Корисне духовне поуке

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ако ти не осјећаш у себи сталну жељу да извршујеш оно што је Богу по вољи, ти си и слијеп и глув и нијем, и без руку и без ногу - онда си неупоредиво гори од најтежега болесника.
 
Tražio sam snagu i Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.Tražio sam mudrost i Bog mi je dao probleme koje je trebalo rešiti.Tražio sam bogatstvo i Bog mi je dao mozak i telo da mogu raditi.Tražio sam hrabrost i Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.Tražio sam ljubav i Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.Tražio sam usluge i Bog mi je dao prilike.Nisam dobio ništa od onog što sam tražio,ali dobio sam sve što mi je trebalo.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Сви људи гријеше (1 Јов. 1, 8-10), но зли чине гријех са радошћу и наслађивањем, а добри се гаде гријеха.

(Прота Ј. Толмачев)


И онај који у граду живи, може подражавати живот пустињака и испосника.

(Филарет, митроп. Московски)
 
Један философ упита св. Антонија Великог, који није знао ни читати ни писати: "Из каквих си књига поцрпио знање о високим истинама које проповиједаш"? - Св. Антоније не говорећи ни ријечи, једном руком указа небо, а другом земљу.
 
Ti nisi telo, niti je telo tvoje; ti nisi činitelj niti uživalac. Ti si svesnost sâma, večni svedok i slobodan. Budi srećan.

Vezanost i mrskost su obeležja uma. Um nikad nije tvoj. Ti si inteligencija sâma, bez konflikata, nepromenjiva. Neka ti je sa srećom.

Ostvarujući Jastvo u svemu i sve u Jastvu, bez egoizma i osećaja za "moje", budi srećan.


Astavakra samhita gita 15:4-6
 
Из човека који носи у себи Царство Божије зраче свете мисли, Божије мисли. Царство Божије ствара у нама атмосферу Царства Небеског, насупрот атмосфери срца које у себи носи пакао. Улога хришћана у свету је да прочишћују атмосферу на земљи и шире атмосферу Царства Божијег. Свет треба освајати чувањем атмосфере Неба у себи, јер ако изгубимо Царство Божије у себи, ми нећемо спасти ни себе ни друге.
( Otac Tadej)
 
Sve je nestvarno.

Ovaj svet je ništa po sebi i za sebe.

Nastanak ovoga sveta jeste jedna nedokučiva stvar oko koje ne treba lupati glavu, jer će ona doneti ludilo i nevolju svakome ko je njom zaokupljen.

Sada kao i ranije, prosjaci, ja objašnjavam samo patnju i okončanje patnje.

Rađanje je patnja, bolest je patnja, starost je patnja, biti vezan za ono što se ne voli jeste patnja, rastanak od onog što se voli jeste patnja, ne dobiti ono što se želi jeste patnja.

Koren svih pojava jeste želja.

Patnja nastaje iz žudnje za zadovoljstvima, iz žudnje za postojanjem, iz zablude da se smrću sve okončava.


Sidarta Gotama (Buda)
 
Утјеха благодати понекад оставља и напушта и онога који побожно, па чак и испоснички, живи; али то није губитак благодати, те се не треба ни узнемиривати. Благодат никада не оставља онога који вјерује, већ сакривши се, оставља у њему само мјесто ради већих подвига његове вјере и трпљења.
 
Za dostignuće istine važan je podvig. Ko ne izvrši podvig, taj neće ni dostići istinu. Kako se ko trudi, tako i dostiže istinu. Zato je podvig važan za dostignuće istine.

Onaj ko se opredelio za život duha, treba da se kloni dve krajnosti. Jedna je život posvećen zadovoljstvima i uživanjima, što je nisko, neplemenito i nekorisno. Druga je život izložen mučenjima, što je ružno, nedostojno i nekorisno. Oslobođeni se udaljio od obe krajnosti zato što je otkrio pravi put koji vodi saznanju, velikoj mudrosti, uzvišenosti, unutarnjoj svetlosti i nirvani.

Svako je sam sebi vodič. Zar bi iko drugi mogao to biti?



Sidarta Gotama (Buda)
 
Prezriteljima tela hoću ja da kažem jednu reč. Da preziru, to čini njihovo poštovanje. Šta je to, što je stvorilo i poštovanje i preziranje i vrednost i volju?
Ono stvaralačko sopstvo stvorilo je sebi poštovanje i preziranje, stvorilo je sebi zadovoljstvo i bol. Stvaralačko telo stvorilo je sebi duh kao ruku svoje volje.
Još i u vašoj ludosti i preziranju, vi prezritelji tela, služite vi vašem sopstvu. Ja vam kažem: vaše sopstvo samo hoće da umre i okreće se od života.
Ono ne može više ono, što bi htelo najradije: – da stvara više od sebe. To ono hoće najviše, to je sva njegova žar.
Ali prekasno mu je bilo sada za to: – tako da vaše sopstvo hoće da propadne, vi prezritelji tela.
Da propadne hoće vaše sopstvo, i zato ste postali vi prezriteljima tela! Jer ne možete da stvarate više od sebe.
I zato ljutite se vi sad na život i na zemlju. Jedna nesvesna zavist krije se u zavidljivom pogledu vašeg preziranja.
Ja ne idem vašim putem, vi prezritelji tela! Vi mi niste mostovi ka natčoveku!

"O prezriteljima tela"

"Tako je govorio Zaratustra"

Fridrih Niče
 
Зато вам кажем: не брините се за живот свој, шта ћете јести, или шта ћете пити; ни за тело своје, у шта ћете се обући. Није ли живот претежнији од хране, и тело од одела?
Погледајте на птице небеске како не сеју, нити жњу, ни сабирају у житнице; па Отац ваш небески храни их. Нисте ли ви много претежнији од њих?
А ко од вас бринући се може примакнути расту свом лакат један?
И за одело што се бринете? Погледајте на љиљане у пољу како расту; не труде се нити преду.
Али ја вам кажем да ни Соломун у свој својој слави не обуче се као један од њих.
А кад траву у пољу, која данас јесте, а сутра се у пећ баца, Бог тако одева, а камоли вас, маловерни?
Не брините се дакле говорећи: Шта ћемо јести, или, шта ћемо пити, или, чим ћемо се оденути?
Јер све ово незнабошци ишту; а зна и Отац ваш небески да вама треба све ово.
Него иштите најпре царство Божје, и правду Његову, и ово ће вам се све додати.
Не брините се дакле за сутра; јер сутра бринуће се за се. Доста је сваком дану зла свог.

Isus Hrist
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top