Pročitah knigu... i ne znam tačno šta bih rekao.
Da ne poznajem srpske običaje, tradiciju i mitologiju koliko poznajem, verovatno bi mi knjiga bila još zanimljivija i zabavnija, ovako su mi neke stvari smetale, i nisam mogao da uživam u knjizi potpuno.
Na primer cela zbrka oko Triglava, Trojana i Hromog Dabe. Iako se nigde u srpskoj i slovenskoj mitologiji takve paralele ne povlače. Ovde se pisac oslanja na hipotezu gospodina Čajkanovića o Hromom Dabi, no njega Čajkanović ne vidi u demonizaciji Triglava, već Daboga-Dajboga-Dažboga.
Takođe se izgubio oko Morane-Kikimore-Baba roge, pa ne zna koga proglašava božicom smrti a koga demonom i vešticom. Onda mit o običaju lapota koji mi inače ide na živce. Kao i silna mizoginija koja bi po ovom delu bila svojstvena Srpskom narodu. Što ponovo smatram pogrešnim.
Dalje pojavljivanje bića koja nisu svojstvena srpskoj(slovenskoj) mitologiji kao mađionik?, patuljci, onaj Ent, ili grifon. Ajde za kentaura se barem kaže da je iz Grčke
Zameram i što "Gavrilova beležnica" počinje grbom Báthory -a.
I ne razumem kako su imena bića ispisana runama ako ih Gavrilo ne razume, no dobro.
Što se tiče pogleda u odnosu stare vere i hrišćanstva, tu se donekle slažem sa piscem, i ja imam tu ideju u glavi da su bogovi "živi" doklen imaju vernike, ljude koji će u njih verovati.
I sviđaju mi se opisi kako sveštenici pokušavaju da nametnu narodu novu veru.
Verovatno ću i drugi deo uzeti da pročitam, interesuje me da vidim šta će se dalje dešavati.