Košarkaška reprezentacija Srbije

  • Začetnik teme Začetnik teme Tzar
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Šta je uzrok ispadanja sa Evrobasketa?

  • Selektor

    glasova: 7 46,7%
  • Igrači

    glasova: 1 6,7%
  • Povrede

    glasova: 3 20,0%
  • Nešto drugo

    glasova: 4 26,7%

  • Ukupno glasova
    15
Vasa bio povredjen i cuva se tip za klub karijeru.A ova stara drtina od Pesica ga drzi dugo u igri a Akeksa mu sedi.
Aleksa je bar borac da sve od sebe... Danas ostatak ekipe kzs liga.Jokica odmorit momcini dat premije i pocasti a ostatku nocne treninge.
Bez Bogdana ce ici teze.A bez Jokica bi realno tesko i dobili jace ekipe.
Bez ozbiljnog pleja se gube niti igre i celi sistem je uzdrman.Vasa ne moze,a ovaj Jovic jos gori,Gudura isto mucenje...Aleksa bar neke agresivnosti...Ovaj Jokic je zaista fenomen da u okruzenju ovih plej likova da 40 poena.To je mnogo teze nego u Nba.
 
Poslednja izmena:
Pa ima tu još ekipa koje potencijalno mogu da nas ugroze, inače nekako mi se čini da kako vreme odmiče da nekako sve više zavisimo od Jokića što ne mogu da kažem da mi se baš sviđa, eto Jokić je danas odigrao jednu od svojih najboljih ako ne možda čak i najbolju svoju utakmicu u reprezentaciji iako su recimo one dve na OI protiv Australije u 1/4 finalu i Nemačke za bronzu bile mnogo važnije od ove (kada je mislim na obe imao tripl-dabl) ali ne sećam se da je ikada za reprezentaciju ubacio 40 poena, i eto Jokić kao najbolji igrač na svetu je morao da odigra maltene svoju partiju karijere u reprezentaciji da bi nekako na mišiće isčupali pobedu protiv Letonije , e sad pitanje je šta bi bilo da Jokić nije odigrao baš ovako dobro i da je umesto 40 poena ubacio "samo" 25 ili da nije uopšte ni igrao, juče isto protiv Portugala je bio najbolji i najefikasniji igrač sa 23 poena, Jović je ubacio još 16 a sem njih dvojice niko više dvocifren (s tim da se Bogdan povredio u prvom poluvremenu), e sad da li je on baš morao da i protiv Portugala bude najbolji igrač i da li je Pešić mogao malo da ga više odmara a da razigrava druge , sudeći po rezultatu teško.

Hmmmm sad da li i mi postajemo nova "Slovenija" ili nova "Grčka" ali sa samo malo boljim i kvalitetnijim ostatkom ekipe.........
Kad se povuče Jokić iz reprezentacije moraće da se gradi nova "hemija" u timu, kao što smo je imali za prošlo SP. Stasaće tu Topić i možda još neki igrači tako da verujem da ćemo uvek biti jaki uz adekvatan rad sa klupe. A dotle, koristiti Jokića koliko god je moguće. Takvog više nikada nećemo imati.
 
Kad se povuče Jokić iz reprezentacije moraće da se gradi nova "hemija" u timu, kao što smo je imali za prošlo SP. Stasaće tu Topić i možda još neki igrači tako da verujem da ćemo uvek biti jaki uz adekvatan rad sa klupe. A dotle, koristiti Jokića koliko god je moguće. Takvog više nikada nećemo imati.
Kad Jokic zavrsi u reprezentaciji ili Bogdan trebat ce vremena da se napravi hemija.
Omladina se retko bavi sportom.Klubovi traze 100 eur mesecno da su deca redovna a to roditelji tesko mogu izdrzat i placat.Drzava nista ne cini po tom pitanju.
Pre 90 ih si mogao trenirat da ne placas 100 eur al jbg druga vremena.
 
Kad se povuče Jokić iz reprezentacije moraće da se gradi nova "hemija" u timu, kao što smo je imali za prošlo SP. Stasaće tu Topić i možda još neki igrači tako da verujem da ćemo uvek biti jaki uz adekvatan rad sa klupe. A dotle, koristiti Jokića koliko god je moguće. Takvog više nikada nećemo imati.

