Kozara – epopeja srpskog stradanja

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.123
Kozara je epopeja stradanja, muke i patnje svih onih koji su položili svoje živote za slobodu, kao i celokupnog srpskog naroda, ali i ponos budućih pokolenja.

1753028233537.png
Ofanziva ustaša i nemačkih nacista, uz podršku mađarskih fašističkih snaga, na Kozaru počela je 10. juna 1942. godine. To je bio uvod u jedan od nastrašnijih zločina počinjen nad srpskim narodom ikada.

Napad​

Tog 10. juna otpočeo je koncentričin napad na Srbe iz svih okolnih garnizona. Fašističke snage počele su opkoljavanje šireg područja Podkozarja. Krenuli su sistematsko ubijanje i uništavanje srpskog naroda i njihove imovine.
Hrvatski i nemački fašisti pljačkali su sela, pobili znatan deo stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 68.000 srpskih civila oterali u logore, mahom u Jasenovac. Na Kozari i Potkozarju, prema istorijskim podacima, ubijeno je i stradalo 35.000 civila.

Oko 40.000 nemačkih i hrvatskih vojnika zatvorilo je obruč oko slobodne teritorije kozarske oblasti. U opkoljenom području zbjeg sa oko 80.000 srpskih civila branilo je 3.500 boraca.


Posle 50 dana teških borbi, u kojima su Srbi ispoljili masovni heroizam, te nakon pogibije 1.700 branilaca, mestimično je probijen obruč i spaseno je nešto više od 15.000 civila, ali su napadači ipak nadjačali.

Zauzimanje Kozare od strane nacista​

Ustaše i nemački nacisti zauzeli su Kozaru 18. jula 1942. godine nakon 38 dana ogorčenih borbi i velikog otpora Srba.

Spalili su i opljačkali sva sela, pobili deo stanovništva, uključujući 540 ranjenika, a oko 60.000 srpskih civila oterali u logore, mahom u Jasenovac. Bio je to isplanirani genocid. Ubijana su deca, žene, starci, a dokle je išlo njihovo zverstvo govori i podatak da su okupatori likvidirali čak i domaće životinje i stoku.

Nemačke snage, uz veliku podršku ustaša i domobrana, organizovale su napad na Kozaru kao najaktivnije žarište otpora.

Kozarske Srbe napalo je 11.000 oficira, podoficira i vojnika Vermahta, te 20.000 ustaša i domobrana, a Mađari su učestvovali sa pet topovnjača rečne flotile.
Srpske snage brojale su oko 3.000 vojnika, ali je regrutovala rezerve iz 60.000 civila na slobodnoj teritoriji.

Napad je počeo 10. juna i krenulo je sistematsko potiskivanje i iznurivanje branilaca. Odbrana, u početku vrlo uspešna, nakon desetak dana počela je da posustaje usled gubitaka, zamora i nestanka municije.

Suočeni sa nemogućnošću daljeg odolijevanja, borci Drugog krajiškog odreda odlučili su se za proboj iz obruča 3. jula 1942. godine u jugozapadnom delu Kozare, 15 kilometara istočno od sela Međuvođe, u severozapadnoj Bosni.

Kroz sve linije obruča probio se znatan deo pripadnika ovog odreda i deo zbjega od više hiljada civila.

Zločini nad Srbima​

Napadači su u zoru zatvorili obruč i krenuli u „češljanje“ Kozare. Već prvog dana likvidirana je bolnica i pobijeno oko 300 ranjenika. Tokom naredne dve sedmice nemačke snage i jedinice Nezavisne Države Hrvatske brutalno su se obračunale na srpskim stanovništvom koje nije uspelo da prođe kroz obruč.
Jedan broj ubijen je na licu mesta, dok je većina transportovana u logore. Bila je očigledna namera da se to područje potpuno „očisti“ od srpskog stanovništva.

Oko 68.000 stanovnika deportovano je u logore. Ukupan broj civilnih žrtava na Kozari i Potkozarju iznosio je oko 35.000 ljudi, od kojih je najveći deo stradao upravo u ovoj operaciji i tokom internacije u logore koja je usledila.

Posebno je tragična sudbina gotovo 20.000 srpske dece, malih Kozarčana, koji su ubijani i iscrpljivani glađu i bolestima.
Jedan deo je spasen i dat na usvajanje hrvatskim porodicama, a humanitarka Dajana Budisavljević uspela je da izvuče iz logora između 10.000 i 12.000 srpskih mališana.


Tokom ustaško-nemačke zločinačke ofanzive na Kozari i Potkozarju ubijeno je i stradalo oko 35.000 ljudi. Sudbina Srba sa Kozare jedna je od najvećih tragedija koje su zadesile srpski narod u 20. veku.

Spomenik stradalnicima Kozare podignut je na Mrakovici, jednom od vrhova ove planine. Reč je o impozantnom spomeniku visine 34 metra, a posvećen je borbi i stradanjima tokom bitke na Kozari u proleće 1942. godine.

Krvava epopeja na Kozari pretvorila je ovu planinu u legendu. Ona je postala simbol otpora i stradanja. Stradalništvo je bilo deo života Srba tokom celog 20. veka koji je bio vek njihovog masovnog stradanja.

Kompas info
 

Back
Top