Zamisli jedan vrt u kome postoji plodno drveće i drugo mirisno rastinje. On je prekrasno obradjen i ukrašen. On je ogradjen i jednim malim zidom radi zaštite. Neka pored njega teĉe mala reka. Ukoliko voda najpre lagano udara u zid, oštetiće njegov temelj i naći sebi prolaz. Zatim će pomalo sasvim rastresti temelj i ući u vrt, polomiti i iskoreniti svo rastinje, uništiti sav trud i vrt uĉiniti beskorisnim. Isto biva i sa ljudskim srcem. U njemu postoje dobre pomisli, ali se njemu neprestano pribliţavaju i potoci greha, gotovi da ga obore i povuku na svoju stranu. Ako je um unekoliko lakomislen i ako se preda neĉistim pomislima, duhovi prevare će već naći pasište za sebe, progurati se i porušiti svu lepotu, ni u šta obratiti sve dobre pomisli i opustošiti dušu.
SVETI MAKARIJE VELIKI