Pa da, mislim da mi nikad više nećemo biti tako dominantni kao nekad (kao što ni sad nismo) niti imati tu širinu i taj izbor vrhunskih igrača kao recimo pre 2,3 decenije ali mislim ipak smo mi zemlja sa ogromnom košarkaškom kulturom, tradicijom i uspesima i mislim da ćemo uvek biti relevantni i ono ako ne u samom vrhu onda makar tu negde pri vrhu jer prosto mi smo zemlja košarke i to je to (a sad igrači i treneri će dolaziti i odlaziti).
 
Bićemo mi uvek pri vrhu, ali se nikada neće roditi takav kao što je Jokić. On je prevazišao ubedljivo sve naše druge velike igrače, a nije da ih je bilo malo.
Pritom, setimo se kako je priča bila da on može da nabije statistiku samo u NBA. Pa evo ga sad 39 poena i dabl-dabl.
 
Bićemo mi uvek pri vrhu, ali se nikada neće roditi takav kao što je Jokić. On je prevazišao ubedljivo sve naše druge velike igrače, a nije da ih je bilo malo.
Pritom, setimo se kako je priča bila da on može da nabije statistiku samo u NBA. Pa evo ga sad 39 poena i dabl-dabl.

Pa pazi teško da će iko imati NBA karijeru kao on ali činjenica je da mi imamo itekako igrača koji su više zadužili našu košarku od njega i činjenica je da sa reprezentacijom još uvek ništa nije osvojio, tako da ono naš najbolji i najuspešniji NBA igrač svih vremena svakako jeste ali najveći srpski igrač svih vremena definitivno ne.
 
Pa pazi teško da će iko imati NBA karijeru kao on ali činjenica je da mi imamo itekako igrača koji su više zadužili našu košarku od njega i činjenica je da sa reprezentacijom još uvek ništa nije osvojio, tako da ono naš najbolji i najuspešniji NBA igrač svih vremena svakako jeste ali najveći srpski igrač svih vremena definitivno ne.
Kako još uvek nije ništa osvojio? Ne gleda se samo zlato.
 
Kako još uvek nije ništa osvojio? Ne gleda se samo zlato.

Pa gleda se samo zlato , mislim mi imamo Bodirogu koji je bio 2x šampion sveta i 3x šampion Evrope, Danilovića koji je 4x bio šampion Evrope, Đorđevića koji je bio isto 3x šampion Evrope i 1x šampion sveta, Divca koji je bio 2x svetski i 3x evropski šampion, Paspalja koji je bio 2x evropski i 1x svetski šampion, Stojakovića koji nije baš previše igrao za reprezentaciju (i imao je da kažemo kratku reprezentativnu karijeru, mislim da je igrao samo 1999-2003. ) ali je zato bio i evropski i svetski šampion (i na kraju i više nego dovoljno), recimo pokojni Dalipagić kao i Kićanović i Slavnić su bili i evropski i svetski i olimpijski šampioni , a pritom svi oni su uz to pride imali i neka srebra i bronze sa velikih takmičenja onako kao "kusur".

Tako da ipak računa se samo naslov , ok mislim i srebro i bronza sve je to ok ali ipak nema nijedan reprezentativni trofej, eto da se sudbina nije onako baš surovo poigrala sa nama na OI i da smo pobedili Amerikance kao što smo trebali i morali da ih pobedimo i da smo osvojili to olimpijsko zlato (mada opet ko može da garantuje da bi pobedili domaćine Francuze u finalu) ili da je recimo igrao na SP 2023. i da smo pobedili Nemce u finalu definitivno bi se i on upisao među "besmrtne" i one koji su našoj zemlji doneli naslov i trofej ali nažalost ispalo je tako kako je ispalo i mislim i bronza je isto lep uspeh i sve to stoji ali ipak ne može baš u istu ravan sa onima koji su osvajali po 4,5 titula sa reprezentacijom uprkos njegovoj briljantnoj i zaista nestvarnoj NBA karijeri, nažalost je tako.
 
