korak nazad

ako je vec tako kako kazes...a deluje da neces iz lakse kategorije da ga prebacujes u polutesku...
ondak, ne pricaj nista, ne razjasnjavaj nista, ne potenciraj nista..jer cemu...
radite, pricajte kao i do sada.
to sto osecas zadrzi za sebe. cuti i pusi, kad si vec tako odlucila, a ti znas zasto si tako odlucila i verujem da je odluka razimna i prava.
daklen, stoj tu gde jesi. ako dodje do nekih pomeranja doci ce jer se mozda neke okolnosti promene.
 
dobro rečeno "u suštini ja sam ta koja će doneti odluku"
drži se toga. fiksni momenti u celoj priči komplikuju stvar jer ste
prinuđeni na svakodnevnu komunikaciju i dosta vremena zajdnički
provedenog. apsolutno se slažem sa tvojom metaforom o instalacijama,
kući i čarapama. veoma je detinjasto izgubiti nekog ko ti toliko znači
zbog, banalizovaću, trenutnog zadovoljstva.
e sada, jasno si iznela svoje emocije u rečenici "još uvek sam u fazi da ne tražim osobu
za ceo zivot nego da se...eto zabavljam"
ali, muškarac od trenutka prve ejakulacije traži ženu svog života
muškarac je u neprestanom traganju, sve prošle veze i sve prošle žene
su u njegovoj glavi prošle kroz večnost i to je problem sa nama.
zato jer razočarenja, o večnom, ostavljaju traga na sive ćelije muškarca,
i ta razočarenja malo po malo otupljuju talamus i senzibilitet.
jedino rešenje je sazrevanje, što je idividualna pojava, ali generalno
jako sporo se razvija kod većine muškaraca.
zrelost je jedina linija koju možeš povući u tom odnosu, zato jer
zreo muškarac više ceni jako prijateljstvo nego jaku iluziju. : )
 

Back
Top