masovnog stradanja.
Kompas info

Ofanziva ustaša i nemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je 10. juna 1942. godine. To je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada.
Napad
Tog 10. juna otpočeo je koncentričin napad na Srbe iz svih okolnih garnizona. Fašističke snage počele su opkoljavanje šireg područja Podkozarja. Krenuli su sistematsko ubijanje i uništavanje srpskog naroda i njihove imovine.Hrvatski i nemački fašisti pljačkali su sela, pobili znatan deo stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila oterali u logore, mahom u Jasenovac. Na Kozari i Potkozarju, prema istorijskim podacima, ubijeno je i stradalo 35.000 civila.
Oko 40.000 nemačkih i hrvatskih vojnika zatvorilo je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. U opkoljenom području zbjeg sa oko 80.000 srpskih civila branilo je 3.500 boraca.
Posle 50 dana teških borbi, u kojima su Srbi ispoljili masovni heroizam, te nakon pogibije 1.700 branilaca, mestimično je probijen obruč i spaseno je nešto više od 15.000 civila, ali su napadači ipak nadjačali.
Zauzimanje Kozare od strane nacista
Ustaše i nemački nacisti zauzeli su Kozaru 18. jula 1942. godine nakon 38 dana ogorčenih borbi i velikog otpora Srba.Spalili su i opljačkali sva sela, pobili deo stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 60.000 srpskih civila oterali u logore, mahom u Jasenovac. Bio je to isplanirani genocid. Ubijana su deca, žene, starci, a dokle je išlo njihovo zverstvo govori i podatak da su okupatori likvidirali čak i domaće životinje i stoku.
Nemačke snage, uz veliku podršku ustaša i domobrana, organizovale su napad na Kozaru kao najaktivnije žarište otpora.
Kozarske Srbe napalo je 11.000 oficira, podoficira i vojnika Vermahta, te 20.000 ustaša i domobrana, a Mađari su učestvovali sa pet topovnjača rečne flotile.
Srpske snage brojale su oko 3.000 vojnika, ali je regrutovala rezerve iz 60.000 civila na slobodnoj teritoriji.
Napad je počeo 10. juna i krenulo je sistematsko potiskivanje i iznurivanje branilaca. Odbrana, u početku vrlo uspešna, nakon desetak dana počela je da posustaje usled gubitaka, zamora i nestanka municije.
Suočeni sa nemogućnošću daljeg odolijevanja, borci Drugog krajiškog odreda odlučili su se za proboj iz obruča 3. jula 1942. godine u jugozapadnom delu Kozare, 15 kilometara istočno od sela Međuvođe, u severozapadnoj Bosni.
Kroz sve linije obruča probio se znatan deo pripadnika ovog odreda i deo zbjega od više hiljada civila.
Zločini nad Srbima
Napadači su u zoru zatvorili obruč i krenuli u „češljanje“ Kozare. Već prvog dana likvidirana je bolnica i pobijeno oko 300 ranjenika. Tokom naredne dve sedmice nemačke snage i jedinice Nezavisne Države Hrvatske brutalno su se obračunale na srpskim stanovništvom koje nije uspelo da prođe kroz obruč.Jedan broj ubijen je na licu mesta, dok je većina transportovana u logore. Bila je očigledna namera da se to područje potpuno „očisti“ od srpskog stanovništva.
Oko 68.000 stanovnika deportovano je u logore. Ukupan broj civilnih žrtava na Kozari i Potkozarju iznosio je oko 35.000 ljudi, od kojih je najveći deo stradao upravo u ovoj operaciji i tokom internacije u logore koja je usledila.
Posebno je tragična sudbina gotovo 20.000 srpske dece, malih Kozarčana, koji su ubijani i iscrpljivani glađu i bolestima.
Jedan deo je spasen i dat na usvajanje hrvatskim porodicama, a humanitarka Dajana Budisavljević uspela je da izvuče iz logora između 10.000 i 12.000 srpskih mališana.
Tokom ustaško-nemačke zločinačke ofanzive na Kozari i Potkozarju ubijeno je i stradalo oko 35.000 ljudi. Sudbina Srba sa Kozare jedna je od najvećih tragedija koje su zadesile srpski narod u 20. veku.
Spomenik stradalnicima Kozare podignut je na Mrakovici, jednom od vrhova ove planine. Reč je o impozantnom spomeniku visine 34 metra, a posvećen je borbi i stradanjima tokom bitke na Kozari u proleće 1942. godine.
Krvava epopeja na Kozari pretvorila je ovu planinu u legendu. Ona je postala simbol otpora i stradanja. Stradalništvo je bilo deo života Srba tokom celog 20. veka koji je bio vek njihovog masovnog stradanja.
Kompas info