Mislim da nije ravnopravno porediti ih jer su ti gorespomenuti imali mnogo jače saigrače i nije čudno što su slične generacije. Od ovih sa kojima Jokić igra samo bi BB mogao da se nađe u nekom od tih starijih timova.

Pa dobro ima i toga, ne kažem, sve to stoji i sve mi to razumemo, ali opet na kraju ako se to ne promeni i ukoliko ne osvoji nijednu titulu sa reprezentacijom ono samo će se pamtiti kao podatak da nema nijedan reprezentativni trofej, iako će neosporno ostati upamćen kao nestavaran igrač, MVP i vođa jedne generacije.

Eto recimo i Miloš Teodosić je rekorder po broju nastupa za reprezentaciju i odigrao ih je 94, drugi na toj listi je Bodiroga sa 85 (mislim da igrači i period iz SFRJ nisu uneti i tu statistiku jer siguran sam da ih je Dalipagić odigrao više, mislim čak 243 utakmice) i isto bio je neosporno dugo vremena lider jedne generacije i naš najbolji igrač ali opet nažalost nema ni on nijedan trofej sa reprezentacijom, ima 3 srebra, po jedno sa EP, SP i OI ali nažalost nije nijednom podigao pehar i stoga ne može ni on ipak u istu ravan sa recimo Bodirogom.

Inače kad pričamo o Jokiću koji zasad ima po jedno srebro i bronzu sa OI , pa mislim više je Bogdanović uradio za reprezentaciju i konkretno našu košarku nego Jokić, jer ne samo da je odigrao više nego duplo utakmica već takođe ima po jedno srebro i bronzu sa OI a pritom za razliku od Jokića ima i dva srebra sa SP (2014. i 2023) kao i jedno srebro sa EP (2017).
Tako da kad pogledaš čak i iz ove generacije (ne moramo da idemo godinama ili decenijama unazad) više je Bogdanović postigao sa reprezentacijom i zadužio našu košarku nego Jokić.
 
Pa gleda se samo zlato , mislim mi imamo Bodirogu koji je bio 2x šampion sveta i 3x šampion Evrope, Danilovića koji je 4x bio šampion Evrope, Đorđevića koji je bio isto 3x šampion Evrope i 1x šampion sveta, Divca koji je bio 2x svetski i 3x evropski šampion, Paspalja koji je bio 2x evropski i 1x svetski šampion, Stojakovića koji nije baš previše igrao za reprezentaciju (i imao je da kažemo kratku reprezentativnu karijeru, mislim da je igrao samo 1999-2003. ) ali je zato bio i evropski i svetski šampion (i na kraju i više nego dovoljno), recimo pokojni Dalipagić kao i Kićanović i Slavnić su bili i evropski i svetski i olimpijski šampioni , a pritom svi oni su uz to pride imali i neka srebra i bronze sa velikih takmičenja onako kao "kusur".

Tako da ipak računa se samo naslov , ok mislim i srebro i bronza sve je to ok ali ipak nema nijedan reprezentativni trofej, eto da se sudbina nije onako baš surovo poigrala sa nama na OI i da smo pobedili Amerikance kao što smo trebali i morali da ih pobedimo i da smo osvojili to olimpijsko zlato (mada opet ko može da garantuje da bi pobedili domaćine Francuze u finalu) ili da je recimo igrao na SP 2023. i da smo pobedili Nemce u finalu definitivno bi se i on upisao među "besmrtne" i one koji su našoj zemlji doneli naslov i trofej ali nažalost ispalo je tako kako je ispalo i mislim i bronza je isto lep uspeh i sve to stoji ali ipak ne može baš u istu ravan sa onima koji su osvajali po 4,5 titula sa reprezentacijom uprkos njegovoj briljantnoj i zaista nestvarnoj NBA karijeri, nažalost je tako.

Jao ti ces takav zavrnut da odredjujes ko se gde upisao na nasoj kosarkaskoj listi slavnih.

I sta kaze strucnjak koji gleda samo zlata...morali smo da pobedimo ni manje ni vise nego dream team, a posto nismo onda nas Jokic nije zaduzio...bravo genija kakvo rezonovanje.

Mislim tebi je vec jednom skrenuta paznja da
u tim tvojim naklapanjima ne mozes da poredis generaciju igraca devedesetih gde imas zajedno na parketu Djordjevica,Danilovica,Bodirogu...plus Divaca i Rebracu sa ovim sa kojima igra Jokic gde jedino Bogdanovic predstavlja ime.

Dakle nije isto kada Dejan Tomasevic pokupi sve moguce trofeje i zlata sa reprezentacijom zbog jake generacije oko sebe...i onda kao zakljucis on je slavan,a Jokic nije i nikada nece biti.

Poredjenje nema smisla tako da ti ili si lud ili si namerno zlonameran.
 
Poslednja izmena:
Sto se tice utakmice...moram da pohvalim Pesica sto je skratio minutazu Milutinovu, a povecao Jokicu... toga sam se najvise pribojavao,a eto ispalo je dobro samo u eliminacionoj fazi jos vise treba da igra.

Ne moze protivniku da se daje fora...38 minuta treba ko na OI...ima prekida koliko hoces....pa moze da hvata predah na razne nacine.

Pesicu mogu da zamerim danas jedino na besomucnom forsiranju Nikole Jovica koji nas umalo nije ukanalio...cemu to?
Ako mu ne ide,a nije mu islo...vadi ga na klupu i pusti druge da igraju recimo Dobrica.

Bez Bogdanovica mi vise nismo favoriti....jos sa ovakvim Micicem.

Ne moze se igrati kosarka bez spoljne linije...ovo sto sam danas gledao pa ja ne znam...sta da kazem.

Dobra vest je sto je Guduric poceo da daje znake zivota...ali i to ne jos daleko od potrebnog nivoa...verujem da moze bolje...
 
Најгоре могуће вијести за националну селекцију Србије:
Kraj Evrobasketa za Bogdana Bogdanovića
Ово је огроман хендикеп. Јер како написах
Свих претходних година се показало да наша селекција може без било којег играча. И без Николе Јокића су наши одиграли фантастично СП 2023-е и узели сребро. Без било којег осим Богдана. Наступили смо без Богдана на ОКТ 2021-е као и ЕП 2022-е и знамо епилог, показало се да је Богданов изостанак ненадокнадив.
Такмичења националне селекције свих претходних година се показало да је Богданов изостанак ненадокнадив.
Наши у наставак ЕП улазе стравично ослабљени. Марко Гудурић и Вања Маринковић ће покушати за компензовати Богданов изостанак, колико је то уопште могуће. Пешић је покушао на тој позицији против Литваније играти са Василијем Мицићем, који то може одиграти али онај прави Васа из Ефеса. Овај Васа у Летонији је потпуно ван форме, утисак је и потпуно индиспониран, могуће и у менталном расцјепу, упитно је такав Васа колико може у да ли уопште може бити од помоћи националној селекцији.
Шта је ту је, на нашима је да одиграју наставак што боље, концентрисаније, борбеније, агресивније, да оставе срце на паркету, па шта нам Бог да.
 
Dominantan tim kakvog ga ja zamišljam ne sme da zavisi od jednog igrača. Bogdanović je važan, ali ima još 11 igrača u timu. Moraju da popune njegovo mesto. Čak i Jokić da se povredi i to mora da se popunu. Ili nismo dominantni kao što svi misle, kao što i ja mislim.
Ponoviću - EP nije jako, ostale reprezentavije nam nisu dorasle, i kod ostalih će se neko važan povrediti, to se uvek događa na velikim takmičenjima - ako ne zlato onda finale nam je na dohvatu, cilj mora da ostane isti. Pomalo me brine nervoza u timu, i to što je Vasilije van forme, ali barem jednu utakmicu će odigrati kako treba.
 
Pa gleda se samo zlato ,
Razumem ovaj stav. Teško je smanjiti standarde i očekivanja. Jugolsovenska škola je dugo bila dominantna, neki kvalitet se zadržao i psole raspada. Prvo su pukli u BiH, Makedonci nikad i nisu imali neke uspahe, Crna gora mali broj stanovnika teško je napraviti veću bazu. Hrvati su najviše nazadovali, imaju ponekog vanserijskog igrača ali nikakve klupske i reprezentativne uspehe. Sloveniju nosi jedan ili dvojca igrača ali i oni imaju malu bazu i veći interes za neke druge sportove, skijanje, biciklizam, rukomet, odbojka...
Mi se najbolje držimo. Ima problema ali održava se neko relativno visoko nivo. Veoma su velike šanse i da konačno budemo zlatni Možda je razlog - veći broj stanovnika, stručni kadar, pomoć države (ne verujem da je popularnost košarke presudne i drugi u exYu je vole, a i prosečna visina stanonivaka je tu negde).
 
Razumem ovaj stav. Teško je smanjiti standarde i očekivanja. Jugolsovenska škola je dugo bila dominantna, neki kvalitet se zadržao i psole raspada. Prvo su pukli u BiH, Makedonci nikad i nisu imali neke uspahe, Crna gora mali broj stanovnika teško je napraviti veću bazu. Hrvati su najviše nazadovali, imaju ponekog vanserijskog igrača ali nikakve klupske i reprezentativne uspehe. Sloveniju nosi jedan ili dvojca igrača ali i oni imaju malu bazu i veći interes za neke druge sportove, skijanje, biciklizam, rukomet, odbojka...
Mi se najbolje držimo. Ima problema ali održava se neko relativno visoko nivo. Veoma su velike šanse i da konačno budemo zlatni Možda je razlog - veći broj stanovnika, stručni kadar, pomoć države (ne verujem da je popularnost košarke presudne i drugi u exYu je vole, a i prosečna visina stanonivaka je tu negde).
Bivse republike su imale kosarku dok su imale igrace koje su vecinom iskalili srpski strucnjaci.Sada se jos drzi samo Slovenija ,ali i kod njih je Kokoskov imao te dobre rezultate sa njima.Znaci bez srpske struke tesko da mogu nesta da urade.
 
Када поредимо минула времена са данашњим, ваља имати на уму да је кошарка страховито напредовала у односу на вријеме прије три деценије или још старија времена. Конкуренција је пуно, неупоредиво јача, данас у Европи имамо 20+ земаља у којима се пуно улаже и озбиљно ради, које постаје све респектабилније кошаркашке нације. За кошарку боље предиспозиције имају играчи афричког поријекла, то су одавно доказали Американци агричког поријекла, но кошарка страховито напредује у Африци, задњих година и деценија имамо и Европи поплаву младих кошаркаша из Африке, прије свега из појаса бивших француских колонија, Сенегала, Малија, Камеруна и Буркине Фасо, али имамо и из других афричких уемаља, Нигерије, Судана и иних, момака изузетних предиспозиција за кошарку. Многи од тих момака афричког поријекла изузетних предиспозиција за кошарку играју за европске селекције, и данас све селекције из западне Европе имају по неколико кошаркаша афричког поријекла у свим категоријама (У-16, У-18, У-20 и сениорским) а Француска у неким селекцијама има 10 па и 11 играча афричког поријекла.

Ту је страховито тешко држати корак, остати у врху, међу 5-6 у Европи или међу десет у свијету, то више нису релације које су биле 1990их или 1980их када кошарка није била ни близу нивоа у Европи као данас а у Африци су тек откривали кошарку.

Што се тиче бивших екс-Ју земаља, Хрватска и БиХ плаћају данак нераду, јавашлуку и погрешној оријентацији. Све селекције Хрватске у млађим категоријама су ове године играле Б дивизију, само једна се вратила у А дивизију, у БиХ је још горе, они уопште и немају У-20 селекцију, ако не улажете у младе, немате се чему надати.

Што се тиче Словеније, они одлично раде са млађим категоријама, имају систем, улажу у младе и постижу одличне резултате. Ове године њихова У-19 селелкција бјеше трећа на СП, исти успјех је остзрила У-16 селекција на ЕП.
Нису задњих десетак година превише профитирали од тих младих играча, наравно изузев Луке Дончића, играча који се једном појави, но то ће се промијенити у наредним годинама, неки од тих словеначких потенцијала ће се развити у врсне играче. Имаће Словенија и у наредним временима добру кошаркашку репрезентацију. Улагање у младе се увијек врати.

У Србији се сусрећемо са брдом проплема, но и даље је јако добар рад са млађим категоријама. То потврђују одлични резултати националних селекција на ЕП и СП млађих категорија, освајају се медаље и остварују јако добри пласмани.
Прелаз из јуниорске у сениорску кошарку је тежак, често мукотрпан и све је тежи, то важи и за српске и за све играче, плус што Србија има годинама проблем одласка младих играча на америчке колеџе. Како су колеџи почели плаћати своте које ти млади играчи у Европи не могу добити, тај егзодус ће бити све већи. Развој тих српских играча у Америци иде успореније од вршњака који остану у Србији, из бројних разлога, но тај егзодус се неће моћи зауставити, Евентуално барем неке надарене младе играче покушати задржати у Србији.
Ипак продукција српских играча је у сваком годишту више него добра, некад и боља него ли су била очекивања, разлога зашто је тако, опет је више. И нове генерације у год. 2004-9 обећавају, има ру мноштво перспективних српшских клинаца, потенцијал постоји, сада је до рада, исправне оријентације, улагања у те младе снаге да се из тог потенцијала добије квалитет у наредним временима
 
Poslednja izmena:
1000023813.jpg
 
Не кажем да требамо бити оптерећени усудом минулих времена, но некако упада у очи да на ЕП половином деценије задњих 50 година (1975, 1985, 1995, 2005, 2015), када је у питању "наша" селекција ( је.bај га, и ону Југу смо доживљавали нашом) важи правило, или са штитом или на штиту, или велчанствен успјех или крах, потоп, нема између.
На ЕП 1975-е велики успјех, злато и још јачи утисак оставља начин како је остварен.
На ЕП 1985-е, имали смо одличну репрезентацију, завршили групну фазу на првом мјести, самим тим ишли у укрштању на четрвртог из друге групе. И у 1/4Ф шокантан пораз од Чехословачке 91:102, још више фрустрирајуће бјеше начин на који су нас Кропилак и Брабенец уништили.
На ЕП 1995-е величанствен успјех, злато и још величанственији начин како је остварен.
На ЕП 2005-е велика очекивања и шокантан пораз од Француске у 1/8Ф 71;74. Још више фрустрирајуће бјеше начин на који су тада млади Француци, момци од 22-23 године уништили наше играче, тада доказане вриједности, Бодирогу, Ребрачу, Гуровића, Јарића, Ракочевића и ине.. И конференција за медије када је Жоц прс'о, ружна сјећања на то ЕП.
ЕП 2015-е, наши играју фантастично, и у групи и у елиминационој фази, газе све, имају 7-0, и шокантан пораз од Литваније у 1/2Ф 64:67. Грозан дан и ужасних 32% шута из игре. Наши се од шока нису опоравили и још један потоп у борби за бронзу када наши нису ни ушли у меч са Французима.

И дођосмо до ЕП 2025.године. Како су нас потјерали малери, повреда капитена, и неке "несугласице" у тиму, не слути на добро, заправо мирише на онај ружан епилог. Мада опет, код наших се зна десити да прича има потпуно другачији завршетак него ли је наговјештавало.
Како год, нашима пуно среће.
 
Poslednja izmena:
На ЕП 1985-е, имали смо одличну репрезентацију, завршили групну фазу на првом мјести, самим тим ишли у укрштању на четрвртог из друге групе. И у 1/4Ф шокантан пораз од Чехословачке 91:102, још више фрустрирајуће бјеше начин на који су нас Кропилак и Брабенец уништили.
Ovoga se ne secam jer sam bio mali, ali tata mi je pricao da smo tu lose prosli jer je Cosic umislio da je dovoljno kopirati tadasnju igru Cibone, pustiti Drazena da sam carini i kreira igru bez centara i da nam se to obilo o glavu.

ЕП 2015-е, наши играју фантастично, и у групи и у елиминационој фази, газе све, имају 7-0, и шокантан пораз од Литваније у 1/2Ф 64:67. Грозан дан и ужасних 32% шута из игре. Наши се од шока нису опоравили и још један потоп у борби за бронзу када наши нису ни ушли у меч са Французима.

Bas je ovo bilo tuzno prvenstvo, a imali smo na papiru mozda i najjaci sastav do tada, svi su bili na okupu i jos uvek relativno mladi i puni snage.
 

Back
Top